Vijenac 436

Kazalište

Nikad više, UR. Antonija Bogner Šaban, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik

Album lijepih uspomena

Lidija Zozoli

slika

U povodu pedesete obljetnice umjetničkoga rada dramskoga glumca Špire Guberine, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić u Šibeniku tiskala je obljetničku knjižicu simbolična naslova Nikad više koju je uredila Antonija Bogner Šaban. Nadahnuće za naslov publikacije nije proisteklo iz možebitne činjenice da se nakon pedeset godina Špiro Guberina želi povući sa scene, nego dolazi od istoimenoga romana Ranka Marinkovića (Never more), pisca koji je Špiri Guberini godinama i desetljećima bio inspiracija. I to toliko velika da je Špirino privatno kazalište dobilo naziv MHT Kiklop (Mali hrvatski teatar). U vlastitoj je produkciji Špiro Guberina postavio scenske adaptacije Marinkovićevih proznih tekstova Never more (1998) i Ruke (2002) te scenski kolaž Glasovita brijačnica Trimalhiona (2004), u kojem je objedinio ulomke pet Marinkovićevih proza. Kako navodi urednica monografskog albuma, Špiru Guberinu uz Marinkovića veže i „glumački doživljaj“ njegove poetike, koji je imao prilike osjetiti u nizu predstava (Glorija, Kiklop, Zajednička kupka, Zagrljaj, Prah, Inspektorove spletke) pa se tako i ta veza ogleda u naslovu publikacije čija je jedina svrha nastanka bila obilježiti pedesetu obljetnicu glumačkoga rada Špire Guberine.

U ovom prikazu neizostavno je i objašnjenje formulacija „obljetnička knjižica“ i „monografski album“, jer se Nikad više zapravo i ne može nazvati monografijom. Naime, pri obilježavanju četrdesete obljetnice rada Špire Guberine, 1999, kada je slavljenik obljetničku izvedbu Brešanova Nihilista iz Vele Mlake u režiji Joška Juvančića (priča se) igrao pod visokom temperaturom, a predstava je toga dana izvedbeno bila deset kopalja iznad premijerne, Antonija Bogner Šaban sastavila je i uredila monografiju malog formata i u mnogo manje raskošnom izdanju nego što je Nikad više. Ta knjižica u izdanju HNK u Zagrebu sadržava sve one teatrografske i teatrologijske podatke koje bismo očekivali od monografije, kao i uvodni tekst, opsežan portret glumca. Stoga se, u odnosu na to izdanje, Never more i ne može nazvati monografijom jer je sastavljen od tekstova koje su o Špiri Guberini izrekli i napisali njegovi najbliži suradnici i prijatelji, ljudi s kojima ga vežu uspomene, kazališne predstave i dugogodišnja ljubav prema „daskama koje život znače“. Mnogih među njima više nema (spomenimo samo Vanju Dracha, Tomislava Durbešića, Vanču Kljakovića), a među njima su i ljudi iz drugih, ne samo kazališnih, sredina koji su – dotaknuti Špirinom vedrinom i blagošću, postali dio njegova osobna i umjetničkoga svemira. I stoga je ova knjiga svojevrstan umjetnički i osobni spomenar našega velikog glumca, koji je u svakoj ulozi koju je tumačio i u kazalištu i na filmu pronašao mjesto prepoznatljivosti i jedinstvenosti po kojoj će ga pamtiti mnogobrojni gledatelji. Ne samo stariji, koji ga se sjećaju i iz predstava i iz dojmljivih uloga na malim ekranima, nego i mlađi, koji su uvijek iznova opčinjeni njegovom visinom, pojavnošću i ljudskom toplinom. Na kraju i sam Špiro Guberina ovu knjigu naziva knjigom spomenarom, posvećenom prijatelju i profesoru šjor Ranku Marinkoviću.


Vijenac 436

436 - 18. studenoga 2010. | Arhiva

Klikni za povratak