Podravska katedrala

Podravsko selo Molve sredinom 19. stoljeća dobilo je, kako i sam autor Dragan Damjanović navodi, prvu našu „seosku katedralu“. Taj naziv građevina ponajviše zaslužuje zbog svoje dimenzionalnosti, ali i arhitektonske reprezentativnosti – kako u vanjskom oblikovanju, tako i u kompleksnoj unutrašnjosti.

Monografija u pet glavnih poglavlja upoznaje čitatelja s povijesnim činjenicama vezanima uz crkvu, ali i uz mjesto Molve te govori o razvoju, odnosno promjenama objekta sve do današnjih dana. Logičko postavljeni tekstovi kronološki kreću od srednjega vijeka i vremena kada se Molve prvotno spominju u dokumentacijskim spisima (vjerojatno već u 13. stoljeću), iako najraniji pouzdani izvor navodi spomen mjesta tek sredinom 15. stoljeća. Naime, današnja je župna crkva u 19. stoljeću zamijenila stariju građevinu iz 15. stoljeća izvorno sagrađenu tek u ulozi filijalne kapele.

Crkva je podignuta zahvaljujući upornosti mještana, koji su unatoč povremenim turskim porobljavanjima nastavili širenje štovanja Majke Božje Molvarske, ali i zahvaljujući odlučnosti župnika Antuna Parcera, inicijatora prikupljanja građe za podizanje nove crkve. No gradnja je započeta tek mnogo kasnije zbog raznih poteškoća – od požara do nestašice novca te je na kraju ambiciozan projekt i želja za velikom i reprezentativnom crkvom mecene pukovnika Ignaca Čivića pl. Rohrskoga povjerena Franji Kleinu (a zahtjevno krovište – Josefu Holzheimu). Arhitekt, što Klein formalno nije bio, osmišljava je kao jednobrodnu, jednotoranjsku crkvu tlocrta latinskoga križa zaključenu pravokutnom apsidom. Pothvat vrijedan nevjerojatnih 66.000 forinti omogućio je primanje 2300–2600 ljudi unutar građevine, zasluživši tako naziv mala katedrala, koja je veličinom prostora postala gotovo istovjetna zagrebačkoj prvostolnici!

Uz već spomenut povijesni uvod o nastanku mjesta i crkve, jedno od potpoglavlja ukratko (budući da detaljniji podaci nisu sačuvani) razjašnjava put koji je Kleina doveo u Hrvatsku, točnije njegovo djelovanje do angažmana u Molvama. Damjanović iznosi biografske informacije o projektantu uvrštavajući i ključne nove podatke (npr. da je Klein prethodno radio kao građevinski crtač u Beču), što je nedvojbeno utjecalo na stjecanje suvremenih znanja, usvajanje aktualnoga stilskog vokabulara te na autorski razvoj toga osebujnoga mladog Bečanina. Pobliže je opisan i njegov dotadašnji rad u Bjelovaru, gdje je, što je do sada bilo nepoznato, proveo prvih osam godina života u Hrvatskoj (prije se smatralo da je prvo bio zaposlen u Zagrebu). Iznesene su i prepostavke o mogućim tipološkim i oblikovnim utjecajima drugih crkava na arhitektonski koncept ove u Molvama, pri čemu su prepoznate Kleinove referencije na münchensku crkvu arhitekta Friedricha Gaertnera.

Posvećenost detaljima u analizi razvoja molvarske crkve u Damjanovića vidljiva je primjerice u uvrštavanju tabličnoga prikaza troškova gradnje, ali i u opisu pojedinih interijerskih elemenata dopremljenih nakon završetka radova. U nastavku cijelo je poglavlje posvećeno skulpturama, oslicima te bogatijim i arhitektonski vrijednim elementima unutarnje opreme, kao što su ispovjedaonice, propovjedaonice i nove orgulje, koje su doskora zamijenile stare neogotičke.

Jednako uspješno, uz župnu crkvu, obrađena je i gradnje kapelice Blažene Djevice Marije podignute 1901. pored mjesnoga groblja. Njezinu je gradnju, kao i u slučaju velike crkve, pokrenuo jedan od župnika, Blaž Tomašić, srušivši staru župnu crkvu u Molvama. Kako su financijske (ne)mogućnosti znatno utjecale na početak radova, šteta je što u dodatku s tabličnim prikazom o utrošenim krunama za izgradnju ostaje nepoznato koliko je bilo potrebno samo za arhitektonske radove.

Publikacija, izdana u sklopu nedavno pokrenute Leykamove biblioteke Monografije iz povijesti umjetnosti, sintezno je kvalitetno osmišljeno djelo najviše znanstvene razine – jer iako o ovoj iznimnoj građevini postoje već brojni objavljeni tekstovi, pojedini novi podaci od velike su važnosti zato što ih raniji autori nisu doticali niti su ih kompetentno interpretirali. Odnosi se to i na izgradnju i na opremanje crkve (gdje Damjanović akribično zalazi i u najmanje detalje Gesamtkunstwerka molvarske katedrale), do životnih okolnosti i nepoznatih činjenica o samu projektantu crkve. Velik broj ilustracija omogućuje neposredno vizualno predočavanje svakoga spomenutog projekta ili dijela građevine. Autor čak i uz biografiju Franje Kleina kolateralno ugrađuje slike njegovih istaknutih ostvarenja u Bjelovaru kako bi se čitatelj dodatno uputio u rad autora objekta. Cijeli tekst prati niz referencija na arhivske izvore i brojnu literaturu, dok je u završnom dijelu na izbor ponuđen sažetak na hrvatskom, njemačkom i talijanskom, pa čak i na latinskom. Ovom monografijom molvarska je župna crkva, kao jedno od paradigmatskih djela našega ranog historicizma, napokon obrađena sustavno i sintezno kako to sam objekt vrijednošću i važnošću zaslužuje.