Utažena spli´ska glad

Općenito, izuzevši premijernog Otella s otvaranja, glazbeni program 56. splitskog ljeta nije bio tako privlačan, a izostao je i glamurozni koncert na zatvaranju manifestacije. Može se ipak izdvojiti koncert dueta Stefan Milenkovich & Edin Karamazov, koji je u Meštrovićevim Crikvinama održao izvrstan koncert s djelima Rileya, Bartóka, Shankara i Piazzole. Nešto klasičniji koncert izveo je Ansambl Cellomania na istom lokalitetu na splitskim Mejama. Publika je lijepo primila komade J. S. Bacha, Schuberta, Poppera, Piattija i Igora Kuljerića, a vrhunski domet muziciranja osigurali su Monika Leskovar i Giovanni Sollima. Kao i svagdje u svijetu, i u Splitu je Monika Leskovar uvijek rado viđena i slušana gošća. Po svojoj posebnosti, izdvojiv je koncert Gudačkoga kvarteta Tartini iz Slovenije, kojemu su se kao gosti pridružili Splićanka Vesna Podrug i njezin suprug Vladimir Kossjanenko iz Ukrajine. On je dugogodišnji član Bečkih filharmoničara, dok je Podrugova godinama bila korepetitorica u Državnoj operi u Beču. Koncert je održan u Galeriji Meštrović, i pokazao je istinsku glad splitske publike za komornim koncertima, ali i koncertima klasične glazbe općenito.

Posebnu pozornost, osobito stručne javnosti, privukao je pijanistički recital Kemala Gekića posvećen Chopinu. Kemalu Gekiću za taj je umjetnički ostvaraj pripala i nagrada Judita Slobodne Dalmacije.

Od svih nenatkrivenih opernih pozornica u Hrvatskoj, poznata vrlička Česma nije samo popularni hidrotoponim – koji je poticajnu okrepu dao i libretistu Begoviću i skladatelju Gotovcu – već je to mjesto koje se svakako ističe izvanrednim ugođajem i predivnim ambijentom. Za razliku od otvorenih pozornica koje računaju na emocionalnu vibrantnost u publike potaknutu rudimentima antičke arhitekture, ovdje u srčici Vlaške osjećaji se rađaju iz romantične ljepotnosti stoljetne šume što oplakuje oblo, amfiteatralno grotlo spomenute česme. Već nekoliko godina zaredom tu ansambl HNK Split pod ravnanjem Harija Zlodre i u režiji Krešimira Dolenčića izvodi Gotovčeva Eru, kojega odgleda i više od četiri tisuće posjetitelja na drvenim stupnjevitim izohipsama. Kao i uvijek, predstava računa na ambijentalnost i efektnost scenske igre u nesvakidašnjem prostoru, pa se glazbena strana izvedbe uglavnom svodi na rutinirano filtriranje nota iz partiture.

Izvlačenje Tijardovićeve operete Spli’ski akvarel iz kazališne zgrade na Prokurative pokazalo se punim pogotkom. Praksa da se na Ljeto iznese zimska predstava, ili više njih, trajala je desetljećima u gradu pod Marjanom; ali desetljećima se broji i ono vrijeme otkako je ta ista praksa ishlapjela. Stoga svakako valja poduprijeti ideju da se revitalizira taj dobitni model, tim prije što je posrijedi popularni i traženi Tijardovićev naslov, koji bi uvijek trebao biti na repertoaru. Slavna opereta postavljena je na pozornicu na trgu Prokurative, a predvodio ju je, kao i Eru, dvojac Zlodre – Dolenčić. Jedina slabost izvedbe bilo je loše ozvučenje, čemu se, bojim se, neće lako stati na kraj.