Neposredan uvid u hrvatsko kazalište

Razgovarala Lidija Zozoli

Gavelline večeri festival su na kojem se u dva tjedna mogu pogledati najzanimljivije i najkvalitetnije predstave nastale u hrvatskim kazalištima u protekloj sezoni. Svojevrsna rekapitulacija prošle na pragu iduće sezone postala je tradicionalnom prije Domovinskog rata, a nastavila se dolaskom Darka Stazića na mjesto ravnatelja kazališta. Obnova nekad sjajne manifestacije čijom su se nagradom za najbolju predstavu u cjelini dičila mnoga kazališta, koja se ove godine odvija 25, jubilarni, put, važna je i za DK Gavella, ali i za hrvatsko glumište u cjelini. O tome smo ukratko porazgovarali s ravnateljem DK Gavella.

Plakatom 25. Gavellinih večeri prevladava petokraka. Možete li prokomentirati značenje takva vizualnog identiteta Gavellinih večeri u kontekstu 25. godine održavanja ove manifestacije?

Simbol pentagrama (petokrake zvijezde) star je više od 3500 godina i proteže se od neolitičkih pećina do Gavellinih večeri. Možda je i najrašireniji simbol u cjelokupnoj ljudskoj historiji, a poznavale su ga i koristile gotovo sve civilizacije od Maya i Inka, drevne Kine i Egipta, preko Grka, ranih kršćanskih kabalista, srednjovjekovnih kršćana, slobodnih zidara, osnivača Sjedinjenih Država... Crvena petokraka bila je simbol komunista. Ovu koja se nalazi na plakatu Gavellinih večeri osobno doživljavam kao simbol zvjezdanih trenutaka kazališta čije su produkcije uvrštene u Festival, kao i vizualno sugeriranje izvrsnosti istih. Studio Cuculić već dugi niz godina vrlo uspješno oblikuje vizualni identitet kazališta Gavella, za što je dobio i niz važnih svjetskih priznanja. Rješenje ovogodišnjeg plakata 25. Gavellinih večeri na tragu je ukupnog vizualnog identiteta naše kazališne kuće i vrlo je dojmljiv.

Kao ravnatelj Gavelle, obnovili ste manifestaciju koja se prestala održavati u vrijeme raspada bivše državne asocijacije. Jeste li, gledajući unatrag, zadovoljni tom odlukom?

Istina je da su ratne okolnosti u kojima se Hrvatska našla prekinule devetnaestogodišnju tradiciju održavanja festivala Gavelline večeri, ali je isto tako istina da, po završetku rata, nisu više obnavljane. Trebalo je proći dugih četrnaest godina da bi se revitalizirala vrijedna tradicija, u ponešto izmijenjenoj koncepciji, upravo s obzirom na nove geopolitičke odrednice. Mislim da je i kazališnim djelatnicima i publici korisno i zanimljivo na jednom mjestu, u zbijenom razdoblju, vidjeti presjek prošlosezonske produkcije, osobito s obzirom na činjenicu da je ovdje riječ (ili bi se trebalo raditi) o najboljim predstavama koje su proizvedene u Hrvatskoj. Na taj način možemo steći neposredan uvid u to kakvo kazalište imamo.

Kako ste, u vrijeme recesije i stalna smanjivanja sredstava u kulturi, uspjeli financirati manifestaciju i koliko zapravo koštaju Gavelline večeri?

Manifestacija košta oko 400.000 kuna, a financirana je iz namjenskog dijela programskih sredstava za tu svrhu od strane vlasnika kazališta – grada Zagreba, potom sredstvima Ministarstva kulture RH, vlastitim prihodom kazališta Gavella, sponzorskim sredstvima dobivenim od Hrvatskog Telekoma i Turističke zajednice grada Zagreba, a i sama kazališta koja sudjeluju na Festivalu participiraju u troškovima izvođenja svojih predstava. Svima njima izražavam ovim putem iskrenu zahvalnost.

Možete li komentirati ovogodišnju selekciju i koji je vaš osobni favorit na programu?

Ovogodišnja selekcija pokazala nam je veliku različitost u pogledu kazališnih poetika, izboru tema, tekstualnih predložaka, stilova igre i razine produkcije – što je dobro, ali pokazala je i priličnu neujednačenost u kvaliteti pojedinih izvedbi – što nije dobro. Festival koji se proklamira kao smotra izvrsnosti i pred svog selektora ne postavlja nikakva druga ograničenja osim visoke razine umjetničke kvalitete, publici bi trebao omogućiti da iz večeri u večer uživa u vrhunskim kazališnim dostignućima. Svako, pa i najmanje odstupanje od tog načela na neki način poništava, ili bitno mijenja, osnovni smisao održavanja festivala. O osobnom favoritu ne mogu govoriti, producent naime ne može biti dokraja objektivan, a kako se u selekciji nalaze i dvije predstave kazališta Gavella, to se i ja nalazim u podvojenom položaju predstavnika organizatora festivala i jednog od natjecatelja. Htio bih, međutim, naglasiti kako, bez obzira na natjecateljski karakter Gavellinih večeri, dodjeljivanje nagrade za najbolju predstavu u cjelini nije smisao održavanja Festivala. Stoga svim sudionicima ovogodišnjih Večeri upućujem čestitke za sudjelovanje, bez obzira na to koja će od njih ponijeti laskavu titulu najbolja od najboljih, a publici kojoj su Gavelline večeri namijenjene zahvaljujem na potpori koju pruža Festivalu dolaskom u naše kazalište.