Ni kontra ni kopija

U proteklih deset godina uredništvo Hrvatske revije radilo je u malobrojnom, ali postojanom sastavu. U osmišljavanju tema, pronalaženju suradnika i dogovaranju suradnje uz mene je bila povjesničarka Lovorka Čoralić, dok se Mirjana Mataija, kolegica iz Leksikografskog zavoda, skrbila o jezičnoj kakvoći tekstova. Urednički sastav proširili smo tek posljednje dvije godine, kada nam se priključio Filip Hameršak.

Od sama početka rada bili smo duboko svjesni činjenice da smo preuzeli časopis s dugotrajnom, bogatom i stoga obvezujućom tradicijom. U svojem prvom tečaju, prije Drugoga svjetskog rata Hrvatska revija pribavila si je ugled elitnoga književnog, ali i općekulturnog mjesečnika. Ona druga, Nikolićeva Revija, ponovno pokrenuta 1951. u Buenos Airesu, odakle se poslije preselila u Europu, stekla je ugled središnjega glasila u hrvatskom iseljeništvu.

U razgovoru što smo u našem prvom broju 2001. vodili s Borisom Marunom, urednikom časopisa nakon Nikolićeve smrti, dali smo do znanja da mislimo provoditi koncepciju koja neće biti protivna nasljeđu, ali neće biti ni kopija dotadašnjega časopisa. Tijekom 1990-ih godina mnoge su se okolnosti promijenile i te je promjene trebalo uvažiti. U emigracijskom ambijentu Revija je bila praktično jedino politički nepristrano glasilo općega profila, dok se nakon povratka u domovinu našla u konkurenciji drugih sličnih periodika s kojima je trebala podijeliti zajedničku, poslovično škrtu koricu kruha.

U dogovoru s vodstvom Matice hrvatske predložili smo svoju koncepciju, vodeći pritom računa i o svojevrsnoj podjeli poslova s Kolom kao pretežito književnim glasilom te novinski usmjerenim Vijencem. Predložili smo, a potom i provodili, koncepciju prema kojoj je Hrvatska revija bila znanstvenopopularno glasilo zaduženo za sva ostala područja djelovanja MH osim književnosti, dakle raznovrsne društvene i prirodoslovne teme, te forum koji promišlja mjesto Hrvatske u svijetu na početku 21. stoljeća.

Dobar dio sadržaja naših brojeva posvetili smo hrvatskim temama, vjerujući da pridonosimo jačanju nacionalnoga identiteta. No, trudeći se da ne ostanemo zatvoreni u uske nacionalne okvire, hrvatsku smo tematiku uvijek nastojali motriti u širem kontekstu, srednjoeuropskom, sredozemnom, slavenskom, sveeuropskom ili pak globalnom, ovisno o pojedinoj temi. Predložili smo i temeljito likovno-grafičko oblikovanje, pridajući vizualnoj komponenti veliku pozornost. U tome je ključnu ulogu imala naša stalna likovna urednica Dubravka Rakoci, bez koje nijedna stranica nije dokraja oblikovana.

U Hrvatskoj reviji u proteklih je deset godišta priloge objavilo više od četiristo autora, mnogi od njih u više navrata. Naši suradnici većinom su bili pripadnici hrvatske akademske zajednice, no bilo je i autora koji profesionalno djeluju u obrazovnom sustavu ili u ustanovama iz područja kulture ili pak u medijima. Posebice možemo biti zahvalni inozemnim autorima, kojih nije bilo malo, a rado su pristajali na suradnju bez obzira na jezičnu barijeru. Iskustva uredništva glede suradnje izrazito su dobra, gotovo izvrsna. To je, nedvojbeno, ohrabrujuća činjenica za budućnost časopisa i nakladnika.

Statistika pokazuje da je najveći broj priloga, oko trećine ukupnoga broja, objavljen u okviru rubrike Tema broja. Uz rijetke iznimke, svaki je broj imao takvu nosivu temu. Tim smo se prilozima najviše bavili, a pripreme za pojedinu temu broja počinjale bi i godinu dana prije realizacije. Upravo te nosive teme broja ono su po čemu bih volio da se naša Revija prepoznaje pa i pamti.

Od više razloga za naše povlačenje dva su najvažnija. Prvo, u poslu kao što je uređivanje časopisa pristojno je pa i prirodno nakon nekog vremena ustupiti mjesto nekomu drugomu. Na taj način časopis se obnavlja i osvježava. Drugo, članovi sadašnjeg uredništva dijele mišljenje da su u znatnoj mjeri iscrpli tematske sadržaje i mogućnosti dogovaranja suradnje te da bi u slučaja nastavka rada prije ili kasnije zapali u kreativne teškoće. Istek desetoga godišta učinio nam se, u simboličnom smislu, prikladnim da promjenu predložimo baš ove godine.