O Hrvatskoj u Duisburgu

Hrvatski akademski savez nastavio je tradiciju susreta od 1970. I ove godine, na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, okupio je predavače koji su govorili o aktualnim pitanjima nedavne burne prošlosti, aktualne i teške sadašnjosti te neizvjesne, prijeteće budućnosti uz sudjelovanje pedesetak sudionika iz cijele Njemačke.

Predsjednik HAS-a, Kristijan Tušek, Susrete je označio važnim povezivanjem domovinske i iseljene Hrvatske. U pozdravnom obraćanju generalni konzul Republike Hrvatske u Düsseldorfu Vjekoslav Križanec ohrabrio je sudionike da „postoji bolji i pravedniji put Hrvatske nego što je danas“, osvrnuvši se i na podatak na koji je naišao u Hamburgu, da je samo iz luke Hamburg u povijesti u svijet isplovilo 500.000 Hrvata, koje su prepoznavali po tome što su bili bosi.

Glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić govorio je o nacionalnoj instituciji koja se skrbi o konstituciji hrvatske kulture, predstavivši današnje djelovanje Matice, prije svega u izdavačkoj djelatnosti. Matica hrvatska, čija je zadaća učvršćivanje hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta, provodi već sedam godina natječaj za najbolje mlade glazbenike, a u svojoj galeriji okuplja i svake godine deset mladih umjetnika koji izlažu svoje radove. Možda je najvažniji Matičin autor akademik Viktor Žmegač, svojevrstan Matičin brend, čija su dva kapitalna djela izašla u Matici, Majstori europske glazbe i Od Bacha do Bauhausa. Obje knjige doživjele su nekoliko izdanja i više od 2.000 prodanih primjeraka, što je za Hrvatsku mnogo, posebice kada je riječ o knjigama koje koštaju oko 100 eura. U pripremi je i treća Žmegačeva knjiga eseja o pedesetak najvažnijih europskih knjiga.

Matica ima i program Književni klub, a Glavna skupština održana je 2010. prvi put izvan Hrvatske – u Bosni i Hercegovini. Matica ima i svoju komunikološku školu lobiranja, a priprema se 4. izdanje za ožujak 2011.

Predstavljeni su i ulomci filma o Matici hrvatskoj snimljena 2010, koji će se uskoro objaviti na HTV-u.

Razgovaralo se i o hrvatskom jeziku. Hrvatska za razliku od nekih drugih država, poput Slovačke, nema zakona o jeziku, pa je stoga Igor Zidić rekao kako je hrvatski jezik nedostatna briga države, a može biti tako odličan instrument i mobilizacije ljudi i naroda, ako se ima nešto ponuditi na tom jeziku, ali isto tako jezik je instrument kojim se stalno mogu izazivati nove depresije. „To se događa u Hrvatskoj“, rekao je Zidić.

Lingvisti se ne slažu i vlada prijepor oko pitanja, treba li jezičnu građu regulirati zakonima ili ne. Jedno je zakon o jeziku, a drugo državna briga o jeziku. Hrvatska nema državni ured za jezik zato što ga je imala Nezavisna Država Hrvatska i Hrvati se danas boje napraviti nešto što bi tomu sličilo, ali i tada se govorilo Dobro jutro kao što se govori i danas. I onda se doručkovalo, ručavalo i večeralo i poslije toga spavalo u posteljama, pa nećemo zato postelju izbaciti iz jezika, jer je postojala u doba NDH. Briga državnog ureda o jeziku bila je normalna briga države za moćan instrument i polugu svoje vlasti.

Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić održao je predavanje pod naslovom Živi li Hrvatska danas za svoje sutra? Zidić je odmah naglasio kako „optimizam za njega nije raspoloženje već domoljubna dužnost“, ali da ne vidi kako realizirati taj optimizam bez kritike današnjice. Hrvatskoj i sebi treba reći gdje smo, čemu težimo i kako to realizirati. U suprotnom nismo ljudi koji promišljaju budućnost Hrvatske, kaže Zidić.

U pogledu ulaska Hrvatske u EU Igor Zidić je rekao kako Hrvatska i njezini građani moraju razumjeti EU. Hrvatska je još u fazi neiživljena osjećaja slobode. „Uspjeli smo iz jedne integracije otići i, prije nego što uđemo u novu, slobodu treba još malo proživjeti. To je za Hrvate psihološki problem“, kaže Zidić. „Hrvatska je zemlja na razmeđu svjetova, zadnja stanica Zapada prema Istoku i zadnja postaja Istoka prema Zapadu. Hrvatska pozicija nije dvojbena, ali činjenica je da je Hrvatska istinski europska zemlja, srednjoeuropska i mediteranska zemlja s korijenima u judeo-kršćanstvu te modernim trendovima od reformacije i ostalih europskih stilova i epoha. Uloga je Hrvatske transmisijska, ona ima i komparativnu prednost prema Europi.“

Na kraju Susreta održan je i okrugli stol s temom kamo ide Hrvatska, koji je vodio novinar hrvatskoga programa radija Deutsche Welle Anto Janković. Na njemu su sudjelovali Tihomir Dujmović i bivši ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović, koji je stanje u Hrvatskoj opisao lošim i zabrinjavajućim. Demografska kriza i kriza vrijednosti uz otuđenje hrvatskih resursa i prodaja zemlje razlog su za zabrinutost. Na kraju je predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić istaknuo kako optimizam te iskustvo borbe moraju biti temelji budućnosti Hrvatske. Treba se izboriti i obnoviti svoju snagu borbe, a u borbi dati maksimalno, uz zajedništvo i snagu vjere. Boriti se uz spominjanje identiteta, edukacije i znanja.

***

Posjet muzeju Wilhelma Lehmbrucka

Izaslanstvo Matice hrvatske posjetilo je i muzej Wilhelma Lehmbrucha, njemačkoga kipara koji je obilježio kiparstvo u Njemačkoj potkraj 19. i na početku 20. stoljeća.

Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, posjetio je Muzej Lehmbruck i ocijenio zbirku: „Djela Lehmbruchka vidio sam u mnogim svjetskim muzejima i svaki bolji muzej ima barem po jedno djelo toga njemačkog kipara. No ovdje u Duisburgu vide se Lehmbruchkova djela u lijepom presjeku. Može se vidjeti i mladoga i zreloga i Lehmbruchka s kraja života“, rekao je Zidić i dodao kako je za njega Lehmbruchk jedna od najvećih kiparskih pojava 20. stoljeća.

Upitan može li naći nešto zajedničko, odnosno u čemu se njemački kipar Lehmbruchk i hrvatski kipar Meštrović razlikuju, Igor Zidić rekao je: „Ako bih se mogao našaliti, rekao bih da im je zajedničko to što su različiti. Vidi se da su to sasvim dvije različite kulture i različiti ambijenti. Lehmbruchkovo je djelo čisto, dosljedno, izvedeno u miru. Meštrović je grčevit, Meštrović skače od primitivizma i, mogli bismo reći, ima malo glumljene elegancije secesije, s time što je Meštrović genij zanata i materije, on to osjeća savršeno i suvereno vlada materijom. Jasno, ne mogu reći da to nije slučaj i u Lehmbruchka, ali u Meštrovića je to dovedeno do savršenstva, osobito u njegovoj klasičnoj fazi. U Lehmbruchka je dominatnan sadržaj, duhovni sadržaj jači je od materije, a u Meštrovića često se događa obrnuto, materija je jača od sadržaja.“