Mukotrpna borba s Cheom

U hrvatskim kinima trenutno se prikazuje prvi dio četverosatnoga Soderberghova biopica o kontroverznom revolucionaru Che Guevari. Prvi dio, naslovljen Argentina, prati Chea kao intelektualca i gerilca koji je, zajedno s Fidelom Castrom i nezadovoljnim Kubancima, uspješno svrgnuo s vlasti diktatora Batistu te 1. siječnja 1959. u Santa Clari oslobodio Kubu. Drugi dio, Guerilla, koji tek treba stići u kina, odvija se u Boliviji, gdje je, zanesen u borbi za prava potlačenih, pokušao ponoviti svoje ratne uspjehe, no umjesto toga tragično je skončao te s vremenom postao ikonom popularne kulture. Soderbergh film nije htio kratiti u montaži, iako je možda trebao, jer osim vojnih strategija te minucioznih prikaza borbi i dijaloga između boraca koje se čine kao da su ih scenaristu prepričali njegovi stari partizani, uz vječne mitove i anegdote vezane uz glavnog i neupitnog junaka, ne saznajemo ništa o njegovu privatnom životu. Bez obzira što je ovdje riječ o biografskom filmu koji je temeljen na Che Guevarinim dnevničkim zapisima, priči nedostaje peripetija pa tako gledatelj, usporedno s Cheovim borbama, vodi mukotrpnu bitku kako ostati budan. No Soderberghu se mora odati priznanje što mu novčana isplativost projekta nije bila prioritet pa je snimio Chea na španjolskom jeziku. Nije, kako je izjavio, htio režirati film o važnosti revolucije na imperijalističkom, engleskom, jeziku pa je stoga izgubio novčanu potporu holivudskih producenata. No Soderbergh se za financije ionako ne treba brinuti, a i njegova pozicija vrsna filmaša učvršćena je još od Seksa, laži i videovrpci, kada je upoznao publiku i kritiku sa svojim osebujnim i beskompromisnim stilom. Bez obzira na srednju struju u kojoj otad uspješno pliva, uvijek je imao ponešto više umjetničkih pretenzija od većine holivudskih kolega. No Che je nažalost pretenciozno djelo, ništa važnije od jugoslavenskih propagandnih filmova, čiji glavni junak nalikuje na latinoameričkog Boška Buhu, samo s većim mišićima.

Nadljudski hrabar, snažan, pronicav i – bezgrešan?!

Radnja je smještena u Mexico City 1955, gdje Che Guevara upoznaje Fidela Castra te postaje angažiranim sudionikom pokreta 26. srpnja. Soderbergh ga potom prikazuje za govornicom Ujedinjenih naroda, gdje pred državnicima drugih zemalja nadahnuto brani politiku kubanske revolucije. Zatim nas vraća u 1957, u središte zbivanja borbi koje Che, sada kao comandante, a ne više samo kao liječnik, vodi zajedno s Castrom, da bi u listopadu 1958. izvojevali pobjedu na ulicama Santa Clare. Prvi dio završava Guevarinim odlaskom u Havanu i Del Torovim glasom u offu koji zaključuje: „Pobijedili smo u ratu, no revolucija tek počinje.“

Soderbergh malo toga objašnjava pa tako i političke okolnosti onoga vremena i prostora, osim na samu početku filma, kada nas uvodi u ambijent ispunjen tjeskobom i strahom od režima koji bi im svakoga trenutka mogao pokucati na vrata dok za večerom dogovaraju revoluciju. Također, redatelj nam nije ni pokušao razjasniti Che Guevarine motive da se on, kao Argentinac, uopće upusti u rješavanje političkoga pitanja na Kubi. Štoviše, Soderberghov naslovni lik toliko je papirnat da graniči s komičnim. On je nešto poput akcijskoga junaka; nadljudski hrabar, tjelesno snažan, pronicav i, povrh svega, u potpunosti bezgrešan. Isprva je Terrence Malick namjeravao režirati film o Che Guevarinim pokušajima revolucije u Boliviji, no kad nije uspio u pregovorima za financiranje projekta, Soderbergh je uskočio umjesto njega. Da se Malick ipak okušao kao redatelj tog biopica, nedvojbeno bi priča bila okrenuta filozofskom propitivanju nasilja i njegovoj opravdanosti. Ovako nam je Soderbergh ponudio tek ni po čemu osobito poigravanje sa sižeom: početak revolucije, Cheov poslijeratni hvalospjev o njezinoj uspješnosti te na kraju samu revoluciju kao vrhunac filma. Scenama je podario svoj prepoznatljiv rukopis; ratna zbivanja otprije prikazao je u boji, dok su kadrovi Che Guevarina nastupa za govornicom u stilu crno-bijelog dokumentarca. Soderbergh je zapravo nastojao snimiti film koji će formom nalikovati marksističkoj dijalektici pa ga je tako prelomio na dva u potpunosti oprečna dijela u kojima prevladavaju različite kombinacije boja te dva pristupa kronologiji. Argentina ima pobjednički ton, dok Guerilla želi prenijeti neizvjesnost kojom prevladavaju Che Guevarini bolivijski zapisi. Krupne planove Benicia Del Tora redatelj je izbjegao kako Chea ne bi izdvajao od drugova, poštujući njegove stavove o jednakosti svih ljudi. To što je zanemario detalje iz njegova privatnog života Soderbergh je pokušao opravdati izjavom da svi ratnici imaju privatne živote i obitelji koje su ostavili za sobom pa ga nije htio istaknuti u odnosu na ostale(?). No pritom je propustio sagledati njegovu priču objektivno i trezveno; Chea je postavio kao fokalizatora radnje bez ikakva uvida u njegove misli, osim onih o uzvišenosti revolucije, izostavljajući sve zlo koje je i on sam počinio. Čini se kako je Soderbergh bio svjestan da bi mogao izazvati američku publiku koja će priču sagledavati iz posve druge perspektive od, primjerice, naše (mi kao da smo stvorili imunitet od komunizma i svih njegovih devijacija pa nas takvi prizori ne mogu iznenaditi, već samo zabaviti). SAD je kao najveća svjetska sila izgubio od Castra na Obali svinja 1961. i taj je poraz do dana današnjeg odvojio Amerikance od teritorija na koji su pokušali politički utjecati. U paranoičnom strahu od komunizma, Sjedinjene Države dugo su podupirale desničarske vlade širom svijeta unatoč njihovim diktaturama, jer ih je bilo lakše nadzirati, za razliku od sovjetskih satelita, kakva je bila i Kuba.

Premijeru Chea je, očekivano, najbolje dočekala publika na Kubi i u Venezueli, dok su je u Miamiju popratila burna negodovanja i demonstracije kubanskih izbjeglica. Soderbergh, scenarist Peter Buchman i glavni glumac Benicio Del Toro, koji se sedam godina pripremao za ulogu, poprilično su se zanijeli pri oživljavanju idola mnogih koji preziru imperijalističku politiku SAD-a (iako je svakodnevno konzumiraju) te su stvorili nerealnoga junaka i posredno, gotovo pubertetski naivno, opravdali jednu diktaturu.