A čeljad sluša otvorenih usta...

Više od stotinu izvornih pričica prikupio je Mate Bilić Prcić i objavio u knjizi Koprive ostavivši trajno svjedočanstvo o osobama i događajima svoga rodnog sela Studenci kod Imotskoga. U duhovitim i zanimljivim anegdotama koje je autor osobno čuo ili doznao iz usmene predaje oživljava se cijelo 20. stoljeće, isprepleću se sjećanja na tuge i radosti, sreće i nesreće, na već zaboravljene i mrtve ljude i stvari. Prošlost se kao lepeza širi od stranice do stranice, teče punim tijekom i povezuje prostor i vrijeme, poznata imena i male nepoznate sudbine u cjelovitu studenačku prošlost. Lako i lepršavo teku riječi i rečenice u ovim anegdotama, toliko drukčije od uobičajenoga klasičnog pripovijedanja. Čitava knjiga zvuči kao drevno seosko sijelo gdje se okupila čeljad da otvorenih usta sluša čovjeka koji im kazuje i da upija čudnovate zgode i nezgode iz minulog doba. Knjiga obaseže 270 stranica i podijeljena je na pet poglavlja, a anegdotama promiču redom čudni a bliski likovi navedeni pod neobičnim nadimcima ili pak spomenuti s punim imenom i prezimenom.

U svim anegdotama prevladava humor, koji ponegdje prelazi u ironiju i satiru, a po njima se dade naslutiti svijet kako ga vidi i doživljava seoski čovjek odgojen u patrijarhalnoj sredini, gdje su moralne zasade bile drukčije od današnjih. Humor se uglavnom zasniva na kontrastima: naivnost – iskustvo, spretnost – nespretnost, strah – hrabrost, laž – istina, iskrenost – neiskrenost, muško – žensko itd. Pojedini likovi često upadaju u nezgodne situacije, zbog neiskustva ili zato što im netko podmeće, ali posvuda prevladava blagost i ne događaju se tragedije – biva upravo kako sugerira naslov: koprive opeku, ali ne ostavljaju rana ni ožiljaka. Na stranicama knjige ponekad se otkrivaju i obiteljske prilike, intima domaćeg ozračja. Svi likovi jednostavni su ljudi, priprosti i naivni i duboko ukorijenjeni u svoje Studence, životno sjedinjeni sa zemljom i prirodom u kojoj žive, a sva kazivanja o njima odišu patinom starih vremena i osjenjena su magličastom romantikom seoske idile.

Bilićeva knjiga kratke proze izvorna je i samosvojna, jer riječ je o nepatvorenu spisateljskom promišljanju i oblikovanju seoske stvarnosti. Autor ispisuje studenačku duhovitost koja će biti razumljiva svakom čitatelju, a najbliža onima koji poznaju Studence u njihovim samotnim i toplim zakucima. Dodatnu draž knjizi daju ilustracije Sanje Bitanga Stipanović – gotovo svaka anegdota ima prikladnu ilustraciju. Imotska je krajina s Koprivama dobila nov prizvuk i značenje, jeku moralne čistoće koja može doprijeti samo iz davnine.