Zemlja (ne)znanja ili evaluacije na balkanski način

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa provelo je završnu evaluaciju znanstvenih projekata. Rezultati su objavljeni tek potkraj srpnja (početkom kolektivnih godišnjih odmora), vjerojatno da bi se na taj način smanjio pritisak nezadovoljnih znanstvenika kojih je bilo jako mnogo, što nije čudno jer je upitan i način na koji je evaluacija provedena i dakako njezini rezultati. Komentari u ovom tekstu odražavaju mišljenje autora koje se temelji na rezultatima iz humanističkih znanosti, ponajprije onih projekata koji se odnose na arheologiju, a napisani su u želji da se postigne veća objektivnost u budućim postupcima procjene prijedloga znanstvenih projekata i procjenama postignutih rezultata.

Radi boljeg razumijevanja cjelokupne situacije valja se vratiti nekoliko godina unatrag, kada su raspisani natječaji za te projekte. Svi su prijedlozi projekta poslani na recenzije (pojedini i inozemne), što je u svakom slučaju bilo nužno. Recenzente su određivali članovi prosudbenih skupina. Činjenica da su članovi tih skupina na istom natječaju mogli prijaviti vlastite projekte bila je vrlo zabrinjavajuća, jer su time izravno bili u sukobu interesa (što je Ministarstvo dopustilo). Sumnju u preveliku dozu subjektivnosti u postupku izbora anonimnih recenzenata pobudili su rezultati rangiranja po kojima su izvrsno prošli projekti nekih članova prosudbenih skupina kao i znanstvenika s kojima te osobe imaju dugogodišnju uspješnu suradnju (što je dodatni element sukoba interesa).

Nadalje, u većine odobrenih projekata financijska sredstva bila su znatno smanjena, što se u nas često događa. Imajući to u vidu podnositelji prijedloga projekata ponekad traže više sredstava nego što je objektivno potrebno. No ako je prijedlog bio realan, a odobreno je manje novca, voditelji su dovedeni u nezgodnu situaciju jer je cjelokupno provođenje projekta ugroženo. Procjene projekata na razini EU i SAD-a drukčije su. Ponajprije, članovi prosudbenih skupina ne smiju biti u sukobu interesa. Obično prolazi svega 10 do 20 posto prijedloga projekata (u nas je to znatno više). Projekt ide barem na tri recenzije (u nas obično dvije). Odobreni projekti financirani su u cijelosti, jer ukoliko se ne zatraži točan iznos, projekt neće biti odobren. Nastoji se da prvotno izabrane prosudbene skupine (koje nisu u sukobu interesa) rade i konačnu evaluaciju projekata.

Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa nakon isteka trogodišnjih ugovora odlučilo je produljiti financiranje velikoga broja projekata, što je pohvalno, premda su godišnja sredstva mnogih projekata znatno smanjena, a onima koji nisu zadovoljili obustavljeno je dalje financiranje. Informacija tko je tu evaluaciju proveo drži se u tajnosti, a postoje indicije da je ta zadaća povjerena samo jednoj osobi u svakoj struci. Ako je to točno, ta je osoba preuzela golemu odgovornost da na temelju kriterija Ministarstva provede vrednovanje svih projekata u određenoj struci i odlučiti o raspodjeli novca. Trebalo bi znati je li ta osoba (ili možda više njih) ocjenjivala i vlastiti projekt i/ili projekte iz vlastite institucije, što je izravno u sukobu interesa.

Kriteriji prema kojima se trebalo ravnati prema Ministarstvu bili su: „znanstvena produktivnost projekta u odnosu na dosadašnji iznos financiranja, uspješnost voditelja projekta u vođenju znanstvenih novaka, broj aktivnih suradnika na projektu te posebice poštivanje financijskog plana i ugovora“.

Premda su znanstvenici navikli na stalna kašnjenja isplate, što znatno otežava dinamiku istraživanja, vrlo je neobično da su projekti produljeni do kraja godine, ali za prvih šest mjeseci te iste godine sredstva neće biti dodijeljena. Nadalje, nekim projektima ocijenjenima sa C smanjeno je financiranje za 20 posto, a nekima s istom ocjenom za čak 50 posto. Vrlo je čudna tako velika razlika u rezanju sredstava među projektima koji su dobili istu ocjenu. Također je čudno objašnjenje Ministarstva: „Među ove projekte ubrajaju se mnogi projekti s vrhunskim znanstvenim rezultatima.“ Pa zašto projekti s vrhunskim znanstvenim rezultatima nisu ocijenjeni sa A ili B, uz obrazloženje da nažalost nema novca da bi se isti intenzitet financiranja nastavio? Ne znam kako objasniti inozemnim kolegama da to što je projekt ocijenjen sa C, u rasponu ocjena od A do D, ne mora značiti da je loš? Dok je mnoštvo projekata s mnogo vrhunskih publikacija ocijenjeno tom ocjenom, čini se da su neki projekti dobili A ili B samo zato jer su sredstva koja su dotad dobivali bila prilično skromna, pa se na taj način možda željelo spriječiti dalje smanjivanje financiranja, što nije u skladu s kriterijima Ministarstva.

Kao osnovne probleme u procjeni i provedbi znanstvenih projekata naveo bih:

– očit sukob interesa u prvotnim prosudbenim skupinama,

– odobravanje projekata uz znatno manje novca od zatražena,

– kašnjenje u isplatama,

– evaluacija završnih rezultata u kojoj nisu poštivana pravila Ministarstva,

– moguć sukob interesa u osoba koje su donosile završne procjene,

– slaba komunikacija Ministarstva sa znanstvenicima.

U proteklih petnaestak godina putem znanstvenih projekata pružene su velike mogućnosti mnogobrojnim znanstvenim novacima za usavršavanje i izradbu doktorata. Također je omogućena provedba vrlo vrijednih istraživanja raznih znanstvenika koja su dala izvrsne rezultate. Nažalost, zbog nedostatka novca, projektima koji su produljeni poprilično je smanjena dinamika financiranja. Time je na državnoj razini ušteđeno vrlo malo novca uz vrlo veliku cijenu koju će platiti znanost u „zemlji znanja“.