Sugestivne slike tijela

Radeći predstavu posvećenu velikoj plesačici i koreografkinji Pini Bausch čijim se djelom i sam nadahnjivao tijekom vlastite karijere, Alain Platel koristi se njezinim plesnim obrascima konstruirajući zbivanja na sceni kao niz introspektivnih prizora. Tako se prizori temelje na temi ženske senzualnosti i seksualnosti, muško-ženskih i općenito ljubavničkih odnosa, ostvarivanja ili nemogućnosti ostvarivanja intimnosti koja na trenutke prerasta u irealno, čak i besmisleno kretanje scenom. Očito je da je iz plesne motivike Pine Bausch preuzeto i ponavljanje plesnih sekvenci kojima se upućuje (ali češće ne) da bi upravo sekvence koje se ponavljaju gledatelju trebale biti najvažniji dio predstave. Ipak, Platel odustaje od Pinine monumentalnosti što se produkcijskog izgleda predstave tiče, i zadržava se samo na izvrsnosti i sinkroniziranosti izvedbe kao i na eklektičnoj uporabi glazbenih motiva koji je prate.

Savršenstvo pokreta i iznimne plesne sposobnosti

Prizori predstave pokazuju aspekt tjelesnosti i tjelesnog (ne)funkcioniranja, a te se slike mogu promatrati kao zasebne plesne studije. One pokazuje kako se grč, nekontrolirani spazam, tjelesni deformiteti i druge vrste nedostatnosti ili čak i invaliditeta očituju u tjelesnom funkcioniranju, na koji način utječu na plesni pokret prekidajući tijelo u ritmiziranom gibanju i dajući plesnoj, koreografiranoj, sekvenci novu (ne nužno i oku ugodnu) kvalitetu. Posveta Pini Bausch nameće ograničenje u načinu umjetničke preoblike i dramaturškoj strukturi plesnog materijala, no ipak u predstavi opstaju tipični Platelov humorizam i suosjećanje.

Niz plesnih slika koje se stvaraju pred gledateljima započete su ulaskom izvođača na scenu iz gledališta i njihovim simboličkim presvlačenjem na sceni. Iz razotkrivanja gologa tijela i njegova kasnijeg prekrivanja kostimom i crvenim dekama oblikuju se svi kasniji prizori. Izvedbenim sekvencama zajedničko je istupanje jednog izvođača koji, pjevajući svoj glazbeni motiv, nameće vlastitu koreografiju ostatku ansambla. Pritom scene u kojima se izvođači ponovno pokrivaju dekama služe dodatnom ritmiziranju zbivanja u predstavi. Glazbeni motivi drugi su i vrlo snažan element kojim Platel oblikuje predstavu. Naime, oni se kreću od klasičnih (Monteverdi) do suvremenih i vrlo popularnih melodija, kojih ponekad vrlo disonantno izvođenje ponekad ironizira pokret, a ponekad ga čini apsurdnim i nerealnim. Platelovo iskustvo dugotrajna terapijskog bavljenja plesom u radu s djecom s poteškoćama u razvoju i višestrukim tjelesnim i mentalnim oštećenjima u ovoj predstavi vidljivo je u više vrlo dojmljivih scena kao što je ona u kojoj se svi izvođači istodobno ležeći na sceni, pokretom i mimikom, pretvaraju u bolesnike s različitim vrstama deformiteta. Emotivna scena koju je bilo teško gledati. Ona ne bi bila toliko sugestivna ni dojmljiva da Platelovi plesači nisu iznimne osobnosti nevjerojatnih tjelesnih predispozicija i savršene plesne kondicije i uvježbanosti. Njih devetero (Elie Tass, Emile Josse, Hyo Seung Ye, Mathieu Desseigne Ravel, Mélanie Lomoff, Romeu Runa, Rosalba Torres Guerrero i Ross McCormack) tijekom izvedbe se i predstave publici izvikujući imena onih koji će se u sljedećem trenutku približiti mikrofonu te otpjevati i otplesati svoju glazbenu temu. Glazbom (Sam Serruys), slično kao u predstavi Lets op Bach, naglašavaju se emocije te njezino djelovanje tijekom predstave polako podiže i cjelokupni optimizam i duhovitost onoga što se u početku činilo zamornom i repetitativnom predstavom koju će biti teško pratiti. Ipak, predstava završava toplom porukom ujedinjenom s Princeovom pjesmom Nothing Compares to You, šaljući poruku kako je svatko, bez obzira koliko nesavršen bio, jedinstveno biće vrijedno ljubavi i pažnje. A nakon izvedbe izvođači se ponovno presvlače na sceni postajući privatne osobe i kao privatne osobe dolaze na poklon. Kako je predstava Alaina Platela najavljena kao središnji i najzanimljiviji događaj na Festivalu kazališta, poklon se zbio pred do posljednjega mjesta ispunjenim gledalištem Zagrebačkoga kazališta mladih.