Predstavljanje hrvatske arhitekture u svijetu

U biblioteci izdavačke kuće Oris / Arhitekst objavljeno je treće izdanje u nas slabo poznate, ali u inozemstvu vrlo zapažene knjige Continuity of modernity: fragments of Croatian architecture from Modernism to 2010, prvotno zamišljene tek kao popratni katalog istoimene putujuće izložbe, no s težnjom da ta publikacija bude njezina nedjeljiva cjelina i trajni trag.

Urednici, ujedno autori tematskih cjelina, Vera Grimmer, Tadej Glažar, Maroje Mrduljaš i Andrija Rusan (u početku i Adolph Stiller) koncept ovoga izložbenog i nakladničkog projekta postavili su trima ključnim periodizacijskim dionicama s izborom najuspješnije arhitektonske produkcije u Hrvatskoj – u razdoblju između dva svjetska rata, zatim tijekom 1950-ih i 60-ih, te zaključno u vremenu od 1991. pa do današnje arhitektonske scene. Kao svojevrstan uvod, ukratko je prezentiran i početak 20. stoljeća u hrvatskoj arhitekturi, dok je za razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata kao prošireni uvod poslužio izbor ilustracija i kratkih opisa arhitektonskog djelovanja korifeja 70-ih i 80-ih godina s onodobnim paradigmatskim realizacijama Žarka Vinceka i Andrije Čičin-Šaina (hotel Libertas u Dubrovniku), Dinka Kovačića (stambene zgrade u Splitu 3), Borisa Magaša i Ivana Crnkovića s njihovim antologijskim dječjim vrtićima u Zagrebu i Samoboru.

Za razliku od prvoga izdanja knjige objavljena na njemačkom (prilagođena inicijalnoj izložbi u galeriji Ringturm u Beču), novo je izdanje prevedeno na engleski jezik, uz sadržajno proširenje i u tekstualnom i kataloškom dijelu. Time se edicija približila univerzalnosti te zanimljive putujuće izložbe, u međuvremenu postavljene u Skopju, Bukureštu, Novome Sadu, Amsterdamu, Pečuhu, Sarajevu, donedavno u Beogradu, Mariboru i Barceloni…, ali i onoj koja doskora slijedi u Madridu. Iz velika napora da se prikupe i izložbeno prezentiraju relevantni podaci i dokumentacija o hrvatskoj arhitekturi 20. i 21. stoljeća nazire se mogućnost dalje razrade te preliminarne antologije, koja bi doskora mogla prerasti u barem radnu sintezu hrvatske arhitekture spomenutoga razdoblja.

Elaboracija pojedinih dijelova kataloga označena je različitostima u pristupu autora (što nije slučaj i kod izložbe). Tako razdoblje između dva svjetska rata Vera Grimmer prezentira oslanjajući se ponajviše na zasebne kratke opise i ilustracije projekata, dok se u uvodnome tekstu toga doba osvrnula na tada vodeće mlade arhitekte Huga Ehrlicha, Edu Schöna te osobito, kako i sama navodi, „oca hrvatskog modernizma“ Viktora Kovačića. Autorica iznosi temeljnu ideju skupine Zemlja te djelovanje njezinih protagonista – Drage Iblera i Krste Hegedušića, osvrće se na članove CIAM-a Vladu Antolića i Ernesta Weissmanna, ali i na mnoge druge neizostavne arhitekte poput Stjepana Planića, Alfreda Albinija, Drage Galića, Mladena Kauzlarića... Posebno je zanimljiv spomen zaboravljenih, no iznimno vrijednih, nerealiziranih projekata toga vremena.

U nastavku Tadej Glažar težište prezentacije za razdoblja 50-ih i 60-ih godina stavlja na izbor tek pojedinih radova, uz koje su osim prostornih prikaza nerijetko dani i nacrti, čime je omogućeno šire stručno razmatranje svakog objekata.

Metodu izlaganja na drukčiji način osmišljava Maroje Mrduljaš, formirajući duži integralni tekst, iza kojeg slijede fragmentarni prikazi relevantih ostvarenja od 1991. do danas, uključujući i aktualne ovogodišnje projekate poput poslovne zgrade grupe Spectator Studija UP (u suradnji s Ivanom Franke i Silviom Vujičićem), ili hotela u Orašcu naših u Nizozemskoj afirmiranih arhitekata Pere Puljiza i Branimira Medića.

U kontekstu mijena moderniteta tijekom 20. i početka 21. stoljeća ovo je izdanje prošireno i kritičkim osvrtom Ješe Denegrija na umjetnost toga razdoblja, pri čemu se u scenarij izložbe uvode neki od najistaknutijeih hrvatskih umjetnika, poput Seissela, Picelja, Vanište, Kožarića.

Izložbom je na međunarodnoj sceni promovirano i u zasluženoj mjeri afirmirano novije arhitektonsko djelovanje na našim prostorima, koje je bez obzira na razna društvena previranja i nestabilnosti zadržalo vitalnost i prilagodljivost. Osmišljena kao prva putujuća galerija naše arhitekture (ujedno i jedina), ova izložba upoznaje Europu s iznimnim ostvarenjima hrvatske arhitekture, onima u 20. stoljeću, ali i radovima hrvatskih arhitekata nastalim u zadnjih deset godina. Upravo to je i bila ideja autora postava – prikazati kontinuitet modernosti i posebnost hrvatske arhitekture u europskom okružju, što je uz ovu sažetu knjigu-katalog moguće i dodatno naglasiti budućim ambicioznijim sveskom koji bi učvrstio naslov cijeloga ovoga, inače sjajno osmišljena i ostvarena projekta.

Nadamo se da bi konačno odredište izložbe moglo biti u Zagrebu, gdje bi se nakon zapažene međunarodne kontekstualizacije hrvatske arhitekture trebao dobiti i zaključni kritički diskurs promatranoga razdoblja.