„Prinos” jezikoslovlju u zaostatku više od dva desetljeća!

U književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost Vijenac od 15. srpnja 2010. (god. XVIII, br. 427–429), u članku Hrvatski kvartet u Kopenhagenu, gospodin Mladen Urem donio je navodno senzacionalnu vijest da je nedavno u Kopenhagenu otkriven Hrvatsko-keltsko-nordijski rječnik iz 1777. Riječ je o tekstu Christiana Friedericha Temlera Om Spor af en Overensstemmelse mellem det Illyriske og Celtiske Sprog, i de Nordiske og řvrige Mundarter, som komme af dem begge [Tragovi podudarnosti između ilirskoga i keltskoga jezika u nordijskim i drugim jezicima koji potječu od njih] koji je tiskan 1778. u časopisu Skrifter som udi det Kongelige Videnskabers Selskab ere fremlagdte (XII, 101–132). Gospodin Urem kaže za ovaj tekst da je „do danas, pune 232 godine ostao nepoznat”, zatim da je „jedan od najvažnijih prinosa razumijevanju evolucije razvoja hrvatskog jezika u 18. stoljeću“, i nagovještava da će se brinuti o tiskanju ovog značajnog teksta u Hrvatskoj. Kao prvi od razloga koji su doveli do toga da taj tobože „rječnik” navodno ostane nepoznat navodi da „nijedan lingvist nije zavirio u njega” (sic!). Prije nego što gospodin Urem bude otišao dalje u svojim tumačenjima, želio bih skrenuti pažnju na neke činjenice glede ovoga teksta i jezikoslovnih djelatnosti Christiana Friedericha Temlera uopće.

Christian Friederich Temler (1717–1780), kako je poznato, bio je službenik danskog ministarstva vanjskih poslova, a pored toga se bavio jezikoslovljem. Njegovo je glavno djelo veliki ilirski rječnik, napisan lijepom i čitkom bosančicom na više od tisuću stranica, koji je ostao u rukopisu: čuva se u Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu (Gl. Kgl. Saml. 2071, 4°) i dobro je poznat u slavistici. Češki slavist Josef Dobrovský tražio ga je kada je bio u Kopenhagenu i o tome pisao u Nachrichten von einer auf Veranlassung der böhm. Gesselschaft der Wissenschafte in Jahre 1792 unternommenen Reise nach Schweden und Rußland (Prag 1796). Također je Gunnar O. Svane spomenuo taj Temlerov rječnik u popisu slavenskih rukopisa u Kraljevskoj biblioteci u Kopenhagenu (Çáîđíčę çŕ ôčëîëîăčĽó č ëčíăâčńňčęó, XI/1968). Ja sam 1970. u članku C. F. Temlers illyrische Wörterbuch in der Kgl. Bibliothek in Kopenhagen (Scandoslavica, XVI/1970, 251-259) pobliže pisao o toj tematici. Potom se Rolf H. Christensen posebno bavio akcentuacijom Temlerova ilirskog rječnika (Scandoslavica, XX/1974, 165-171). Ponovno sam o rječniku, ali i o gore navedenu Temlerovom tekstu pisao kasnije, u članku Ńđďńęîőđâŕňńęŕ ëĺęńčęîăđŕôčĽŕ č đŕä íŕ ńđďńęîőđâŕňńęîĽ ěîđôîëîăčĽč ó ÄŕíńęîĽ ó 18. âĺęó (Íŕó÷íč ńŕńňŕíŕę ńëŕâčńňŕ ó Âóęîâĺ äŕíĺ, 14/1984, 61-68).

Tekst o kojemu gospodin Urem piše u Vijencu i naziva ga „hrvatsko-keltsko-nordijskim rječnikom” nije, međutim, rječnik, što i sâm naslov teksta pokazuje, nego znanstveni jezikoslovni članak u kome je autor kao argumente za podudarnost koju vidi između ilirskoga i nordijskih jezika naveo i usporedio nekoliko termina. Osim toga, naziv ilirski nije u Temlerovo vrijeme bio identificiran s hrvatskim govorom ili Hrvatskom, nego s južnoslavenskim područjem, kao što je opće poznato. Gospodin Urem, dakle, griješi u tri točke: 1. Temlerov tekst o kojemu piše nije rječnik; 2. Temlerov tekst se ne odnosi posebice na hrvatski jezik, nego na ilirski; 3. Temlerov tekst o kojemu je riječ nije „nedavno otkriven“, već je poznat slavističkoj znanstvenoj zajednici više od dva desetljeca.

U međunarodnoj se slavistici dakle vrlo dobro zna za Temlerov tekst – čiji prijevod spremam za tisak – o kojemu gospodin Urem piše kao o rječniku. U pripremi je, također, i pravi Temlerov rječnik ilirskog jezika.

Zajedno s Temlerovim člankom gospodin Urem predstavlja danskoga znanstvenika, zoologa i mineraloga Mortina Thranea Brünnicha, koji je neko vrijeme putovao po Dalmaciji. Gospodin Urem čudi se što je jedan Danac neko vrijeme u 18. stoljeću boravio u Dalmaciji i htio je naći razlog tomu. Jedini razlog koji je gospodin Urem pronašao jest taj da je danski znanstvenik morao biti Hrvat. Kao znanstvenik Brünnich je putovao od 1765. po Europi da ispituje između ostalog riblju faunu u Sredozemnom moru. Duže vrijeme je boravio u Marseilleu, a neko vrijeme i u Dalmaciji. Godine 1768. objavio je rad Ichthyologia Massiliensis i kao dodatak i manji rad Spolia maris Adriatici. Njegovo putovanje trajalo je četiri godine i vodilo ga je pored Francuske i Dalmacije i u Mađarsku, Češku i Njemačku, i imalo je svakako znanstvene, a ne patriotske pobude. Slučajna sličnost između njegova prezimena Brünnich i hrvatskog prezimena Brunić navodi gospodina Urema na dalja maštanja o tomu kako je vjerojatno rođen na Cresu i da su možda i njegovi roditelji došli u Kopenhagen s Cresa. Činjenice iz genealogije ovog danskog zoologa i mineraloga demantiraju maštanja gospodina Urema. Prema danskom biografskom leksikonu (Dansk biografisk leksikon) Morten Thrane Brünnich je rođen u Kopenhagenu 1737. Otac mu je bio umjetnički slikar Andreas Brünnich, a djed mu je bio Peter Jacobsen Brünnich. Majka njegova, za koju gospodin Urem misli da je mogla biti Hrvatica, bila je Margrethe Thrane, rođena Hvass, što također ne djeluje uvjerljivo hrvatski. Prezime Brünnich ili Brünniche, koje očito potječe iz njemačkog, katkad se nađe kao prezime i u Danskoj. Također je neshvatljivo kako je gospodin Urem od srednjeg imena Thrane došao do slavenskog Toma?

Točno je, kako kaže gospodin Urem, da je Brünnich bio čovjek „čije djelo poznaje svaki znanstvenik i svaki student prirodnih znanosti, bilo gdje u svijetu“. Upravo stoga bilo bi poželjno od gospodina Urema da ne preimenuje danskog znanstvenika.

U potrazi za istaknutim Hrvatima po svijetu procédé gospodina Mladena Urema podsjeća na pristup švedskog znanstvenika Olausa Rudbecka (1630–1702) povijesno-jezikoslovnim patriotskim tematikama. Rudbek je autor golema djela Atlantica od 3.000 stranica, kojim je nastojao dokazati da je Švedska Atlantis i kolijevka civilizacije, i da su švedskim jezikom govorili Adam i Eva, te da latinski i hebrejski potječu od švedskog. Rudbeck, koga su ismijavali švedski liječnik Andreas Kempe i danski književnik i profesor Ludvig Holberg, u argumentaciji se služio istim slučajnim etimološkim sličnostima kao gospodin Mladen Urem. Metoda protiv koje je već Dennis Diderot upozorio u članku Etymologie u svojoj Encyclopédie.