Napad fotografijama

Tristo pedeset fotografija 276 autora iz 41 zemlje u Zagrebu, Sisku, Šibeniku, Varaždinu i Splitu, u vremenu kada su skupne izložbe objedinjene bilo temom ili pristupom, davale bi dojam velikog raznovrsnog sajma, da nije riječ o tradiciji i stogodišnjici proslave nečega što je postalo svojevrsna institucija, a zove se – Zagreb salon.

Daniel Lovrić, Nightmare

Davne 1910. međunarodna izložba stotinu zagrebačkih fotografa putovala je svijetom. Od 1935. do 1940. Fotoklub Zagreb priređuje šest godina za redom međunarodne izložbe fotografije održane u Umjetničkom paviljonu, na kojima se pokazuju djela fotografa koji su razvili nešto što postaje zajedničkim stilom i nazivnikom i u tadašnjoj fotografskoj javnosti i dobiva naziv – zagrebačka škola.

Zlatna vremena zagrebačke fotografije traju do Drugoga svjetskog rata (August Frajtić bio je 1938. izabran za dopredsjednika Međunarodne fotografske unije), da bi se nastavila 50-ih djelovanjem Toše Dabca, Marijana Szaba i Mladena Grčevića te doživjela fotografsko proljeće 70-ih.

Cijela velika izložba tako je na neki način svakogodišnja posveta i podsjetnik na fotografska zlatna vremena u vremenima kada i samo hladan, statistički, pogled na stanje u hrvatskoj fotografiji ne potiče optimizam (kada se primjerice zapitamo koliko galerija posvećenih fotografiji ima Hrvatska, koliko fotografskih časopisa, koliko kritičara, kako stojimo s fotografskim obrazovanjem, koliko svjetski važnih fotografa imamo...)

Ovogodišnji izbor Salona koji želi vratiti vrijednost fotografiji možda je i izborom glavne tri nagrade posredno progovorio o svojoj namjeri.

Riječ je o izrazito ekspresivnim fotografijama, jakim u bojama i emocijama, i da su prevedene u riječi, sadržavale bi na kraju kao i namjera Salona – vraćanje digniteta fotografiji – veliki uskličnik.

Jedna o ekspresivnih fotografija Luque, el Esquilador, nagrađena je Trofejom Grada Zagreba, a Luis Alberto Franke iz Argentine, pod vrlo čudnim kutom, snimio je na njoj radnika kako šiša uspavanu ili mrtvu ovcu. Njegov je položaj tijela napola vodoravan i jednako tako sugerira ležanje, dok izraz na licu govori: Ja sam samo onaj tko radi svoj posao.

Jubilarna plaketa za crno-bijelu fotografiju uz stogodišnjicu salona pripala je drugom ekspresivnom prizoru pod naslovom No future, gdje je Raul Villalba, također iz Argentine, napravio svojevrsnu fotografsku parafrazu Munchova Krika.

Grand Prix Fotokluba pripao je Leni Kaellberg iz Švedske, koja je u četiri fotografije maratona dala izrazito kontrastan prizor u dvije boje, od kojih velika svijetla površina u sredini može sugerirati uzbudljive događaje poput buđenja, praska, vatre, rata, ili samo svitanja. Hrvatski fotografi pojavili su se među brojnim drugim nagradama, Zlatna plaketa FIAP-a pripala je Valentini Bulić i fotografiji Ishodište, Počasna vrpca FIAP-a – Ani Mrazek i fotografiji Dramatica, Fotografija jednog motiva u seriji Miljenka Marottija Metal I, Metal II, Metal III i Metal IV, koja je osvojila Zlatnu plaketu FIAP-a za kolekciju, podsjeća pomalo na pogled Helmuta Schwarza iz Austrije ovjekovječen na njegovu djelu također u seriji od četiri fotografije: Hard and Smooth 1, Hard and Smooth 2, Soft and Rough, Soft and Rough 1 – koji je dobio Zlatnu plaketu Fotokluba Zagreb za kolekciju.

Ponovno žestoka i ekspresivna fotografija, ovaj put ne samo stilom nego i eksplicitnim sadržajem, žene koja je ili mrtva ili ozlijeđena na WC-u, nagrađena je Zlatnom plaketom Fotokluba Zagreb za pojedinačnu fotografiju, a zove se Nightmare, autora Daniela Lovrića.

Fotografije pojednostavnjenih motiva koje sadrže uglavnom jedan izvor svjetlosti, jedan predmet ili njegovu sjenu u prostoru nalaze se na dvjema nagrađenim fotografijama, Skalini Željka Šoletića i Sumraku tulipana Lee Begović (obje nagrađene Brončanom plaketom Fotokluba Zagreb).

Na izložbi je jasno vidljivo da u digitalno doba, nakon poprilično vremena razvoja analogne fotografije i slikarstva, fotografija može posegnuti u riznicu i dosadašnju viđenu povijest i igrati se svačime, stilovima u slikarstvu, stipom, pa i namjernim pretjerivanjem koje se poigrava kičem, i naznačiti nam radnju poput otrgnuta filmskog prizora ili samo stanje ili nas pak agresivno napasti poput fotografija koje su dobile glavne nagrade.

Iako su organizatori poredali fotografije po prostoru pokušavajući ih zbližiti nekom logikom, pa se tako zajedno nalaze, primjerice, one koje su više računalno obrađene i na drugoj strani one koje su uhvaćeni i tako ostavljeni prizori, nemoguće je naći zajednički nazivnik nečemu što sugerira brojne mogućnosti poput sve veće pojavnosti digitalne fotografije, na izložbi toliko fotografija, kao što je Zagreb salon. Moguće je zaključiti da su pri izboru fotografija za Salon prednost dobile računalno manipulirane fotografije, kada ne bismo uzeli u obzir činjenicu da je najvjerojatnije takvih fotografija danas najviše i da su upravo u najvećem broju one i pristigle na Salon.

Peteročlani Međunarodni žiri u sastavu: János Eifert, AFIAP (Mađarska), predsjednik Asocijacije mađarskih fotografa, predsjednik žirija; Vasja Doberlet, MF FZS, EFIAP/s, ESFIAP (Slovenija),; Zdenko Kuzmić (Hrvatska); Danijela Lušin (Hrvatska); Fulvio Merlak, AFIAP (Italija), odabrao je među pristiglih 1737 fotografija 440 autora iz 43 zemlje.

Obećava da je cijelu manifestaciju podupro i predsjednik Ivo Josipović te je Fotoklubu Zagreb dodijelio Povelju Republike Hrvatske za osobit doprinos u promicanju hrvatske kulture.