Sedam postaja crtežom

Predrag Todorović predstavlja radove na samostalnoj izložbi Seven Stations (Sedam postaja) u galeriji Zikkurat Mađarskog nacionalnog kazališta u Budimpešti. Unutrašnji prostor proteže se na sedam razina koje se nižu u spiralnom kretanju, a prostorna specifičnost i simbolika broja sedam tematski je odredila naslov izložbe, a posredno i izbor radova. Nakon poziva intendanta kazališta Róberta Alföldija, Todorović je odabrao radove koje prepoznajemo kao amblematske u njegovu dvadesetogodišnjem radu, a potaknut semantičkom arhitektonikom zigurata izveo je nekoliko novih radova. „Zigurat je simboličko mjesto susreta ljudskog i bezvremenog – božanskog. Namjera mi je bila uvesti u cjelinu spiralnog uspona ovu simboliku mogućeg uspona u ljudskom životu od primarne materijalne razine, preko emocionalne, racionalne, intuitivne, duhovne i voljne, pa sve do sedme razine vječnog života, u igru i suživotu s radovima. U tom je smislu galerija ne samo formalno-značenjski okvir izložbe već element jednako podređen cjelini kao i svi radovi koji su predstavljeni na izložbi. Isto tako radove ne treba shvatiti kao ilustracije ovih razina u prostoru (tj. svjetonazora). Materijalno, emocionalno, racionalno, intuitivno, duhovno, volja i vječni život, u interakciji s unesenim radovima postaju otvorena mjesta susreta poznatog i nepoznatog za novi i drukčiji doživljaj“ – govori Todorović o svojoj izložbi u Budimpešti.

Sedma postaja – Rođenje

Todorović se predstavio s 38 radova u kojima je crtež, formalno-likovna dominanta. Crtež mu je u žarištu interesa već više od dvadeset godina. Prvi izraženiji poriv za stvaranjem koncentriranih i vibrantnih nakupina linija koje prekrivaju cijelu površinu podloge nastaje 1992. Taj se proces razvio iz slikarskoga postupka, odbacivanjem materičnosti i koncentriranjem na crtež po sebi. Tankoćutnom mikrostrukturalnom obradom površine stvara minijaturno tkanje vrtložastih, valovitih ili spiralnih linija koje pretvaraju podlogu u dinamično polje napeta energetskog naboja. Na izložbi susrećemo raznovrsne dimenzije podloge – od malih eksperimenata na podlozi veličine 15x15 cm do golemih sedammetarskih formata. Raznolika dimenzija formata utječe i na strukturnu raznovrsnost crteža, jer odnos formata utječe na karakter poteza, a tako i na strukturu crteža. Svi su crteži vibrantne i vrtložaste strukture, uglavnom crne i bijele materije, rađeni različitim likovnim postupcima i tehnikama – od crtanja markerima i tušem do grebanja i urezivanja u vosak i asfalt. Podloga će također odrediti način iscrtavanja površine, a na izložbi pronalazimo crtež na raznim podlogama – papiru, drvu, platnu, asfaltu, gumi, vosak, ready-made objektima. Strast za iscrtavanjem i prekrivanjem podloge, bez ograničenja u načinu poteza, smjerovima kretanja i gustoći linije, od 2000. potaknut će ga da crtežom osvaja trodimenzionalne predmete. Za autora je jedino važan odnos s površinom, koju do posljednjega milimetra prekriva linijom u stanju stvaralačke kontemplacije. Za izložbu je odabrao predmete preuzete iz neposredne okoline (nož, lula, novac, kruh, zastava, raspelo) prekrivene minucioznim crtežom. Pored snažnog energetskog naboja koji prenosi pokretom ruke, predmeti su po sebi nositelji značenja, pa ih iščitavamo vođeni i simbolikom sedam postaja.

Na izložbi se nižu ambijentalne cjeline, od početne, materijalne razine koja je fomalno-sadržajno predstavljena gustom materijom tamne podloge od bitumena, da bi se u kretanju prema gore promijenila kakvoća radova u smislu promjene kromatskoga spektra koji nosi crtež. Crtež nastao srebrnim markerima bilo na dvodimenzionalnoj podlozi ili predmetima stvara ambijent koji nam predočava postaju intuicije i duhovne razine. Uspinjanjem prema posljednjoj sedmoj razini spiralnoga zigurata Todorović je izložio radove nastale uporabom bijelog i zlatnog markera. Završnom videoprojekcijom White Noise prostorom se širi frekvencija zvuka iz Svemira. Uvriježeno je mišljenje da je Svemir sačinjen od kovitlaca dviju tvari – žive i nežive, koje su u neprekidnoj mijeni i gibanju. Posljednja postaja – vječni život, postaje tako simbolom procesa samoobnavljajućeg stvaranja. Crtežom, kao najstarijim oblikom ljudskoga likovnog izražavanja, Todorović prenosi puls stvaralačkih energija i životne vitalnosti. On je za njega intuitivni i osjetilno-duhovni doživljaj, a proces crtanja sinteza misaonog i duhovnog.