Vijenac 433

Glazba

75. OBLJETNICA ORGULJA HAMMOND U JAZZU

Zvuk koji neki obožavaju, a drugi ne podnose

Mladen Mazur

Jedan od instrumenata koji su pojavom i zvukom obilježili napose drugu polovicu prošlog stoljeća bile su orgulje Hammond. Tvrtka Hammond proizvela je taj instrument s dvama manualima i pedalama basova, koji je bio sljednik klasičnih crkvenih pipe-orgulja, s nekoliko tipova. Bio je za transport manje-više prikladan instrument s još dvjema dodatnim kutijama zvučnika, oblikovan poput omanjega finog dijela pokućstva, koji je karakterizirao sasvim poseban zvuk. Najpoznatiji su bili modeli C–3 te napose neponovljiv B–3, koji po afinitetima i željama jazz-glazbenika nije imao premca. Kad bi mu još bili pridodani obvezni rotirajući zvučnici Leslie u posebnim kutijama koji tonove emitiraju kao u nekim valovima, onda je to bio zvuk za kojim su posezali ne baš mnogobrojni jazz-pijanisti educirani već prije na crkvenim orguljama i harmonijima. Među prvima se još daleke 1953. okušao znameniti pijanist i skladatelj Thomas Fats Waller, poslije u kraćem raz-doblju svog djelovanja glasoviti pijanist i bandleader Count Basie, ali na klasičnim crkvenim orguljama, te glasoviti pijanist i pjevač Ray Charles. Pojavom spomenutog modela B–3 s oktavama basova pedala koje umjetnik sinkronizirano svira nogama broj se jazz-glazbenika potpuno odanih tom instrumentu tijekom druge polovice prošlog stoljeća znatno povećao. Orgulje Hammond (električne ili elektromagnetske, a ne kako ih neki nazivaju elektronske) postale su sinonimom najvećeg od najvećih jazz-orguljaša Jimmyja Smitha, ali će tu poslije biti niz izvrsnih kao što su: Wild Bill Davis, Jimmy McGriff, Lou Bennett, Jack McDuff, Richard Groove Holmes, Hank Marr, Lonnie Liston Smith, Les Strand, Charles Earland, Johnny Hammon Smith, Marlowe Morris, Bill Doggett, Larry Young i drugi te zapažene dame Shirley Scott, Rhoda Scott i Njemica Barbara Dennerlein. Njima se danas pridružuje recentni i moder-niji Joey Di Francesco. U europskim razmjerima interpreta na tom instrumentu ima znatno manje. U rokerskim se krugovima spominje Billy Preston, a uz spomenutu Barbaru Dennerlein još tek nama blizak Austrijanac Raphael Wressnig. Većina je tih orguljaša nastupala i snimala bez kontrabasa, što je i logično s obzirom na pedale basova, i to u sastavima s gitarom i bubnjevima. No oni su, što nije nevažno, s tenor-saksofonom u sastavu inovirali i glasoviti zvuk poznat kao organ & tenor sound.


slika Omiljeno glazbalo mnogih velikana jazza


Tih se formula sastava pridržava logično i Raphael Wressnig (Graz, 1975), koji živi u malom, ali poznatom termalnom lječilištu i shopping-odredištu naših ljudi, Bad Radkersburgu, na granici Austrije i Slovenije. Wressnig, kojeg se sjećamo s nastupa u zagrebačkom Lisinskom, jedan je tako od malobrojnih europskih džezista Hammond-orguljaša koji ostaje vjeran modelu B–3 koji je tvornica Hammond kao zastario već prije četrdesetak godina otpisala, da bi ga potom na traženje brojnih glazbenika počela ponovno proizvoditi. No Wressnig nije samo zbog toga tražen jazz-umjetnik, on je to i zbog svoje privrženosti jazzu i bluesu. Izdao je dosad već šest zapa-ženih diskova predvođenih onim naslovljenim Manic Organic iz 2002. Glazbu je kao pijanist počeo u Grazu učiti sa šesnaest godina, i tada se već susreo s orguljama Hammond, oduševljen u početku bluesom i jazz-funkom te sviranjem brojnih američkih jazz-orguljaša, što se može dobro uočiti u njegovim današnjim interpretacijama. No on će prema zadanim programskim zahtjevima i prilikama svirati i popularnije programe te mijenjati formacije svojih sastava, s kojima sve više izvodi i vlastite skladbe. Uza svoj stalni sastav Organic Trio vodi tako i male sastave nazvane Organ Combo Formats. No pozornost valja obratiti na Wressnigov jazz koji danas ostvaruje s istaknutim jazz-gitaristom iz Glasgowa, Jimom Mullenom, s najnovijega diska True Blue te na disk Party Factor ostvaren s raznim kombinacijama i izvođačima. Raphaelu Wressnigu, koji sa zvukom Hammond-orgulja B–3 još nije dosegnuo vrhunac karijere, nadamo se, ako ne ranije, a ono u programu sljedećega varaždinskog festivala tradicionalnoga jazza, koji će se održati sredinom svibnja 2011.


Vijenac 433

433 - 7. listopada 2010. | Arhiva

Klikni za povratak