Vijenac 434

Glazba

Zagreb kom 5, zagrebački međunarodni festival komorne glazbe, 12–16. listopada

Festival za novo doba

Jana Haluza

Šareni reflektori na pročelju Hrvatskoga glazbenog zavoda, crveni tepih sa cvjetnim aranžmanima pred ulazom u dvoranu, atraktivne figure glazbenika na plakatima i zastavama u središtu grada te vrhunsko vino u pauzama koncerata, sve je to popratna ambalaža koja na jubilarnom 5. izdanju Zagreb koma privlači pozornost na najbolje interpretacije komorne glazbe. Ono što neupućene pri spomenu možda može podsjetiti na plinske komore i pogrebe zapravo je kraljevska disciplina klasične glazbe kojom se hrane, odmaraju i nadahnjuju svi veliki glazbenici solističkih svjetskih karijera. Mirno im okružje u odnosu na ubrzane velike svjetske metropole pruža Zagreb, gdje ih u goste poziva novopečena Zagrepčanka Susanna Yoko Henkel, njemačko-japanska violinistica i umjetnička voditeljica festivala koji je u petom izdanju zabljesnuo posebnim akordom vizualne i auditivne izvrsnosti. Beskompromisna najviša kvaliteta kojoj teže svi aspekti priredbe koncept je kojim se ravnaju umjetničke smjernice i organizacija pod vodstvom Susannina menadžera i životnog partnera Dalija Despota. U tjednu između 12. i 16. listopada Hrvatski glazbeni zavod odisao je blještavilom po kakvom ga pamte samo oni koji su pohađali koncertne priredbe prije izgradnje Koncertne dvorane Lisinski. Od 1973. središnja palača glazbe, rezervirana za najekskluzivnije programe, ipak je Lisinski, a HGZ u njezinoj sjeni tek podsjeća na davna slavna vremena zagrebačkoga koncertnog života u samu središtu grada. Crveni tepih i šareni reflektori na pročelju privlače pozornost prolaznika Gundulićevom ulicom i govore im da se u gradu događa uistinu nešto važno, popularni Zagreb kom, koji njegova umjetnička ravnateljica violinistica Susanna Yoko Henkel stvara kao „autentičan zagrebački proizvod“, pozivajući ugledne glazbenike s raznih strana svijeta da stignu u Zagreb, provedu u njemu nekoliko dana i zajedno s njom uvježbaju ponajbolja ostvarenja komorne glazbe u koncertnom nizu. Program je ove godine okupio deset međunarodnih glazbenika, jednoga hrvatskog glumca (Krešimir Mikić), jedan ugledni europski orkestar (Litavski komorni orkestar) i petero mladih stipendista. Među mladima je na koncertu što su ga s njima pripremali stariji kolege, etablirani glazbenici, u polijepodnevnom terminu 14. listopada, zablistala hrvatska flautistica Latica Cameron. Na šest tematski zaokružena programa HGZ je bio ispunjen do posljednjega mjesta, što je rijetkost za koncerte u ostatku sezone.


slika Jing Zhao


Programski je publici predstavljen presjek komornoga glazbenog stvaralaštva u protekla tri stoljeća, od bečke klasike (Mozart – Haydn) do najnovijih ostvarenja. U izvrsnoj je izvedbi napojenoj entuzijazmom i mladenačkom energijom bez obzira na realnu dob solista komorna glazba, inače u našim krugovima rezervirana za uži krug znalaca, postala tako popularan izraz koji privlači mlađu populaciju. Mladenački duh i angažman uz solističke kvalitete komornog muziciranja tek je proizvod koji treba zgodno upakirati. Dalio Despot kao organizator drži u rukama svu festivalsku ambalažu: sam dizajnira reprezentativne letke i knjižice, dinamičnu interaktivnu web-stranicu, jumbo-plakate i zastave, ove godine istaknute na samu Trgu bana Jelačića. Brine se i za crveni tepih na ulazu, šarene reflektore i obveznu ponudu pića u stanci koncerta, što Hrvatski glazbeni zavod inače uopće nema.


slika Susanna Yoko Henkel


Zagreb kom je od prošle godine uveo u HGZ novi oblik glazbenog događaja u opuštenijem okružju: koncertni podij smješten je u sredini dvorane, na mjestu gdje je inače publika, a okružuju ga stolovi i stolci iz obližnjeg lokala uz mogućnost konzumacije pića. U takvu su ozračju koje pruža osvježenu koncentraciju publike na glazbu priređeni spomenuti koncert stipendista i u nastavku večer suvremene glazbe (Contemporary Music Lounge), gdje se svaki od sudionika predstavio u jednoj skladbi novijega datuma, a iz hrvatskog je stvaralaštva violinist Stefan Milenković uz pratnju Letonke Laume Skride uvjerljivo interpretirao Canzonettu Ive Josipovića. Atraktivne su bile i Životinjske molitve njemačkoga skladatelja Friedera Meschwitza, u kojima je uz Laumu Skride šarmantne ispovijedi Bogu tumačio već tradicionalni sudionik festivala, glumac Krešimir Mikić.

Na prve dvije večeri nastupio je Litavski komorni orkestar, koji ove godine slavi 50. obljetnicu djelovanja, a pratio je četvero solista u koncertantnim djelima Haydna, Mozarta i Mendelssohna (Susanna Yoko Henkel, violina; Jing Zhao, violončelo, Maxim Rysanov, viola i Lauma Skride, klavir). Premda su svi iskazali najbolje interpretacijske dosege, pozornost je prigodom prvoga posjeta Zagrebu besprijekornom svirkom privukao ruski violist Maxim Rysanov, jedan od najkarizmatičnijih glazbenika današnje glazbene scene. Posljednje dvije večeri bile su u znaku romantičnih srednjoeuropskih komornih ostvarenja: na programu Bohemian-Hungarian Rhapsody repertoarno smo otkrili zanimljive primjerke stvaralaštva novijih autora neoromantičarskih usmjerenja Ernöa Dohnányia i Bohuslava Martinůa, a izvođački majstorsku svirku ruskog pijanista Pavela Gililova koji je povezivao sve dionice Dvořákova Drugoga gudačkog kvinteta u A-duru. Posljednja je večer bila u znaku Johannesa Brahmsa, s dvama epohalnim djelima iz njegova opusa koja su u dvije posve različite izvedbe pokazala dvije jednako vrijedne mogućnosti tumačenja istog skladateljskog rukopisa. Iako umjetnička voditeljica Susanna Yoko Henkel slaže kompletan program i nastupa na svakom koncertu, uvijek daje dovoljno prostora i kolegama da se iskažu kao interpreti. Organizatori već užurbano rade na planiranju idućeg, 6. izdanja Zagreb koma, koje s nestrpljenjem iščekujemo.


Vijenac 434

434 - 21. listopada 2010. | Arhiva

Klikni za povratak