Vijenac 433

Tema

Zagrebački koncerti

slika


O aktualnom trenutku ansambla Zagrebačkih solista i zamašnom projektu Zagrebačkih koncerata Martinić Jerčić rekao nam je: „Preuzevši prije tri godine umjetničko vodstvo Zagrebačkih solista od sama sam početka nastojao postići zanatsku i psihološku sinergiju iskusnih članova ansambla, pridošlih mladih glazbenika i itekako poticajnih gostujućih umjetnika. Moj se recept zapravo svodi na pažljivo doziranu mješavinu iskustva naših prekaljenih muzičara, mladenačkog poleta novih snaga i silno korisna adrenalinskog šoka od strane naših gostiju – izrijekom vrhunskih, međunarodno uglednih gudača. Uz to sam, dakako, vrlo pomno proučio sav dotadašnji repertoar ansambla, u koji sam – što iz pedagoških, što iz estetskih razloga – unio mnoge promjene, pri čemu sam osobito uznastojao na kompetentnu izvođenju novije i recentne glazbe, jer naprosto držim da kao istinski profesionalci moramo jednako predano služiti i umjetnosti svoga vremena. U skladu s time, postupno mi se jasno iskristalizirala ideja o naručivanju šest Zagrebačkih koncerata, kao svojevrsnih suvremenih glazbenih odslika Bachovih Brandenburških koncerata. Premda bi se na svakoj od šest Bachovih partitura moglo bez zaziranja napisati: To tako mora biti!, mene je u cijeloj toj priči najviše zaintrigiralo: kako bi ta Bachova kontrapunktska konfiguracija gudačkog ansambla i uvijek drukčije oblikovana concertina mogla zazvučati prevedena u suvremene skladateljske jezike?!... Nakon višemjesečna preslušavanja svih raspoloživih snimaka s djelima naših suvremenih autora naposljetku sam se poimence odlučio za svakog od šestorice skladatelja, iza čije izražajne snage s itekakvim uvjerenjem stojim. Kako mi u Hrvatskoj imamo vrlo respektabilnu skladateljsku scenu, to mi je, naravno, bio najteži dio posla, dok smo dilemu glede konačne raspodjele Bachovih oglednih partitura među skladateljskom šestorkom mudro razriješili na jedini mogući način: u šešir smo stavili šest numeriranih ceduljica, pa – što komu dopadne?! Sve se naposljetku završilo u šesteroglasnom skladateljskom unisonu: Dopada mi se to što me iz šešira dopalo! No drukčije nije ni moglo biti, jer iz skladateljske riznice lavovskog Bacha naprosto nije moguće izvući mačka u vreći! Zagrebački solisti s podjednakim uzbuđenjem i osjećajem odgovornosti očekuju svaku od tih šest novih partitura, dobro znajući da nijedna od njih neće biti glazbeni mačji kašalj, tako da nam u Glazbenjaku tijekom ove sezone zasigurno predstoje mnoga divna iznenađenja! Nadam se da ćemo ovaj zajednički projekt šestorice vrsnih skladatelja i našega ansambla uspjeti suvislo zaokružiti notnim izdanjem i objavom nosača zvuka, pa u tome smislu očekujemo dobru suradnju s nakladničkom kućom Cantus, Hrvatskim društvom skladatelja i Hrvatskom radiotelevizijom.“

Vijenac 433

433 - 7. listopada 2010. | Arhiva

Klikni za povratak