Tradicija se nastavlja

piše Dubravka Sesar

Hrvatski slavistički kongresi međunarodni su znanstveni skupovi prvorazrednoga nacionalnoga značenja. Iako okupljaju samo znanstvenike, ponajprije hrvatske i inozemne filologe različitih generacija, njihova je svrha daleko šira – poticanje kroatista, osobito mladih, i slavista, osobito inozemnih, na novu, objektivnu znanstvenu prosudbu različitih kroatističkih pitanja i tema. Za nas nema važnijega cilja od očuvanja hrvatske književne i jezične baštine i afirmacije kroatistike kao samostalne filološke grane na bujnom slavističkom stablu. Gledajući dugoročno, taj je cilj naše zajedničko kulturno dobro, kojemu nas je približio i ovaj riječki kongres.

Peti hrvatski slavistički kongres okupio je vodeće hrvatske i inozemne slaviste

Prvi hrvatski slavistički kongres održan je u rujnu 1995. u Puli, drugi 1999. u Osijeku, treći 2002. u Zadru, četvrti 2006. u Varaždinu, a peti 2010. u Rijeci. Ova kratka kronologija potvrđuje da su organizatori ostali vjerni dogovoru da se naizmjeničnim održavanjem kongresa čvršće isprepletu one zlatne niti koje povezuju hrvatski sjever i jug. Ideja o pokretanju nacionalnih kongresa potekla je od naših sudionika na XI. međunarodnom slavističkom kongresu održanu 1993. u Bratislavi. Njezin nositelj, akademik Stjepan Damjanović, bio je i glavni realizator pulskoga kongresa. Do 1995. trebalo je hrabro i odgovorno probijati tvrdi led nerazumijevanja i nesnalaženja, steći povjerenje i ishoditi potporu odgovornih institucija. U Puli je, otprilike mjesec dana nakon naše povijesne Oluje, kad su oči cijele Hrvatske bile uprte u još okupirano Podunavlje, donesena gotovo zavjetna odluka da se drugi kongres održi u Osijeku 1999. Organizacija toga kongresa povjerena je meni, a na kongres u još ratom izranjenu Osijeku prijavilo se više od tristo sudionika. Zadarski se kongres održao već mirnodopske 2002, u smirenoj i sunčanoj atmosferi grada koji pamti prvo hrvatsko sveučilište, a organizacija je povjerena kroatističkom književnom znanstveniku Cvjetku Milanji. Naš poznati jezikoslovni kroatist Marko Samardžija vodio je organizaciju četvrtoga, varaždinskoga kongresa 2006. i može se reći da je upravo taj kongres dao svojevrsno jamstvo kontinuitetu održavanja našega znanstvenoga skupa.

Organizacijski pothvat

Peti hrvatski slavistički kongres održao se u Rijeci od 7. do 10. rujna ove, 2010. godine. Predsjednica Organizacijskoga odbora, ugledna redovita profesorica na Odsjeku za kroatistiku riječkoga Filozofskoga fakulteta Marija Turk, s jedne je strane pošla već uhodanom stazom organizacijskih postupaka, ali je s druge morala prebroditi mnoštvo organizacijskih problema koji u ovo recesijsko vrijeme stoje na putu ostvarenju svakoga većega projekta, posebno u humanističkim znanostima. Valja naglasiti da je uspjeh kongresa ponajprije njezin uspjeh, iako ga ona samozatajno dijeli sa svim članovima Organizacijskoga odbora, svim institucijama i sponzorima od kojih je molila pomoć, svim svojim suradnicima na fakultetu pa i sa svim studenticama i studentima koji su joj pomagali s velikim entuzijazmom.

Pokrovitelj svih kongresa bio je Hrvatski sabor, pa je tako i riječki održan pod pokroviteljstvom njegova predsjednika Luke Bebića. Počasni odbor činili su uglavnom lokalni uglednici, zaslužni za financijsku i logističku potporu kongresu – župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel i dekan Filozofskoga fakulteta u Rijeci Predrag Šustar te predsjednik uprave Školske knjige Ante Žužul. Kako sve hrvatske slavističke kongrese koordinira Hrvatski slavistički odbor Hrvatskoga filološkoga društva, u Organizacijskom su odboru, uz predsjednicu Mariju Turk, bili aktivno angažirani riječki i zagrebački filolozi – Stipe Botica (predsjednik HFD-a), Irvin Lukežić, Krešimir Nemec, Bernardina Petrović, Marko Samardžija, Ines Srdoč-Konestra (zamjenica predsjednice), Milorad Stojević, Diana Stolac i Karol Visinko te dvije vrijedne tajnice – Maja Opašić i Saša Potočnjak.

Organizator je predvidio svaki detalj, tako da nije bilo nimalo praznoga hoda. Susretljive studentice bile su na usluzi svim sudionicima, pripremljene su i šalice-suveniri, knjige i publikacije za darivanje. Svatko je u svojoj kongresnoj torbi našao kongresni materijal – Program s rasporedom rada, Zbornik sažetaka, knjižicu s plenarnim izlaganjima i tri knjižice posvećene laureatima kongresa.

Nagrade Žmegaču, Siliću i Nyomárkayu

Kongres je započeo svečanim otvaranjem u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja (Guvernerovoj palači), i to prigodnim pozdravnim govorima izaslanika svih državnih, županijskih, gradskih i akademskih ustanova koje su na bilo koji način poduprle organizaciju skupa. Nakon svečanoga otvaranja uslijedila je dodjela priznanja – povelja i medalja s likom Stjepana Ivšića, Antuna Barca i Vatroslava Jagića – uglednim domaćim i jednomu svjetskom kroatistu: Ivšić je u Rijeci dodijeljen jezikoslovnomu kroatistu Josipu Siliću, Barac književnoznanstvenomu teoretičaru i književnomu povjesničaru Viktoru Žmegaču, a Jagić je pripao uglednomu mađarskom kroatistu i slavistu Istvánu Nyomárkayu.

Na početku radnoga dijela kongresa održana su tri plenarna izlaganja: poznata riječka dijalektologinja Iva Lukežić govorila je o hrvatskom u aktualnom lingvističkom i izvanjezičnom kontekstu, slovački kroatist Ján Jankovič iznio je svoje teze istraživanja legende o Zrinskom u hrvatsko-slovačkom kontekstu, a riječka književna znanstvenica Danijela Bačić-Karković posvetila je izlaganje temi Od dekonstrukcije do rekonstrukcije ili od Kamova do Fabrija i dalje.

Radni dio kongresa odvijao se u lijepoj zgradi Filozofskoga fakulteta u Omladinskoj ulici. Izlaganja u paralelnim sekcijama odvijala su se dva dana – u jutarnjim i popodnevnim terminima. Sudionici kongresa bili su raspoređeni u sedam sekcija – prema tematskim područjima: I. Hrvatskoglagoljska i paleoslavistička problematika, II.A Slavenski kontekst hrvatskoga jezika, II.B Slavenski kontekst hrvatske književnosti i kulture, III. Čakavska sastavnica hrvatskoga jezika, književnosti i kulture, IV. Kodificiranje i kultiviranje hrvatskoga jezika u XX. stoljeću, V. Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi, VI. Konstrukcija i de(kon)strukcija kanona (U povodu 100. obljetnice smrti Janka Polića Kamova) i VII. Hrvatski jezik i književnost u nastavi.

Zanimljivo je da je najveći odaziv postigla V. sekcija. Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi odnosilo se na četiri šira književna područja – a) staru i usmenu književnost, b) novu književnost, c) popularnu književnost i d) dječju književnost, unutar kojih je izneseno četrdeset izlaganja s različitim pogledima na estetske vrijednosti i strukturne specifičnosti pojedinih književnih vrsta, žanrova i djela. U raspravama o pitanjima trivijalnoga i vrhunskoga u književnosti iznesene su mnoge nove spoznaje o suvremenim estetskim mjerilima i književnoteorijskim pomacima kad je riječ o niskom ili nižem u književnosti.

Na V. se sekciju nadovezuje i posebna, VI. sekcija, posvećena 100. obljetnici smrti Janka Polića Kamova, kojemu je grad na Rječini važna biografska točka. Kritičko-analitički diskurs rasprava o kamovijani bio je usmjeren na problematiziranje pitanja o književnopovijesnim kanonima, njihovu oblikovanju i vrednovanju, ali i o njihovu „razbijanju“ i „transformaciji“. Interesno polje izlagača doticalo se Kamovljeve diskurzivne prakse, potkopavanja ironijom, prefiguracijom ili pak destrukcijom vlastitoga i/ili tuđega kanona citatnom persiflažom. Iako svojevrstan zaštitni znak Rijeke, Kamov nije fjumanski nego europski pisac, koji brojem komparativnih radova o književnom djelu dobiva status književnoga kanona.

Po interesu sudionika na drugom je mjestu bila II.A sekcija, u kojoj su prevladavale različite komparativne jezikoslovne teme, odnosno usporedbe hrvatskoga s drugim slavenskim jezicima na različitim jezičnim razinama, uključujući i obradu određenih jezičnih pojava u normativnoj literaturi. Iz slavističke su perspektive osvijetljena i pojedina jezičnopovijesna, dijalektološka i druga specifična pitanja vezana uz hrvatski jezik.

Uobičajeno zanimanje za pitanja norme i kodifikacije hrvatskoga jezika u 20. stoljeću i jezičnu kulturu uopće dovelo je znatan broj sudionika i u IV. sekciju. Dobar je odaziv imala i VII. sekcija, posvećena hrvatskomu jeziku i književnosti u nastavi, a dio izlaganja odnosio se i na učenje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika.

Slavenski kontekst hrvatske književnosti

S obzirom na zahtjevnost paleoslavističke i hrvatskoglagoljske problematike dobro je bila posjećena i tradicionalna I. sekcija. Specifičnost čakavštine kao sastavnice hrvatskoga jezika, književnosti i kulture vjerojatno je uzrok najslabijoj zastupljenosti izlaganja u III. sekciji. Bolji, ali ipak prilično slab odaziv u II.B sekciji otkriva možda najveću boljku književne komparatistike, ne samo hrvatske nego i slavističke uopće; slavenski kontekst hrvatske književnosti i kulture zaslužuje najveću pozornost upravo zbog izrazitih posebnosti hrvatske književne povijesti u usporedbi s poviješću drugih slavenskih književnosti. A hrvatska je književnost prije svega određena jezikom. Da nije pisana hrvatski, naša bi se renesansna književnost, jedinstvena u slavenskom svijetu, utopila u romanskom moru. Svaki prosječni slavist zna da je glagoljica bitno civilizacijsko obilježje hrvatske književnojezične baštine. Upućeniji znaju i to da se hrvatske književne i kulturne formacije do preporoda povijesno jedva mogu usporediti s književnim formacijama drugih slavenskih naroda. Takve hrvatske specifičnosti najbolje otkrivaju upravo slavistička komparativna istraživanja, jezična i književna, i zato je nužno da hrvatski filološki skupovi budu i slavistički.

Na kongres se prijavilo 240 sudionika, od toga 210 izlagača sa 181 izlaganjem i 30 slušača. Među izlagačima prijavilo se oko 60 stranih kroatista i slavista. Od dolaska odustalo je samo dvadesetak prijavljenih.

Dan određen za izlet na Krk jedini je bio sunčan i vedar. Dva puna autobusa prošla su putovima glagoljaša, od grada Krka, preko Vrbnika i Jurandvora do Punta, Košljuna i Omišlja. Zahvaljujući ljubaznim vodičima, gostoljubivim domaćinima i nadasve darežljivim sponzorima, taj će posjet sigurno ostati u najljepšem sjećanju svim izletnicima.

Zatvaranje velikih skupova nakon posljednjega izlaganja uvijek oslikava raspoloženje i atmosferu cijeloga događaja. Riječki će se kongres pamtiti po bogatu i ispunjenu programu i savršenoj organizaciji, koja je postavila tako visoke standarde da će ih biti teško slijediti.

Pozitivni rezultati kongresa moći će se bolje i potpunije vidjeti tek s dulje vremenske distance. Ovakvi su događaji odveć ozbiljni da bi bili kratka vijeka. Pril zatvaranju osječkoga kongresa akademik Radoslav Katičić rekao je da je prvi kongres (bio) tek jedan kongres, a drugi je već tradicija. Što bi tek rekao o petom kongresu? Vjerujemo da će se mnogi sudionici petoga pojaviti i na šestom, kao što su se u Rijeci pojavili sudionici prethodnih četiriju kongresa.

Ključna afirmacija kroatistike u slavenskim sredinama

Hrvatski slavistički kongresi za našu su sredinu važni zato što hrvatski jezik, književnost i kulturu stavljaju ponajprije u kontekst srodnih jezika, na kojima se lako uspoređuju drukčije književne tradicije i koji lako povezuju različite kulture. Različitost među najsličnijima najbolji je jamac i čuvar vlastitoga identiteta. Odnos stranih slavističkih sredina prema kroatistici razlikuje se ovisno o njihovoj filološkoj tradiciji, a ona je i danas opterećena jednostranim ideološkim utjecajima. Status kroatistike određuju ponajprije njoj srodne filologije u najpriznatijim slavističkim, a to znači slavenskim akademskim sredinama. Drugim riječima, stekne li kroatistika autonoman stručni i znanstveni status na praškom, varšavskom ili moskovskom sveučilištu, dobit će ga i na zapadnoeuropskim sveučilištima. Pritom kroatistika ne može od drugih očekivati više nego što je sama spremna pružiti. Za afirmaciju kroatistike nisu, naravno, dovoljni sami slavistički kongresi, nego treba ustrajno i sustavno raditi između njih i onda na njima prezentirati rezultate. Zato je iznimno važno da hrvatski slavistički kongresi privuku strane kroatiste i strane slaviste koji se bave i kroatističkim pitanjima.

Na kraju valja dodati da su mediji dobro pratili kongres, što potvrđuje da i krajnje ozbiljan znanstveni događaj može privući pozornost šire javnosti. Zatvarajući kongres predsjednica Organizacijskoga odbora Marija Turk obećala je objavljivanje kongresnih izlaganja u posebnom zborniku radova. Naglasila je da će tek zbornik označiti završetak kongresa. Treba joj vjerovati, jer dokazala je da može okupiti dobre suradnike i ostvariti velike projekte. Čestitajući joj na uspješnoj organizaciji Petoga hrvatskoga slavističkoga kongresa, poželimo joj da jednako uspješno ispuni svoje obećanje i da kongresni zbornik što prije ugleda svjetlo dana.