Pjesnik margine i putovanja

Josip Grozdanić

Među filmašima koji su tijekom osamdesetih stekli svjetsku afirmaciju i manje ili više zasluženi kultni status (Wim Wenders, Neil Jordan, Steven Soder-bergh, braća Coen, David Cronenberg, Spike Lee...), rijetki su do danas ostali sasvim dosljedni u slijeđenju osobnih artističkih pretenzija i nerobovanju komercijalnim zahtjevima tržišta. Pored darovitog Pedra Almodóvara, koji je nekadašnji temperament i sklonost provokativnosti s vremenom nadogradio smirenošću, zrelošću i kontemplativnošću, te jedinstvenoga Davida Lyncha, koji nepokolebljivo snima narativno neuhvatljive, značenjski bogate i hermetične egzistencijalne drame, treće redateljsko ime koje brižno i uporno njeguje samoizabrani imidž marginalca nespremna na kompromise i bilo kakve autorske ustupke jest ono Jima Jarmuscha.

John Lurie, Tom Waits i Roberto Benigni u filmu Pod udarom zakona

Štoviše, ako bismo htjeli u nekoliko riječi sažeto i precizno opisati umjetničku osobnost Jima Jarmuscha, čiji je ciklus od šest odabranih filmova nedavno objavljen na DVD-u, upravo su margina i marginalci pojmovi kojima bismo se morali poslužiti. Jer Jarmusch se u tridesetogodišnjoj karijeri potvrdio kao filmaš ponajprije zaintrigiran ljudima s ruba društva i zbivanjima na margini života. Njega pritom ne zanima što i zašto ti pripadnici slikovitog urbanog polusvijeta rade, već primarno načini na koje oni rade to što rade te kako su dospjeli tamo gdje jesu. Kako napominje kanadski filmski kritičar J. D. Lafrance, Jarmusch gledateljima omogućuje uvid u događaje koje bi većina redatelja izbjegla filmskim rezovima, ili bi ih ostavili tek naznačenima dramaturškim skokovima i elipsama. Njega privlači notiranje prividno nebitnih svakodnevnih detalja koje svi mi uglavnom uzimamo kao samorazumljive i o kojima najčešće i ne razmišljamo, dok Jarmusch upravo u takvim detaljima uspijeva pronaći začudne i često divne trenutke. Počevši od njegova redateljskog prvenca, solidne i nezasluženo podcijenjene egzistencijalne drame Neprekidni praznici iz 1980, Jarmusch je slično kultnom Fincu Akiju Kaurďsmakiju trajno zaokupljen životima i sudbinama protagonista koji nemaju jasno određen životni cilj te koji se spletom nerijetko bizarnih okolnosti zatječu na određenim mjestima i upadaju u nevolje. Drugi temeljni motiv njegovih djela jesu mogućnost i nemogućnost odnosno nedostatak komunikacije u suvremenom američkom društvu, kulturološkom i civilizacijskom melting potu koji funkcionira kao svojevrstan Babilon napučen uglavnom dobrodušnim i simpatičnim gubitnicima i neprilagođenim pojedincima.

Filmovi ceste

Snimljena na 16-milimetarskoj vrpci i uz proračun od svega dvanaest tisuća dolara netom nakon autorova završetka školovanja, atmosferična i sugestivno režirana, no preuzetna i u određenoj mjeri hermetična egzistencijalna drama Neprekidni praznici Jarmuschev je pseudoautobiografski film. Storija o njujorškom adolescentu Allieju Parkeru koji lutajući ulicama Donjeg Manhattana traga za smislom života nudi snoliku i vizualno prilično dojmljivu odiseju mladića obilježena osjećajima urbane otuđenosti, neprilagođenosti, narastajuće izoliranosti i egzistencijalnog očaja. Allie je pripadnik izgubljene postpankerske generacije, mladić kojem je majka smještena u psihijatrijskoj bolnici te koji se ni sam ne doima posve prisebnim, a tijekom nekoliko dana njegova tumaranja Manhattanom mitski poluotok pred antijunakovim i gledateljevim očima zaživljava kao gotovo ratna zona kojom vladaju vizure trošnih zgrada i opustjelih prljavih ulica. Unatoč nedostacima poput prevelike ambicioznosti, hermetičnosti te ne uvijek svrhovitih ni uvjerljivo artikuliranih artističkih pretenzija, već na temelju njegova debitantskog filma bilo je jasno da je Jim Jarmusch vrlo vješt pripovjedač i iznimno darovit i originalan neovisan filmaš.

Jim Jarmusch

Takvu reputaciju mladi će redatelj opravdati u sljedeća tri filma realizirana u osamdesetima. Najprije Zlatnom kamerom u Cannesu i posebnim priznanjem na festivalu u Sundanceu ovjenčanom egzistencijalnom dramom Čudnije od raja iz 1984, potom sjajnom crnohumornom egzistencijalnom komedijom Pod udarom zakona iz 1986. te izvrsnom i također u Cannesu nagrađenom humornom dramom Tajanstveni vlak. U svim trima slučajevima riječ je o šire shvaćenim filmovima ceste, odnosno filmovima putovanja u varijacijama kojih je Jarmusch otišao možda najdalje od svih redatelja. U skladu s prethodno rečenim, riječ je i o djelima koja se dosljedno bave autorovim opsesivnim temama nemogućnosti i izostanka komunikacije u suvremenom američkom društvu te sudbinama ljudi s društvenoga ruba ili ispod njega koji to društvo čine. U njegovim se filmovima upravo putovanje odnosno stalni pokret nameće kao najizraženija osobina mitskog američkog načina života, u smislu čega je Jarmusch originalni nastavljač duge i bogate tradicije u američkoj književnosti, filmu i glazbi. U Jarmuschevu autorskom svijetu putovanje je važnije od stizanja na cilj, ono je ponekad esencija života.

Monotonija svakodnevice

U djelu Čudnije od raja, priči o njujorškom zgubidanu i kockaru Willieju kojem prisilna kratkotrajna cimerica postane mlada rođakinja Eva iz Mađarske, te koji će poslije godinu dana s najboljim prijateljem Eddiejem i Evom iz Clevelanda otputovati u zemlju sunca Floridu, Jim Jarmusch korača stopama legendarnoga nezavisnog filmaša Johna Cassavetesa. Baš kao i Cassavetes, i Jarmusch je pjesnik svakodnevice i normalnog života, umjetnik fasciniran istodobnom složenošću i jednostavnošću ljudske egzistencije. No dok se Cassavettes bavio osobama u velikim dramama i prijelomnim točkama njihovih života, Jarmusch se bavi pojedincima zarobljenima sitnim detaljima i monotonijom svakodnevice. U tom je smislu Čudnije od raja suptilna drama unutarnjeg nezadovoljstva inteligentno i vrlo učinkovito oslobođena bilo kakve akcije, naglašene dramatičnosti i glumačkih eskapada. Dugi statični kadrovi, smirena i promišljena režija, slikoviti i svrhovito minimalistički profilirani karakteri, životni i duhovito iskričavi dijalozi, naglašavanje istodobno ležernog i u nekoj mjeri frivolnog, ali i lagano tjeskobnog ozračja, efektna crno-bijela fotografija i oslanjanje na glumačke improvizacije obilježja su Jarmuscheva drugog filma u kojem je on trajno definirao svoje autorske osobine.

Te će osobine još jače doći do izražaja u remek-djelu Pod udarom zakona, zasigurno najpopularnijem i najkultnijem redateljevu ostvarenju. Nemogućnost komunikacije dvojice sitnih prijestupnika koje utjelovljuju John Lurie i Tom Waits, a koji u zatvoru u New Orleansu susreću prostodušna i posve izgubljena te greškom uhićena Talijana Roberta u izvrsnoj interpretaciji Roberta Benignija, ovdje poprima novu i univerzalnu dimenziju oplemenjenu altruizmom i duhovitim crnohumornim pogledom na svijet. Urnebesne verbalne dosjetke, fizički i galgenhumor, ugođaj jazz-glazbe uz oslanjanje na tradicionalizam, zaokruženost autorske vizije i maestralna naracija bogata elipsama vrline su filma koji protokom vremena poput vrhunskoga vina samo dobiva na punoći i bukeu.

I sjajna humorna egzistencijalna drama Noć na zemlji, priča o prepoznavanju sebe u drugome i drugoga u sebi, tipičan je Jarmuschev film, koji se čita kao ljubavno pismo noćnim ulicama velikih svjetskih metropola i osobenjacima koji se njima kreću. Napokon, posljednji nedavno objavljen naslov iz redateljeva ciklusa je nadrealistička egzistencijalna vestern-drama Mrtav čovjek, iznimno poetična, dojmljivo atmosferična i impresivnom crno-bijelom fotografijom snimljena reinterpretacija holivudske mitologije vesterna.

Svojedobno definiravši pet zlatnih pravila za režiranje filmova, pored uputa da je snimanje proces koji zahtijeva zajednički rad, da producenti moraju služiti filmu, da je krađa dopuštena jer više nijedna ideja nije izvorna te da redatelj ne smije dopustiti da ga drugi iskorištavaju, Jarmusch je konačno duhovito zaključio da pravila zapravo ne postoje, jer bi prema njemu bila kakva sugestija za rad bila istovjetna uvjeravanju nekoga u neispravnost njegovih religijskih uvjerenja. Unatoč nekim kvalitativnim oscilacijama, umjetničkim habitusom i cjelokupnim opusom Jim Jarmusch živa je potvrda vlastitih zlatnih pravila.