Vijenac 434

Druga stranica, Matica hrvatska

POGLED IZ MATICE

Rade, vrati novac

Zorislav Lukić

U posljednjih nekoliko dana Rade Dragojević doživljava vrhunac medijske slave. (Zaprijetio čovjeku otkaz na poslu pa se dosjetio jednostavna i provjerena recepta za očuvanje svoje udobne fotelje: napadni neki hrvatski simbol, oni će ti uzvratiti, dobit ćeš čak i policijsku zaštitu – pa tko će te se tada, kao Srbina, usuditi otpustiti.)

A slava lupa u glavu. U njegovu je tako lupila da se više ne može kontrolirati u ponašanju ni prema svojim kolegama novinarima. „Što mi snimaš auto, ubit ću te“, kaže on snimatelju koji je uperio kameru u njegov auto. Uplašio se Dragojević da će mu netko prepoznati auto i zapaliti ga. Ili možda ima BMW-a pa se boji da će ga stići antikorupcijska ruka. U svakom slučaju ovaj je događaj pokazao da je Dragojević zadovoljan rezultatom svoje provokacije. Postao je medijska osoba mjeseca pa s vrha novinarske piramide vrijeđa, psuje, prijeti smrću i tako dalje. Također, kolegama dijeli lekcije o njihovim dužnostima: „Povrijeđeni osjećaji vrsta su emotivnih ucjena na koje slobodni novinari ne bi smjeli pristajati, jer slijedi pojačana autocenzura, pa veća podložnost pritiscima i gdje smo onda?“ pita se naš trenutni novinarski faraon. Dakle, prilično je siguran u to da novinar mora kopati po ljudskim (valjda i nacionalnim) osjećajima. No, pitam ja Dragojevića, zašto samo hrvatske osjećaje i simbole treba ismijavati? Zašto ne ode u, primjerice, Francusku ili SAD i tamo ispljuje neki nacionalni simbol? I, usput, za to još prvoga u mjesecu primi plaću od Vlade.

Da, Novosti, čiji je Dragojević glavni urednik, financira Hrvatska vlada s oko četiri milijuna kuna godišnje. Nikomu nije zabranjeno pisati i kritizirati, a Vlada financira i druge projekte koji tu istu Vladu ne slave pretjerano, ali… Novosti ove milijune dobivaju od Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske isključivo za poticanje informativne djelatnosti srpske nacionalne manjine. U ovome teškome incidentu nigdje ne vidim kako je to i čime Dragojević osnažio informativnu djelatnost Srba u Hrvatskoj. Izrugivanje nacionalnim simbolima druge nacije nikako nije zadaća, a kamoli sreća i bogatstvo za bilo koju nacionalnu manjinu, ni u Hrvatskoj ni bilo gdje drugdje. Naprotiv, u dokumentima Savjeta za nacionalne manjine stoji i ova odredba: „Podupirati programe koji doprinose unapređenju tolerancije i uspostavljaju multietničkog povjerenja“ pa bi Srpsko narodno vijeće kao izdavač i Rade Dragojević kao glavni urednik Hrvatskoj vladi morali vratiti novac koji su potrošili za vrijeđanje druge nacije umjesto poticanja tolerancije, na što su se obvezali.

Kolumnisti Novosti (bivši novinari Feral Tribunea, propalog nakon odlaska Sorosa iz Hrvatske) brane svoga glavnog urednika Dragojevića vapajem „Pa što Srbi u Hrvatskoj uopće mogu kad ne smiju ironizirati jedan običan ratni događaj?“ Kao da žive u nekoj državi u kojoj su Srbi sklonjeni u geto, a ne u Hrvatskoj u kojoj je najjača srpska politička stranka članica Vladine koalicije i time participira u vlasti. Što bi feralovci više od toga htjeli? Na njihovu žalost, Domovinski je rat završio kako je završio, Jugoslavije više nema, Jugoslavena više nema, jugoslavenskog identiteta više nema, Hrvatska i Hrvati (što se nacionalne svijesti tiče) jedno su, a Srbija i Srbi (pa i oni u Hrvatskoj) drugo. Zlouporaba novca namijenjena srpskoj manjini za druge svrhe neće ih utješiti u žalosti za pokojnicom.


Vijenac 434

434 - 21. listopada 2010. | Arhiva

Klikni za povratak