U revijalnom tonu

Hrvatsku reviju, kao tromjesečnik za književnost i kulturu, počela je izdavati Matica hrvatska 1928. u Zagrebu. Urednici prvih nekoliko godišta bili su Branimir Livadić, Stjepan Ivšić i Blaž Jurišić. Od 1945. do 1950. časopis je bio zabranjen, a 1951. počinje ponovno izlaziti kao književno-kulturno-politička revija hrvatske političke emigracije zalaganjem Vinka Nikolića i Antuna Bonifačića. Četiri godine Revija nastaje usporedno u Argentini i Brazilu i tiska se u Buenos Airesu. Od 1955. uređuje je Nikolić sam, i činit će to sljedećih četrdeset godina. Revija će se od 1966. tiskati u Europi, i to u Parizu, Münchenu i Barceloni. Zarana je već prepoznata kao najvažniji hrvatski časopis u egzilu. Nikolićevim je marom 1957. pokrenuta i Knjižnica Hrvatske revije u okviru koje je izdano 66 knjiga, od 1981. do 1986. dodjeljivale su se književne nagrade Hrvatske revije, a 1991. kao podvlačenje crte nakon košmarnih i ustrajnih četrdeset godina tiskana je knjiga Vinka Grubišića Hrvatska književnost u egzilu. U tom razdoblju neki su od brojnih suradnika Revije (i, programatski, uvijek potpisani pravim imenom!) bili i Vladko Maček, Ivan Meštrović, Jozo Kljaković, Eugen Kvaternik Dido, Jure Petričević, Viktor Vida.

Mladen Klemenčić, Igor Zidić, Jasna Čapo i Ratko Cvetnić / snimio Mirko Cvjetko

Vinko Nikolić 1991. Reviju vraća Matici hrvatskoj, jer su revijaši, kako je znao isticati, svoj „časopis držali nastavkom i nadogradnjom Matičine Hrvatske revije, kao što je našu emigrantsku Reviju s njezinom cjelokupnom djelatnošću emigracija držala (i nazivala) Malom Maticom hrvatskom, čime smo se ponosili, a ujedno bili svjesni naše velike kulturno-nacionalne odgovornosti. HR smo uvijek osjećali kao općehrvatsko kulturno-nacionalno dobro. Nazvali su je nacionalnim spomenikom, nacionalnom enciklopedijom, a bila je uvijek Svjetionik.“ Nakon Nikolićeve smrti, 1998, časopis je uređivao Boris Maruna, a od 2001. Mladen Klemenčić.

Nesvakidašnjega povijesnog puta časopisa prisjetio se i predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić 28. listopada na svečanom predstavljanju posljednjega desetogodišnjeg tečaja Hrvatske revije pod vodstvom Mladena Klemenčića. Zidićevi supredstavljači tom su se prigodom osvrnuli svatko na po jedan od aspekata Revije, čime su dovršili smisao okrugloga godišta.

Jasna Čapo istaknula je zaokupljenost i današnje Revije temom emigranata, Ratko Cvetnić govorio je o nostalgično-intimnom tonu za koji je Klemenčićeva Revija našla prostora, ali i zasijala sjeme nekim budućim, nerevijalnim projektima, a sam je Mladen Klemenčić toplo zahvalio doskora bivšem uredništvu i brojnim suradnicima te se sa svojstvenim mu šarmom i mjerom oprostio od ove male ere.

Uz osmijeh, Louisa Armstronga i kestene.