FILMSKI GLOBUS

Kao što je bilo razvidno iz tri dosadašnja izdanja Festivala židovskog filma, te iz pokojeg atraktivnog naslova koji se pojavio u redovitoj hrvatskoj kino- i DVD-distribuciji (Valcer s Bashirom, Orkestar u gostima), posljednjih godina raste zanimanje za izraelsku kinematografiju. Podjednako je to slučaj na međunarodnoj sceni, čemu pridonose zapažene festivalske i ine nagrade, na matičnom izraelskom tržištu gdje je tijekom posljednjega desetljeća interes za domaći film porastao 14 puta, kao i među ovdašnjim gledateljima.

U svojim najuspjelijim djelima izraelski se filmaši bave uvijek aktualnim i trajno intrigantnim temama kakve su sukob tradicije i suvremenosti, ortodoksnosti i tolerantnosti, fanatizma i pragmatizma, odnosno slijepog pridržavanja vjerskih načela i njihova prilagođavanja suvremenim društvenim trendovima, kao i tematiziranjem oporih gastarbajterskih priča, neopisivih trauma holokausta i njegovih posljedica te aktualnih zbivanja poput izraelsko-palestinskog sukoba na Zapadnoj obali i u Gazi.

Izraelski se redatelji bave i specifičnim temama židovske povijesti, identiteta, kulture i načina života, promoviranjem kultur(al)ne raznolikosti, tolerancije i razumijevanja, rušenjem stereotipa i predrasuda o judaizmu te iniciranjem kvalitetna dijaloga o svim aspektima suvremenog židovstva. K tome, posljednjih godina izraelski se film osobito usredotočuje na pojedinačne ljudske sudbine, u kojima se na angažiran, humoran, melodramatičan i tragičan način u većini slučajeva prelamaju sve navedene teme. U prilog tomu govore i filmovi uvršteni u reprezentativan ciklus suvremenog izraelskog filma koji se od 25. listopada do 2. studenog održava na Tuškancu.

Vrijedi izdvojiti izvrsnu egzistencijalnu dramu Slomljena krila Nira Bergmana, 2003. u Berlinu nagrađenu tjeskobnu priču o članovima obitelji koji se na različite načine nose sa smrću supruga i oca. Tu je i vrlo uspjela triler-drama Hod po vodi Eytana Foxa, storija o plaćenom Mossadovu ubojici koji se nakon ženina samoubojstva zbližava s djecom staroga nacističkog zločinca. Preporuku zavređuje i drama Noodle autorice Aylet Menahemi, emotivna priča o obudovjeloj stjuardesi koja silom prilika počinje skrbiti o napuštenom kineskom dječaku.

Društvena mreža u mreži multipleksa

Daroviti redatelj David Fincher rasni je i punokrvni autor koji još od podcijenjenoga prvenca Alien 3 njeguje jasno prepoznatljiv i osebujan artistički svjetonazor i autorski senzibilitet. Bavljenje osobitim pojedincima, marginalcima i/li antijunacima većima od života, često naglašena društvena kritičnost iz koje se mogu iščitati redateljeva lijeva politička uvjerenja, sklonost adaptacijama intrigantnih i provokativnih književnih predložaka, iznimna vizualna kultiviranost i promišljenost u komponiranju minuciozno režiranih i zrelo artikuliranih cjelina, zaokupljenost egzistencijalnim tjeskobama apartnih pojedinaca, slojevito psihološko nijansiranje jasnim etičkim predznacima obilježenih protagonista suočenih s nepobjedivim zlom bilo u sebi bilo u društvu oko sebe, te afinitet prema ironiji, crnom humoru i satiri samo su neka od obilježja Fincherova autorskog rukopisa. Ta su obilježja razvidna i u njegovu recentnom ostvarenju, sjajnoj biografskoj sudskoj drami Društvena mreža.

U maestralno režiranoj i iznimno sugestivnoj priči o egoističnom, asocijalnom i rubno autističnom mladiću Marku Zuckerbergu, (paradoksalno) osnivaču najpopularnije društvene mreže Facebook, Fincher itekako aktualne istinite događaje ekranizira uspješno izbjegavajući dociranje i postuliranje protagonista kao isključivoga negativca te nudeći neveselu sliku suvremenog društva.