Tereza prvakinja hrvatske estrade

Tereza Kesovija nepun je mjesec prije 72. rođendana (spominjem godine jer ih Tereza ne taji) u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održala dvoipolsatni koncert nazvan po Jusićevoj i Zubanovoj pjesmi Još se srce umorilo nije kojim je proslavila pedeset godina umjetničke karijere. Cijelu večer ispunilo je samo njezino pjevanje (u nekim pjesmama tek s diskretnom potporom prateće pjevačice), uz sviranje glazbenika Simfonijskog orkestra HRT-a i ritam-sekcije, kojima je dirigirao Stipica Kalogjera. Tereza je u tih dva i pol sata (u što ubrajam i stanku od dvadesetak minuta) otpjevala tridesetak pjesama. Nije imala goste (ni pjevače ni svirače) čiji bi nastupi za nju bili trenuci predaha i još je jednom iskreno zadivila. Ljupki početak silaskom niz skaline Lisinskog uz reprodukciju njezina pola stoljeća stara pjeva pjesme Đela Jusića i Stjepana Benzona Tko me je majko budio pokazao je i kako je njezin glas zvučao prije pola stojeća u odnosu na zrelost sadašnjega pjeva. Osim trijumfa na sceni, jer je po tome neprijeporna prvakinja hrvatske estradne umjetnosti, Tereza je koncertom podsjetila i na ono dobro vrijeme hrvatske zabavne glazbe u kojem su stvarane vrijedne pjesme s pjesničkim stihovima, kakvih danas nema. Pjevala je u najvećem dijelu pjesme kojima se proslavila, a koje su skladali naši, ponajviše Đelo Jusić i Zdenko Runjić. Naravno obljetnički koncert morao je obuhvatiti i razdoblje njezina francuskoga boravka i dijelom repertoara, u kojem su zapaženo mjesto našle i pjesme stranih autora.

Posebnost Terezine umjetničke kreativnosti baš je koncertna izvedba pjesama. Tereza zna ono što je za estradnu prvakinju itekako važno, zna tumačiti pjesmu i njome osvajati slušatelje, kako one koji pribivaju neposredno koncertu i uživaju povlasticu neposredna sudioništva događaja, tako i onih koji zapisani koncert (samo tonski ili i sa slikom) prate, da bi čuli i vidjeli što je umjetnica izvela na pozornici.

Tereza Kesovija napokon jedna je od rijetkih zvijezda estrade koja zna sve što u toj umjetnosti treba znati da bi je vjerodostojno predavala, ali je i akademski obrazovana glazbenica, jer je završila studij flaute na Muzičkoj akademiji. Primjer je umjetnice koja je doista ostvarila visoke vrijednosti svojim prinosima i koja ima pravo na jubilarni koncert i oduševljenje publike, kao što je to bilo i 23. rujna u Lisinskom i u izravnom radijskom i televizijskom satelitskom prijenosu, kao i nekoliko dana poslije u televizijskoj reprodukciji snimke tog koncerta godine!