Zaboravljeni sin progovorio i španjolski

U Santiagu de Chile objavljen je roman Mire Gavrana Zaboravljeni sin ili Anđeo iz Omorine (El hijo olvidado o El Angel de Omorina). Taj španjolski četvrti je prijevod Gavranova romana dnevničkog karaktera, koji je dosad izišao i na engleskom, slovenskom i njemačkom jeziku. Djelo, koje je izvanredno dobro primila i publika i kritika, tiskano je prijelomne 1989. i u Hrvatskoj rasprodano u samo devet mjeseci, a u sljedećih je dvadesetak godina doživjelo još sedam domaćih reizdanja, 2002. uvršteno je i na IBBY-evu (The International Board of Books for Young People) počasnu listu u Baselu, a 2007. po njemu je snimljen i amaterski film u produkciji Vrsi-filma.

Španjolski prijevod Zaboravljenog sina potpisuje Željka Lovrenčić, urednik je Alfonso Mallo, a uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH izdaje ga nakladnička kuća RIL Editores. Predgovor romanu o mentalno zaostalu dječaku što se nakon petnaestak godina provedenih u ustanovi vraća u seosku obitelj napisao je najčitaniji čileanski suvremeni pisac Roberto Ampuero. Intimno ga nazivajući: I naš roman, o njemu kaže: „imam dojam da se on na osobit način obraća i nama, Čileancima. Na njegovim stranicama otkrivam posebnu bliskost s našim modernim seoskim svijetom, skup percepcija vezanih uz metropolu i grad, kao i neku tuđu, daleku stvarnost nedostižnu selu, kao što je ova nejasna i nepoznata dimenzija prema kojoj se ne pružaju čvrsti mostovi. Upozoravam da kod Gavrana ne nailazimo na prezirnu inačicu seoskog života kakva postoji u latinskoameričkoj književnosti, kao ni na idealiziranu viziju s kojom se susrećemo u magijskom realizmu, nego na realističku i modernu viziju ovoga svijeta, na sukobe između tradicije i novoga, na napetost između kolektivnog duha iz davnina i individualizma koji izranja iz mega gradova i globaliziranog svijeta.“ Istaknuvši mogućnosti mnogostrukog iščitavanja, dalje u tekstu Ampuero ukazuje i na sličnosti Gavranova „zaboravljenoga“ Mislava i Dječaka koji je poludio od ljubavi iz istoimenoga romana čileanskog Eduarda Barriosa. „Kod oba lika istovremeno se naziru kritički pogled na društvo kao i, makar potisnuta, stalna, moćna, legitimna i nužna osjećajnost svojstvena manjini. Taj se način gledanja na svijet isprepleće s jednostavnošću seoskog života i s osjećajima zajednice koja se razobličava i nestaje u modernom svijetu“, zaključuje književnik.

Podsjetimo, na skorašnjem Frankfurtskom sajmu knjiga Miro Gavran, zahvaljujući tom posljednjem, bit će predstavljen sa čak četiri romana prevedena na četiri svjetska jezika: s Poncijem Pilatom na njemačkom, s Kako smo lomili noge na kineskom, Jedinim svjedokom ljepote na engleskom i naravno „španjolskim“ Zaboravljenim sinom, s kojim će i gostovati u rujnu 2011. na međunarodnom festivalu literature u Berlinu.