Po zagovoru ubijenih fratara uslišane vjerničke molitve

Vicepostulatura postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM izdala je peti broj glasila Stopama pobijenih, a odlučnost neumorne skupine koja tiskovinu stvara nedvojbeno je prikazana već na naslovnici, gdje se u obrisu fratarskoga habita velikim slovima ispisuje: „Nismo se umorili tražiti ih i dostojno pokopati“.

Urednik izdanja i vicepostulator fra Miljenko Stojić u uvodniku izravno najavljuje privođenje kraju pripremnoga razdoblja u poslu, nastavljajući kako „svi vjerujemo da su ubijeni franjevci umrli mučeničkom smrću, ali treba to potkrijepiti dokazima i pričekati da ih Crkva prihvati“. Ipak, dok on, razumljivo je, s izrazima poput mučenici istupa oprezno, vjernički je puk uvjeren u blaženost njegovih pobijenih pastira. Tako vjernici na pune dvije stranice svjedoče o uslišanim molitvama, po zagovoru kod nekih od 66 ubijenih hercegovačkih fratara.

Glasilo Stopama pobijenih, prigovorit će dežurni promatrači, odveć je obojeno izvješćima o iskopavanju mrtvih. No to mu i jest nakana, upravo pristup potrage za istinom, bez riječi mržnje i sjemena osvete. Odveć – nikako, možda čak i premalo, a premda jako kasno (koliki su svjedoci umrli), srećom nije i prekasno!

Dnevničkim zapisima i fotografijama pronađenih predmeta glasilo u tančine donosi izvješća o iskopavanju masovne grobnice u Knešpolju pokraj Širokoga Brijega te uvodi u sada aktualna iskapanja četiriju masovnih grobnica s najmanje jednim ubijenim fratrom usred Ljubuškoga. Projekt je to u kojemu sudjeluju i forenzičari iz Splita, a uslijedit će još iskapanje i na Biokovu.

U prigodi posjeta Hercegovini glavni je postulator fra Giovan Giuseppe Califano pohodio Vicepostulaturu te u Mostaru vidio krvavu plahtu iz kreveta ubijenoga fra Andrije Topića, kao i knjigu koju je u ruci držao fra Borislav Pandžić dok je gorio na lomači. Nezaboravan je to trenutak, jednak onima iz zapisa fra Ante Marića o kulturocidu na Širokomu Brijegu, koji komunisti dvaput razaraju, ili zapisa don Ilije Drmića koji svjedoči kako „raznoseći Crkvu na kamenu dozna štošta o širokobriškim pobijenim pratrima“.

No dok se autori tekstova dotiču prašnjavih stranica vrijednih dnevnika svjedoka stradanja fra Stjepana Naletilića i njegovih sudrugova, gdje piše kako je onomad „bilo teško razlikovati partizane od četnika“, još su možda i vrednija svjedočanstva zločinaca, poput izvadaka iz autobiografske knjige Sime Dubajića, ili zapisa o ulozi Milke Planinc u hercegovačkim pokoljima, kao i o svemu onomu što zna, a o čemu šuti čelni čovjek SUBNOR-a BiH Jure Galić.