Sjaj zaboravljenog desetljeća

U sedamdesetima prošloga stoljeća završen je Vijetnamski rat, hladni rat ulazi u fazu detanta, a u Kini završava kulturna revolucija i započinje razdoblje ekonomskih reformi tržišne orijentacije. Josip Broz Tito postaje doživotni predsjednik SFRJ-a, Televizija Zagreb počinje emitirati Drugi program, a Philips predstavlja prvi kompaktni disk. Godine su to političke represije i terorizma, afričke dekolonizacije, kulminacije seksualne revolucije i raspada Beatlesa, pojave novih glazbenih pravaca i smrti Groucha Marxa i Louisa Amstronga, Jimija Hendrixa i Janis Joplin, Stravinskog, Tolkiena i Nerude, Pupačića i Andrića, razdoblje za koje se „zalijepila etiketa nezanimljivog i sivog, čak manje vrijednog u slikovitoj niski srebrnih, ludih, turbulentnih i drugih dekada“. U želji da se ukaže na poticajnost i specifičan duh 70-ih godina 20. stoljeća i sa svrhom afirmacije sadržaja spomenutoga razdoblja, u nakladi Hrvatskoga filološkog društva, pod uredničkom palicom Irene Lukšić, objavljen je zbornik Sedamdesete, koji to nepravedno zapostavljeno razdoblje prezentira nizom tekstova koji kulturu, umjetnost, politiku i općenito stanje svijeta u sedamdesetima problematiziraju u širem smislu. Zbornik je podijeljen na osam cjelina koje iz različitih aspekata promišljaju kulturnu i društvenu fenomenologiju sedamdesetih, a sastavljen je od ukupno sedamnaest radova domaćih i inozemnih stručnjaka s brojnih svjetskih instituta i sveučilišta. Tekstovi različitih opsega i publicističkih vrsta popraćeni su likovnim prilozima Mirka Ilića, lidera kultne skupine strip-crtača Novi kvadrat, a danas svjetski priznata dizajnera i ilustratora iz New Yorka koje je za ovu prigodu odabrao grafički dizajner Dejan Kršić.

Prvi dio Ispred vremena donosi tekstove o fenomenima koji su ubrzavali svoje vrijeme: nova umjetnička htijenja i pokreti, važne izložbe u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, nov odnos prema umjetnosti i umjetnicima, vladavina jezičnog pluralizma, uspjeh Poleta i omladinskog tiska kao prostora vježbanja demokracije, prestanak državne kontrole čitanja i utjecaj samizdata na demokratske promjene u Istočnoj Europi. U članku Svojstva, zbivanja i vrednovanja nove umjetnosti sedamdesetih godina XX. stoljeća Ješa Denegri o sedamdesetima govori kao ključnom razdoblju „prepletanja kasnog modernizma i ranog postmodernizma“, prijelomnim godinama u povijesti umjetnosti 20. stoljeća, kada su na našim prostorima etablirane nove umjetničke grupe (OHO, KOD), o inovacijama uvjetovanim „novim odnosima prema kulturi, moralu, društvenoj i političkoj stvarnosti u svojoj sredini i u širim, pa i svjetskim razmjerima“. Naglašujući posebnost nove umjetnosti sedamdesetih i jednog kontinuiteta kao „alternative dominantnom modernističkom mainstreamu“, Denegri zaključuje da su sedamdesete bile „ne samo jedna zasebna umjetnička epoha s vlastitim specifičnim produkcijama nego i cijela jedna duhovna klima u kojoj su konačno sazreli uvjeti za novo i drugačije prepoznavanje, čitanje i tumačenje brojnih prethodnih umjetničkih zbivanja“. Dok Georgij Levinton govori o artikulaciji disidentstva na tlu bivšeg SSSR-a, tekstom Tko je Poletio sedamdesetih? Darko Plevnik ukazuje na utjecaj studentske populacije u društveno-političkom životu sedamdesetih koja je izluđivala tadašnji sustav, kritizirajući ujedno današnje studente čije duhove uzbuditi može „jedino povišenje cijene prehrane ili manjak soba u domovima“. Secirajući studentsku kulturnu scenu sedamdesetih, Plevnik ističe kako je „studentski tisak bio izvor brojnih naraštaja izvanrednih novinara, urednika i političara“. Ukazujući na primat Studentskog lista i osobito Poleta, koji je rekordnom nakladom od nevjerojatnih sto tisuća primjeraka i specifičnim pristupom subkulturi i grafičkoj prezentaciji fotografije postao „promotor underground kulture“, Plevnik ističe kako su upravo omladinski mediji bili ti koji su „širili prostore verbalne slobode, boreći se protiv zabranjenih tema i često požurujući emancipaciju tadašnjeg društva“. U drugom poglavlju, naslovljenu Duh sedamdesetih, sabrani su tekstovi o dramskom djelu austrijskoga književnika Thomasa Bernharda, o Jerofejevljevu romanu Moskva-Petuški kao simbolu raspada sovjetske utopije te poetičkim i lingvističkim osobinama pjesničkih zbirki Natalije Gorbanevske, nadahnute vodom, smrću i čarobnjaštvom. Rubovi i središta naslov je treće cjeline, koja se bavi rubovima književnog života u američkoj, španjolskoj i ruskoj zbilji, novom kanarskom prozom, antisemitizmom i dekonstrukcijom ruskog sela, estonskim elementom u djelu Juliana Semjonova, recepcijom Epikura u indoktriniranom sovjetskom okružju i znanstvenofantastičnim parabolama mutacija i kloniranja. Pjesnička karta vremena vodi nas labirintima portugalskoga pjesništva sedamdesetih, koje, s popratnim analizama i interpretacijama, prevodi Nikica Talan, dok o stvaralaštvu ruskog emigratskog pjesništva Mihaila Krepsa piše Irena Lukšić. Peto poglavlje, Granice i sjećanja, donosi dva poluautobiografska teksta iz pera autorica koje svijet promatraju ženskim očima. U epistolarnom članku Pismo o poeziji i životu ruska pjesnikinja Marina Temkina gotovo ispovjesničkim tonom referira se na vlastito pjesništvo i govori o vizualnom u poeziji, o vezama umjetnosti i osjetilnosti, o modernizmu, ideologiji, položaju žene u društvu i njezinoj rascijepljenosti između majčinstva i karijere. Osobno svjedočanstvo o iskustvu egzila i sukobljenih kulturalnih perspektiva donosi i tekst Terorizam i prijelazi preko hladnoratovskih granica Nede Mirande Blažević-Krietzman, dok Pravu istinu o američkom snu ili ravnoteži straha u posljednjem poglavlju okriva Sanja Nikčević, govoreći o drami Sama Sheparda Pravi Zapad u kontekstu američke subverzivne dramaturgije. Posljednji dio zbornika Sedamdesete, cjelokupna djela o umjetnosti, društvu i životu u sedamdesetima, kronika je i kronologija najvažnijih događaja koji su obilježili sedmo desetljeće prošloga stoljeća, budeći njegov zaboravljeni sjaj.