Životni krug tušem

U Samoboru je 20. srpnja u Galeriji Prica unutar Pučkog otvorenog učilišta otvorena izložba Životni krug mlade akademske slikarice grafičarke Ane Sladetić, dobitnice glavne nagrade na 30. salonu mladih u HDLU-u. To je već osmo ovogodišnje izlaganje na kojemu umjetnica objedinjuje ljubav prema slikarskim, crtačkim i grafičkim tehnikama. Izniknuvši iz potpune anonimnosti Ana Sladetić se unatrag četiri godine nameće kao novo ime koje aktivno sudjeluje u suvremenom likovnom stvaralaštvu, a nepreuzetnošću osvaja interes i mlađe i starije publike. Uz već spomenutu nagradu dobitnica je još desetak drugih prestižnih nagrada i stipendija (Top stipendija Nacionala 2008, nagrada ALU za najboljega diplomanta 2009), koje su joj omogućile kreativnu slobodu i potaknuli je na iznimno stvaralaštvo i izlagački rad.

Ana Sladetić, Akt, (2008).

Samoborska izložba donosi niz aktova koje je autorica radila tijekom studija, točnije na III. i IV. godini Akademije likovnih umjetnosti kod profesora Zoltana Novaka, koji ju je poticao na drukčiji pristup aktu, usmjeravao prema drugim tehnikama te njihovu kombiniranju. Umjetnica se nije utekla čistom mimezisu u prikazivanju aktova, no, kako sama navodi, ljudsko je tijelo odveć savršeno da bi se apstrahiralo, te ga ona prikazuje sa svim nedostacima i slabostima. Prostor u kojem se nalaze njezini aktovi prozračan je, beskonačan, neopipljiv, a sami likovi stapaju se s okolinom. Crtež koji prevladava u radovima prilagođen je podlozi prethodno pripremljenoj nekonvencionalnim nanošenjem tuša valjkom ili širokim kistom za premazivanje matrica. Ti namazi odražavaju umjetničin afinitet prema kaligrafiji i simbolici koju svako djelo nosi u sebi. Ujedinjujući akrilik, koji je prirodniji nego boja papira kojim se koristi, s grafitom autorica dobiva otisak koji ostavlja dojam drvoreza. Aktovi na izložbi mogu se podijeliti u tri skupine: likovi koji se temelje samo na obrisu i iscrtavanju linija s neznatnim sjenčanjem, trodimenzionalni likovi puni oblina te likovi s porukom. Posljednjima pripadaju dva rada: Anđeo (2009) i Velik iznutra, malen izvana (2009). Djelo Anđeo posvećeno je zlostavljanim ženama i predstavlja ljudsko tijelo unutar kojega su upisana dva manja dječja lika u različitoj životnoj dobi. Rad nosi na sebi otiske prstiju umjetnice, koja mu time daje osobnost i angažiranost u temi zlostavljane žene. Velik iznutra, malen izvana (2009) podsjeća na njezin nagrađivani rad Drugi svijet, gdje minuciozno izrađuje interijer sobe sa svim detaljima. Ostali su radovi jednostavno naslovljeni Akt te numerirani. Među njima posebno se ističe Akt VIII (2008), koji pri dnu ima kroki-crteže, te Akt VII, kojim je razbijena monokromnost izložbe malim crvenim detaljem rađenim u kolaž-tehnici. Samobor je imao priliku predstaviti mladu umjetnicu već prije u Gradskom muzeju i u Galeriji na štengama.