Vijenac 432

Druga stranica

Urednički stupac

Angažman

Luka Šeput

Pavao Pavličić jednom je prigodom izjavio da „ne vjeruje u angažiranu književnost“, i da ne voli kad mu zagovornici angažirane književnosti kažu da su Shakespeare ili Thomas Mann angažirani pisci, jer nisu, a Maksim Gorki, primjerice, s druge strane, jest.

U povodu smrti nedavno preminula francuskog novovalovca Claudea Chabrola HTV je pustio isječke iz kultne televizijske emisije o filmu 3-2-1 kreni u kojoj je godine 1978. gostovao baš Chabrol. Na pitanje jednog od domaćina, Ante Peterlića, o tome što misli o političkom filmu, Chabrol odgovara – citirajući nekog svog prijatelja: „Svi su filmovi politički, osim nekih sovjetskih filmova.“

Pavličićeva i Chabrolova tvrdnja odličan su primjer suprotnih teza između kojih nema pravoga proturječja. Za Pavličića je angažiran pisac tek Maksim Gorki, a za Chabrola angažiran nije tek – Maksim Gorki. Jasno, posrijedi su različita shvaćanja angažiranosti, kojima je zajedničko da negativnom ocjenjuju samo onu vrstu angažiranosti koja negira važnost svim ostalim dimenzijama umjetničkog djela.

U središnjem razgovoru u ovome Vijencu ugostili smo kipara Kuzmu Kovačića. Kovačić je u posljednjem desetljeću, u dijelu medija, redovito „loše prolazio“ bivajući okarakteriziran kao „državni umjetnik“. Uzrok je tomu što je napravio nekoliko djela nacionalne tematike, što je bila vrsta angažiranosti koju mu dio kritike – koji inače nije zagovarao larpurlartističku koncepciju umjetnosti – nije oprostio. Kritičarske nijanse prve su stradale kad se ideologija uplela u sudove ukusa, a Kovačić u razgovoru govori o svojemu umjetničkom angažmanu – ni po čemu patetičnom ni neukusnom.

Nacionalna angažiranost nije se uvijek smatrala anakronizmom – što je stav koji se danas često implicira u medijima. Pokazuje to slučaj Marije Jurić Zagorke, koja je od suvremenika trpjela kritike, pa i uvrede, zbog trivijalnih zapleta i likova, ali joj nitko nije, kao Kovačiću, spočitavao domoljubni stav. Tema broja posvećena je feminističkom aspektu njezina pisanja, novinarskog i književnog, koji se može prepoznati usporedno s njezinim društvenim i nacionalnim angažmanom.

Vijenac 432

432 - 23. rujna 2010. | Arhiva

Klikni za povratak