Jed(i)na zvijezda na Nebu

Program etnofestivala ove je godine, zahvaljujući besparici izazvanoj recesijom, bio mnogo skromniji nego prethodnih godina. U dva dana u prostorima Teatra &TD nastupila su svega četiri izvođača, od kojih su samo Cinkuši, praktično i domaćini festivala Nebo, jedine istinske zvijezde.

Ipak, prvoga dana status izvođača u usponu potvrdila je mostarska grupa Arkul. Duet koji izvodi sefardsku glazbu prvi je album objavio 2008, a zanos s kojim Vladimir Mićković i Atilla Aksoj prolaze kroz bogatu ostavštinu oduševio je dobro ispunjenu veliku dvoranu &TD-a. Vladimirov glas tijekom cijeloga nastupa u potpunosti obuzima slušatelja, a treba priznati i kako su sefardske pjesme zahvalna građa za glazbenike, koji u njihovu interpretaciju ulaze s ljubavlju. Iako je Arkul u repertoaru prošao kroz sefardske pjesme iz Španjolske, Grčke, Bugarske i ostalih zemalja, težište repertoara bilo je na sefardskim pjesmama iz Bosne i Hercegovine, gdje je, prije svega u Sarajevu, prije Drugoga svjetskog rata živjela velika sefardska zajednica. Sjeta koja izvire iz tih pjesama praktično je opipljiva, a činjenica kako je u Bosni sefardska glazba došla u doticaj sa sevdahom daje tim pjesmama dodatnu težinu. Šarm kojim članovi Arkula izvode svoje pjesme i međusobno komuniciraju dodatna je vrlina njihova nastupa, koji je bio vrhunac prvog dana festivala, a sve nakon njega bio je lagani pad.

Dražen Franolić i Kamenko Ćulap virtuozi su na svojim instrumentima i pravo je zadovoljstvo vidjeti i čuti što su njih dvojica kadra odsvirati na lutnji, odnosno udaraljkama. No ta njihova virtuoznost zna ponekad biti i preuzetna, a prava je šteta što oni, prije svega Franolić, sviračko umijeće ne pokazuju u punom glazbenom sastavu, gdje bi vjerojatno i više došli do izražaja. Ovako njihova glazba ipak ostaje za uzak krug slušatelja.

Izbor čakovečke grupe Kom3dija kao izvođača za zatvaranje prvog dana festivala pokazao se promašajem. Prije svega Arkul, Franolić i Ćulap potpuno su drukčijega glazbenog ritma, a i sama Kom3dija kvalitetom nije dorasla zadaći. Pred svega dvadesetak posjetitelja mladi su Čakovčani predstavili materijal s albuma prvenca Indijancu je bilo smešno, a dojam je kako njihova interpretacija međimurskih pjesama ipak nije na razini drugih izvođača, koji su se već okušali u pjesmama Ljubav se ne trži, Protuletje ili Mamica su štrukle pekli i drugima. Kom3diji se ne može osporiti trud i uigranost, ali još su daleko od toga da na pravi način zamijene one izvođače koji pripadaju samu vrhu hrvatske etnoscene.

A sam vrh rezerviran je za Cinkuše. Ljubimci zagrebačke publike, vjerojatno najdugovječniji hrvatski etnosastav, još jednom su pokazali zbog čega su mnogi kritičari njihov prošlogodišnji album Špirutus Sanctus proglasili jednim od najboljih hrvatskih ostvarenja bez obzira na žanr. Prolazeći kroz pjesme s tog albuma, ali i starije radove, među kojima su i one pjesme koje su stvarali s Tetom Lizom, Cinkuši su rasplesali punu veliku dvoranu &TD-a, a zahvalna publika energiju im je vraćala u zbornom pjevanju i činjenici da ih nije pustila da završe koncert bez nekoliko biseva. Nakon ovakvih koncerata jedino se pitanje postavlja zbog čega Cinkuši nisu svoj uspjeh prenijeli i izvan granica Hrvatske. Svjetska etno/world music-scena željna je upravo ovakvih sastava, a ukoliko bilo komu na svijetu pripada sintagma etnopunk, onda su to upravo Cinkuši.

Deveto izdanje festivala Nebo ponudilo je sjajne nastupe Cinkuša i Arkula, virtuoznost Franolića i Ćulapa te predstavio Kom3diju. Iako smo ranijih godina u Zagrebu vidjeli i velika svjetska imena etnoscene, dobro je da se u ovakvoj situaciji festival uopće i održao, a ovo dvodnevno druženje nije i njegov kraj. Naime, organizatori su kao drugi dio festivala najavili nastup sardinijskih Tenored di Neoneli, koji će nastupiti 21. prosinca.