Nečuvene jazz-pustolovine

U prigodi 50. obljetnice utemeljenja Zagrebačkoga jazz kvarteta Croatia Records objavila je CD Zagrebački jazz kvartet – Live (Croatia Records, CD 5869771) sa snimkama iz raznih razdoblja djelovanja najvažnijeg sastava u povijesti hrvatskoga jazza. Riječ je o dosad neobjavljenim izvedbama ostvarenim na koncertima u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Osim što upotpunjuje bogatu diskografiju ZJK-a, koji je, s povremenim kasnijim okupljanjima sastava, trajao od 1959. do 1967, CD podsjeća na iznimne trenutke njegove karijere koja je imala međunarodni karakter: zahvaljujući izvrsnosti, prepoznatoj diljem svijeta, ZJK je naš jedini jazz-sastav čiju su karijeru vodili inozemni menadžeri – njemačka agentura Fritz & Rau – što je rezultiralo brojnim turnejama i snimljenim albumima.

Zahvaljujući kontaktima što ih Boško Petrović ima s inozemnim glazbenicima, promotorima i urednicima te njegovu trudu na prikupljanju i pripremanju građe, uživamo u izvedbama što ih je ZJK ostvarivao 31. kolovoza 1966. u Teatru Karusaal, na Lugano Jazz Festivalu; 11. veljače 1965. u Heidelberg Concert Hallu, 20. listopada 1984. u zagrebačkom DK Gavelli i ujesen iste godine u bečkom jazz-klubu Opus One. Na snimkama se čuje najdugovječnija formacija ZJK-a sa tek jednom alternacijom – kao kontrabasisti izmjenjuju se Miljeno Prohaska i Krešimir Remeta, dok su stalni u postavi vibrafonist Boško Petrović, pijanist Davor Kajfeš i bubnjar Silvije Glojnarić. Iz repertoara od stotina standarda na album su uvrštena tek dva: In alked Bud Theloniousa Monka i Lonely Woman Ornettea Colemana, ostalo su originali članova skupine – Petrovićevi With Pain I Was Born, Valse For Jazz Mama i Opus One Blues, Kajfešovi Arabesque i Digression te Prohaskina Intima, skladba koja je doživjela najviše izvedbi među hrvatskim, ali i slavnim stranim jazz-ansamblima i orkestrima. Kao potvrda međunarodne vrijednosti ZJK-a, na CD je uvrštena i najava Willisa Conovera, vodećega svjetskog jazz-novinara, urednika kultne jazz-emisije na radio postaji Voice of America. Conover je iznimno cijenio ZJK, bio je čest gost na njegovim koncertima i predstavljao njegovu glazbu u svojim emisijama. Izvedbe, ostvarene u poticajnim uvjetima, pred izbirljivom publikom, odaju glazbenu profinjenost ZJK-a, spremu članova, spremnost na spontane reakcije i džezističke pustolovine, ali uvijek zadovoljavajući visoke estetske kriterije. Što je najvažnije, glazba ZJK-a nipošto nije zvuk iz ropotarnice – ona i danas zvuči moderno, dapače, kao da je upravo danas snimljena!

CD zaokružuje sjajni opus sastava koji se brzo uspio emancipirati od svog uzora, The Modern Jazz Quarteta. Naime, kad je 1952. utemeljen MJQ, po cijelom su svijetu mladi džezisti krenuli putem koji je utro MJQ i s istim instrumentarijem postići njegov zvuk. Budući da je umjetnost MJQ bila jedinstvena i neponovljiva, uglavnom se ostajalo na oponašanju i malo je tko originalno i kreativno nastavio djelovati u njegovu smjeru: „Kad smo 1954. prvi put nastupali u Japanu“, pričao je bubnjar Connie Kay, „slušali smo tamošnje kvartete kako sviraju repertoar s naša prva dva LP-a. Svirali su potpuno identično, uključujući i naše pogreške!“ Ipak, postojala je – i to u kulturno izoliranu Zagrebu – skupina koja je preživjela fazu oponašanja MJQ-a i opstala u svijetu jazza. U lipnju 1959. Petrović je utemeljio, sa Zlatkom Kružićem, Ivicom Geregom i Krešimirom Remetom, Kvartet Boška Petrovića, koji će već početkom 1960. biti preimenova u ZJK, koji je tijekom 60-ih pronosio Zagrebovo ime – jedini, uz NK Dinamo i Zagrebački velesajam – diljem svijeta nastupajući po festivalima, brojnim i dugim turnejama, za domaće uvjete obilatom diskografijom (prvi je snimio album u inozemstvu) i suradnjom s imenima iz jazz-antologije. Sastav je svirao originalan repertoar, zahvaljujući kojem će, primjerice, Riggio Polilo u liner notes jednog LP-a MJQ-a napisati: „U Europi su se poslije MJQ-a dogodile stotine takvih kvarteta, ali jedino je ZJK postigao svoj stil i zvuk. Svi su ostali bili samo oponašatelji!“

Za artističku sudbinu ZJK-a presudno je bilo što se 1960. u Zagrebu našao MJQ, a njegov karizmatski vođa John Lewis savjetovao je mlađe zagrebačke kolege: „Nemojte da vam blues bude nadahnućem jer nikad nećete moći svirati poput pravih bluesmana. Nadareni ste, spadate u svijet jazza, ali donesite u nj svoj stil. Imate sjajan folklor, od krasnih međimurskih popevki, preko asimetričnih makedonskih ritmova do bosanskog sevdaha.“ Na koncu ih je uspio nagovoriti da u balkanskom folkloru traže nadahnuće i da tu tradiciju pretoče u jazz-forme. Zahvaljujući mudru Lewisovu savjetu, ZJK se takorekuć preko noći pretvorio u međunarodnu scensku atrakciju i potom kao punokrvni sudionik uključio na međunarodnu jazz-scenu. Slavu je uistinu stekao iskorištavanjem elemenata balkanskog folklora. Njegov najveći artistički i komercijalni uspjeh – glazbeni logo – bila je So moki sam se rodila / With Pain I Was Born, narodni napjev koji je Petrović u nizu transformacija znalački pretvorio u svoje djelo.

Uspjeh ZJK-a prije svega leži u sjajnim skladbama, samosvojnim autorskim rješenjima, koje potpisuju svi članovi kvarteta. Redovito se ostvaruje ravnoteža između strogoga formalnog oblika skladbi i improviziranih dijelova – uvrštene skladbe zadržavaju formalnu strogost, ali nude i kontrapunktalnu avanturu četvorice solista i njihov dotad u nas nečuven kolektivni elan i instrumentalističku uigranost, razbuđenu solističku maštu, a sve je to pretočeno u okvire tradicije i uzusa na temelju kojih je pojedina skladba nastala. Ostavština ZJK-a svjedoči da se u Zagrebu jazz tretirao kao ozbiljna, ostalim glazbenim izričajima ravnopravna umjetnost, a iza kvarteta stajala je velika radišnost i radna disciplina, neviđena odanost jazzu i, jasno, nadarenost sve četvorice članova.