Zaslužena pozornost

Od sredine ljeta naovamo na dva specijalizirana inozemna i dva hrvatska festivala (pra)izvedene su po dvije skladbe naših skladatelja Željka Brkanovića (1937) i Krešimira Seletkovića (1974) te jedna skladba Srećka Bradića (1963). Značenje njihovih novih partitura i ugled inozemnih ansambala koji su ih izveli nedvojbeno zaslužuju pozornost kulturne javnosti.

Najdragocjenija novina glazbenoga programa proteklih 61. dubrovačkih ljetnih igara svakako je povećana zastupljenost djela hrvatskih skladatelja, pa su tako u Kneževu dvoru, nakon dugogodišnje suše, napokon praizvedene dvije netom nastale skladbe. Vrsni talijanski flautist Roberto Fabbriciani i Cantus Ansambl pod vodstvom Berislava Šipuša angažirano su 16. kolovoza predstavili Koncert za flautu i orkestar Srećka Bradića, dok su glazbenici svjetski znamenitog Leipziškog kvarteta 3. kolovoza poprilično rutinski (pro)svirali upravo njima posvećen novi gudački kvartet Krešimira Seletkovića (4 four za gudački kvartet, 2010). Opisujući u programskoj zabilješci novu četverodijelnu skladbu Seletković zapravo govori o svojim objedinjenim posvetama četvorici skladateljskih velikana (Bach, Schönberg, Bartók i Šostakovič) kao i četvorici vrsnih gudača Leipziškog kvarteta, koji bi „kao jedno tijelo trebali činiti neizostavan peti svijet“. Studiranju Seletkovićeve izvedbeno zahtjevne i asocijativno gusto pisane partiture njemački su glazbenici očito pristupili u posljednji trenutak, pa bismo njihovu odveć nepreciznu izvedbu bez ustručavanja i s iskrenim žaljenjem najtočnije mogli opisati sa sljedećom dvosmislenom kovanicom – ru(t)ina…

Krešimir Seletković (prvi zdesna) na praizvedbi u Dubrovniku

Da skladba 4 four itekako zaslužuje i tek čeka svoje dostojne izvođače zaključio sam slušajući privatno načinjenu dokumentarnu snimku, jer Hrvatski radio nije mogao snimiti čak ni dubrovački koncert, koji je tako ostao prepušten jedino sjećanju stotinjak dubrovačkih slušatelja. No zato je – i s izvođačima i s radijskim snimanjem – skladatelj Seletković imao mnogo više sreće na uglednom međunarodnom festivalu nove glazbe Musikprotokoll, koji se održava u Grazu u sklopu kulturne manifestacije Štajerska jesen. Naime sjajni bečki ansambl Klangforum i američki dirigent Brad Lubmann vrlo su studiozno i angažirano 3. listopada u Helmut-List-Halle izveli Seletkovićevu skladbu disORDER napisanu 2004, dok je Prvi program Austrijskog radija (ORF 1) cjelovitu snimku tog koncerta odgođeno emitirao 11. listopada u specijaliziranoj glazbenoj emisiji Zeit-Ton.

U rujnu su u Hrvatskoj i Njemačkoj izvedene dvije opsežnije skladbe Željka Brkanovića. Na festivalu Samoborska glazbena jesen 23. rujna praizveden je kompozicijski suptilno izatkan Koncert za gitaru, gudače i udaraljke, koji će zacijelo naći svoje mjesto u našoj koncertnoj gitarskoj praksi, tim prije što su samoborsko Pučko otvoreno učilište i zagrebački Cantus promptno izdali tiskanu, kvalitetno priređenu partituru tog djela (urednik: Krešimir Seletković). Brkanovićev gitarski koncert posvećen je iznimno darovitom Splićaninu Srđanu Bulatu, prošlogodišnjem pobjedniku samoborskog Natjecanja Ferdo Livadić, koji je svoje iznimne glazbeničke kvalitete u međuvremenu dodatno potkrijepio osvajanjem čak triju nagrada na Međunarodnom natjecanju Alhambra održanu u španjolskom gradu Valenciji. Samo dva dana nakon samoborske praizvedbe gitarskoga koncerta, 25. rujna je na njemačkom festivalu Westfale Classics zapravo praizvedena konačna inačica Brkanovićeva Klavirskog kvinteta, koji je prvi put izveden prošle godine u Zagrebu u tumačenju pijanista Brune Vlaheka i glazbenika Zagrebačkog kvarteta. Na odlično primljenoj njemačkoj praizvedbi Brkanovićev Klavirski kvintet, kao središnje djelo koncerta, našao se u društvu majstorskih ostvaraja Claudea Debussyja (Klavirski trio u G-duru) i Jana Sibeliusa (Klavirski kvintet u g-molu). Sjajnu izvedbu (snimljenu za 3. program Zapadnonjemačkog radija – WDR 3) ostvarili su iskreno poneseni glazbenici: pijanist Frank-Immo Zichner, violinistice Latica Honda-Rosenberg i Henja Sammler, violistica Christiane Hörr i violončelist Gregor Horsch. O izvanrednom prijemu Brkanovićeve dvadesetominutne skladbe uvjerljivo govori već i kratki citat preuzet iz znakovito podnaslovljene recenzije (Publika je slavila glazbenike i hrvatskog skladatelja), objavljene 29. rujna u listu Westfalischer Anzeiger: „Brkanovićev Klavirski kvintet kompleksno je trostavačno djelo, donekle bogato čak i orkestralnim bojama, pri čemu vodeću ulogu često preuzima klavir, kako u razradi tematskog materijala tako i u maštovitom imitiranju udaraljki. …Nakon izvedbe prolomio se dugotrajan aplauz, kojim je odano priznanje prisutnom autoru i njegovoj zaista odličnoj kompoziciji.“