Uspješno, zanimljivo i privlačno

Grad Rijeka mjesec je dana živio teatar na riječkim trgovima, plažama i u lučicama, a otkriveni su i neki novi prostori pod zvjezdanim riječkim nebom kao sjajne pozornice na otvorenom. Program je bio raznovrstan, okrenut domaćim mladim umjetnicima i više glazbeno obojen pa je oduševio publiku, koja je gotovo za svaki koncert tražila kartu više. Bile su to emocionalno nadahnute glazbene impresije mahom mladih riječkih glazbenika.

Prva glazbena izvedba, premijera Mascagnijeve jednočinke Cavalleria rusticana, bila je čarolija ljetne noći na prekrasnom prostoru Trga Grivica, ispred impozantna zdanja Crkve sv. Vida, o kojoj smo pisali u našem prethodnom trobroju.

Petar Kovačić

Uslijedio je koncert na novom morskom prostoru. Jedan glazbenik na prigušeno osvijetljenoj sceni iznad mora, na plaži na Pećinama, dvije gitare i žmirkajuća svjetla grada u pozadini, Darko Jurković, umjetnik je jednostavno i snažno prenio magiju svirke na publiku. Pristupačno i skromno vodio je slušatelje kratkim najavama osebujno izabranim programom sastavljenim od bluesa, jazz-standarda, bossa nove, popa, klasike i sjajnih autorskih skladbi svirajući nevjerojatnom lakoćom dvije gitare istodobno, što je novost na glazbenoj sceni. Stvorio je bogat, emotivan zvuk koji se rijetko čuje, pa je svima koji su ga došli slušati, priuštio jedinstven glazbeni doživljaj. Darko Jurković potvrdio je svoju muzikalnost i osjećaj za improvizaciju izvevši i jedan glazbeni broj u trenutku inspiracije kao malu praizvedbu i dar festivalskoj publici.

Isti prekrasni prostor terase nad morem s nebeskim krovom bio je kao stvoren za klasični koncert na otvorenom, na kojem su se predstavili Hrvatski komorni orkestar sa solistima, pod vodstvom dirigenta Borjana Caneva. Poznato i uhu ugodno zazvučali su zvuci Vivaldijeva Četiri godišnja doba, kojima se predstavio mladi Riječanin, Marko Graziani. Pokazao je zavidnu tehničku razinu muziciranja, no nedostajalo je možda više strasti i osjećaja u potezima gudala, što se može pripisati mladosti darovitoga glazbenika. Drugi dio koncerta u punom je sjaju ocrtao mladoga glazbenika iz Pule, s trenutnom studijskom adresom u Londonu, violončelista Stjepana Hausera, koji je s mnogo emocija i nadahnute muzikalnosti izveo Haydnov Koncert za violončelo i orkestar u C-duru, izazvavši oduševljenje publike vrsnom izvedbom.

Na pozornici koja kao da lebdi nad morskom pučinom, s tamnim zvjezdanim plaštom iznad, lepršavo i čisto zazvučala je jedna od najpopularnijih Mozartovih skladbi, Mala noćna muzika kojom je otvoren koncert San ljetne noći Riječke filharmonije sa solistom, violončelistom Petrom Kovačićem i pod dirigentskom palicom Igora Vlajnića. Uslijedio je istinski glazbeni doživljaj u Varijacijama na rokoko temu, op. 33 Petra Iljiča Čajkovskog, djelu u kojem se iznimnom osjetilnošću, bogatim kultiviranim toplim zvukom violončela i čistim potezom gudala, s visokim tehničkim umijećem muziciranja, riječkoj publici predstavio mladi solist Petar Kovačić. Za kraj koncerta Riječka filharmonija izvela je pet koncertnih stavaka Felixa Mendelssohna iz Sna ljetne noći, a posljednji je bio svima znana Svadbena koračnica. Bio je to zbilja – san ljetne noći!

Dvojica vrsnih glazbenika svjetski zvučnih imena, Stefan Milenković i Edin Karamazov, međusobno su pričali glazbom duhovite dosjetke, tajne ljubavi, emocionalne dileme, nedosanjane snove, savršeno se razumijevajući kroz svaki odsvirani ton u ravnopravnom glazbenom duetu na koncertu nazvanu Izgubljene pjesme. Bio je to neobičan spoj četiri glazbene slike, četiri cjeline, kako je rekao Karamazov, a svaka je odisala duhom zemlje o kojoj priča glazba. One su kao spoj ležerne Milenkovićeve komunikacije s publikom otvorile ne često slušan list glazbene kajdanke kao otkriće začudne ljepote vrhunske interpretacije glazbe umjetnika koje su izvodili: Bartoka, Rileya, Sankara i Piazzolle. Publika, začarana glazbom, zaboravila je na odlazak.

I onda za kraj koncert zbora Opere HNK Ivana pl. Zajca. U iznimno akustičnu ambijentu riječke prvostolnice, Crkve sv. Vida, publika je pratila zanimljivo satkan duhovni program uigranoga zbora riječke Opere, pod nenametljivo snažnim vodstvom mladoga maestra Igora Vlajnića, koji je postigao zamjetan emotivni angažman pjevača u njihovoj suptilnoj izvedbi. Marković, Mozart, Rossini, Brajša Rašan, pa onda izvrsno interpretiran Psalam 150 Levandowskog u kojem je zbor pokazao sjajnu artikulaciju. U Verdija (La vergine degli angeli, Moć sudbine), sa sopranisticom Marijanom Radić, pokazala se visoka profesionalnost zbora u pratnji mlade solistice koja je s lakoćom osvajala prostor pjevačkih visina, da bi nakon toga uslijedio Mascagni s efektnom izvedbom ulomka opere Cavalleria rusticana u kojoj je još jednom toplim glasom zasjala solistica Kristina Kolar.

I onda glazbeno zanimljiva Misa Criolla argentinskog skladatelja Ariela Ramireza, u kojoj melodiozni tenor Marko Fortunato nije uspio nametnuti svoj glas u odnosu na zbor. Uslijedio je još Odak (Svrši stopi moje) i za kraj poznata Aleluja iz Händelova oratorija Mesija u kojoj se zbor još jednom pokazao kao izvrstan interpret polifonog izričaja sjajno iznijansirane dinamike. Posebne pohvale idu muškom dijelu zbora, koji je tijekom cijeloga koncerta zvučao snažno i vrlo kompaktno. Za kraj, skladba u čast Riječkih ljetnih noći.

Bile su to Noći bez velikih inozemnih imena, ali s vrsnim i osebujno zamišljenim programom darovitih domaćih umjetnika zaljubljenih u stvaranje umjetnosti pod zvijezdama.