Kraljevska otvorenost kreativnosti

Marko Kružić

Nakon Amerikanca Jeffa Koonsa i Francuza Xaviera Veilhana, kraljevski dvorac Versailles ugošćuje Japanca Takashija Murakamija. Iako je svaka od izložbi u Versaillesu na svoj način izazvala određene kontroverze u mnogih, ne možemo ne odati priznanje na velikoj hrabrosti upravi dvorca kojim su ne tako davno šetali francuski kraljevi. Možda je u ovom umjetničkom okruženju od svih Lujeva, Napoleona ili Clemenceaua važnije da su tim prostorima nekoć šetali ili svoja djela u njemu ostavili arhitekti Le Vau, Hardouin Mansart i Gabriel, krajobrazni arhitekt Le Nôtre, slikari Le Brun, David, Gérard, Delacroix i mnogi drugi kreativci čijim se djelima i danas divimo.

Otvaranjem vrata Murakamiju Versailles se još jednom pokazuje kao baština koja se ne prestaje razvijati / Snimio: Marko Kružić

Kako i sami kažu u Versaillesu, široka otvorenost prema kreativnosti koja je tijekom povijesti i dovela do tog impozantnog i cjelovitog djela, od arhitekture sama dvorca do parka koji oduzima dah, unatrag nekoliko godina dovodi svjetski poznate i priznate umjetnike kako bi sudjelovali u novoj versajskoj kreativnoj predstavi koju je producirao Château de Versailles Spectacles, ured dvorca koji se brine za izložbe, koncerte, predstave i druga kulturna događanja, a kurirao Laurent Le Bon, direktor u svibnju otvorena Centra Pompidou iz Metza. Taj su muzej, uzgred budi spomenuto, projektirali Murakamijev sunarodnjak Shigeru Ban i Francuz Jean de Gastines. U svoj toj prepletenoj mreži kulturnjaka, arhitekata, umjetnika i intelektualaca poveznica je svakako Takashi Murakami i njegova izložba, drukčija od svih dosadašnjih, jedinstvena po svom postavu, ambijentu i doživljaju. Izložba koja će vam sigurno izmamiti osmijeh – izraz na licu kada se usne blago izvijaju, koji odaje dobro raspoloženje, veselje – piše hrvatski jezični portal.

Japanac i simbol zapadne umjetnosti

Na prvi pogled izložba Takashija Murakamija ušla je u vrlo zahtjevan prostor kraljevske palače, koja je tijekom cijele svoje povijesti bila uzor brojnim palačama diljem Europe i svijeta. Murakamijeva prepoznatljiva djela smještena su u najreprezentativnijim dijelovima Versaillesa. U četrnaest soba Murakami predstavlja dvadeset i dvije skulpture, dok se jedna nalazi u parku. Kako sam Murakami kaže, za svakoga Japanca, pa tako i za njega, Versailles je jedan od najvećih simbola zapadne umjetnosti. On je znak ambicije za elegancijom, profinjenošću i umjetnošću koju većina nas može samo sanjati. U njegovu je umu Versailles postao potpuno nestvaran i odvojen od svijeta, s obzirom na povijest koju je proživljavao, i to je ono što je Murakami pokušao prikazati ovom izložbom. Tim više što se neka djela, njih jedanaest, prvi put prikazuju javnosti i napravljena su isključivo za ovu izložbu.

Cvjetno čudovište u Dvorani zrcala

Izrastao iz tradicionalističkih umjetničkih izvora jer je to u Japanu gotovo neizbježno, a suvereno koketirajući s kulturom manga i kawaii – japanskim suvremenim stripom i kulturom tzv. ljupkosti u izrazu, Murakami se čvrsto drži postulata dalekoistočnih kulturnih fenomena kojih se sjećamo iz japanskih animiranih filmova koji su unatrag dvadesetak godina preplavili europski eter. Iz takva okruženja, spoja tradicije te slatkih i manje slatkih prikaza, Murakami vrlo vješto napada kiparsku treću dimenziju. Jean-Jacques Aillagon, predsjednik Château de Versailles Spectacles, kaže kako unatoč vremenskom rasponu koji dijeli Versailles i Murakamija, majstori prošlosti bez ikakva problema ulaze u dijalog s ovim sadašnjim i obrnuto zbog Murakamijeve virtuoznosti, poznavanja dragocjenog materijala te ponajviše posredničke uloge umjetnosti.

Prolazeći dvoranama prvoga kata Versaillesa susrećemo Murakamijeve skulpture koje nam na neki uvrnuti način otklanjaju pozornost sa sama dvorca, njegovih suverena i njegove povijesti. Tako u Heraklovu salonu možemo vidjeti Tongari-Kun, koji se temelji na religijskoj ikonografiji Maya i Tibeta. Murakamiju su trebale četiri godine kako bi dovršio tu skulpturu sa tisuću boja. Salon obilja ugostio je Srebrnog ovalnog Budu, amblematsku skulpturu Murakamijeva opusa. Venerin salon su uz poprsje Luja XIV zaposjeli Kaikai i Kiki – pomalo groteskni likovi kojih su imena središte Murakamijeva stvaralačkog univerzuma, a u Dijaninu salonu Murakami predstavlja svojevrstan autoportret s podignutom desnicom i mačkom. U Apolonovu se salonu nalazi Yume Lion – skulptura lava od aluminija i zlatnih listića pred poznatim portretom Louisa XIV slikara Hyacintha Rigauda iz 1701. Skulptura Miss ko2 smještena u Dvorani rata prepoznatljiv je Murakamijev rad – pin-up-djevojka privlačna poprsja, izrazito tankih i dugih nogu, uska struka te zarazna, hipnotizirajućeg osmijeha. Slične radove, ali mnogo eksplicitnije, možemo vidjeti u nedavno otvorenoj venecijanskoj Punta della Dogana na izložbi Mapping The Studio. Dvoranu zrcala, najreprezentativniji dio Versaillesa, zaposjeo je prvi put prikazan Flower Matango (d) – Cvjetno čudovište. Upravo tu shvaćamo svu Murakamijevu genijalnost – crtanje cvijeća koje je doveo do savršenstva. Skulptura The Emperor’s New Clothes smještena je u Sobu krunjenja s čijega zida gleda velika kompozicija Napoleonova krunjenja Jacques-Louisa Davida, dok je još jedan Ovalni Buda, velika, gotovo šestmetarska skulptura od bronce, čelika i zlatnih listića, smještena na samu ulazu u park, pred, u popodnevne sate suncem okupanom, zapadnom versajskom fasadom, na točki otkud se park može nabolje obuhvatiti.

Tradicija nepoćudoređa

Na internetskoj stranici Versaillesa direktor odgovara na pojedina pitanja posjetitelja vezana uz Murakamijevu izložbu. Carlosu iz Madrida upitan je uopće izbor dvorca za izlaganje suvremene umjetnosti. Odgovor kaže: ovakvim izložbama materijalizira se dijalog između starog i novog te upravo tu leži bogatstvo naše kulture. Ovako ili onako, Versailles je baština koja se nikad nije prestala razvijati. Na opasku Mireille iz Le Chesnayja da joj se izložba čini pornografskom gospodin Aillagon odgovorio je kako su ljudi koji posjećuju Versailles različitih godišta, različite kulturne pozadine i s različitim spektrom moralnih vrijednosti i Versailles izborom umjetnika i djela nema namjeru uznemiriti bilo koga te podsjeća kako je Versailles tijekom povijesti imao i manje ćudorednih epizoda. Ukoliko vas put do sredine prosinca nanese u Versailles, odvojite dovoljno vremena i neka vam ne bude teško njime dvaput prošetati: prvi put upijajući njegovu povijest, u koju se uplelo i rješavanje pitanja ujedinjenja Njemačkog Carstva 1871. ili krojenje poslijeratne Europe nakon 1918. Za druge šetnje neka vam vedar osmijeh izmame skulpture gotovo pedesetogodišnjeg umjetnika, doktora japanskoga nihonga-slikarstva – temeljena na višestoljetnoj tradiciji, čiji je rad My Lonesome Cowboy, skulptura dječaka koji masturbira, u svibnju 2008. u Sothebyju prodana za više od petnaest milijuna američkih dolara. Ova versajska izložba vrijedi svakog centa... I obvezno pojedite kolače, ako nemate kruha...