Pedeseti rođendan Razloga

Ususret 50. obljetnici Razloga svibanjski je broj Republike tematski posvećen časopisu koji je okupio drugi naraštaj hrvatskih pisaca nakon Drugoga svjetskog rata, unijevši u književnost šezdesetih filozofsko pojmovno pjesništvo, vladavinu teorijskog uma, estetske inovacije i grafičko-vizualnu liriku. Razlog je, s podnaslovom književna revija za suvremene probleme, izlazio od 1961. do 1968. a okupio je imena poput Igora Zidića, Ante Stamaća Igora Mandića, Dubravka Horvatića, Vjerana Zuppe, Mate Ganze. U opsežnom eseju O „Razlogu“ posve osobno, ispovjedno jedan od pokretača i urednika Razloga, književnik Milan Mirić, evoluciju toga, u početku studentskog, časopisa prikazuje od njegove pojave početkom šezdesetih kada je „u hrvatsko duhovno okružje donio obnovljen interes za slobodan umjetnički čin“ i suočio ga s „njegovim oblikom i načinom univerzalnog gubljenja“ pa sve do kasnijih kritičkih refleksija. Mirićev tekst nije samo uspomena na Razlog, na njegovu pojavu i evoluciju, nego i dokument vremena, povijest jedne generacije, iz pera protagonista, koja se jasno odlučila za umjetnost i svojom pojavnošću obilježila književno i društveno razdoblje. Kao izravni sudionik burnih događaja koji su obilježili pedesete i šezdesete, Mirić govori o promjenama zagrebačke stvarnosti, o studentskim demonstracijama, razvoju kulturnog života oko Studentskog centra, ali i o ispraznosti ideologije, cenzuri i razlogovskom mišljenju koje je od „mišljenja o književnosti postalo književnost sama“. U poetiziranom ogledu Vrijeme pjesnika Miroslav S. Mađer o vremenu krugovaša i razlogovaca govori kao vremenu pjesnika i kritike, o kolektivističkom ozračju koje je stvorilo velikane poput Slamniga, Stamaća i Gotovca. Ističe da su književne kritičare danas zamijenili kolumnisti i kako, usprkos mnogim književnim časopisima, nemamo zajedništva ni kohezije koja je obilježila krugovašku i razlogovsku generaciju.

O Dezintergraciji likova u Osamljenicima Petra Šegedina pišu Fabijan Lovrić i Dragan Gligora, slikajući psihološke portrete likova, a žanrovski hibrid Jedna slavenska opera u Austriji potpisuje Siniša Vuković. Lijepu književnost donose Ivan Klarić, ulomkom romana Henok i nagrađivana Maja Gjerek, ciklusom Nebo, čiji slobodni i zvučni stihovi, s pokojom rimom, govore o iskrenoj radosti ljubavi i toplome optimizmu, probuđenom Sretnim prizorom, Svjetlosnom glazbom, Gradićem na moru ili jednostavno Kavom u pet, koja se „ljulja i šapće, vrelinom“. Pjesme iz ciklusa Kuća izbor su iz posljednje zbirke Tomislava Marijana Bilosnića, koja je osvojila književne nagrade poput one Stjepana Kranjčića za poeziju, na 1. susretima hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva u Križevcima. Bilosnićevi stihovi govore o dobroti, toplini kuće koja je kao dom mnogih pjesnika odredila njihov put (Kuća A. B. Šimića, Šopova kuća u Jajcu), ali i o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti poezije. Uživljujući se u poetike samih pjesnika, Bilosnić nas iz pjesme u pjesmu iznenađuju plavetnim i žarkim, kamenim i zvjezdanim, kućama koje su „smirenje i ključ svemira“.

Mirko Tomasović u prikazu Ana Vrdoljak Imotskinja „Čudo od djeteta“ upozorava na neopravdanu zapostavljenost tečnih stihova te neobično darovite ilirke, koja je u djetinjoj dobi napisala danas šest sačuvanih pjesama, neobične versifikatorske tehnike, zrelosti i svježine leksika. Tomasović zaključuje kako ta „Imotskinja Dalmatinka uz sve vrline i pjesničke posebnosti“ do danas nije doživjela valjanu valorizaciju.

Kritiku otvara Branimir Bošnjak osvrtima na Brkićev prijevod Martina Heideggera (Na putu jezika) u nakladi Altagame i Tumačenje zime Davora Šalata (Svetost svijeta i u zrnu pustinje), a nastavljaju Tomislav Marijan Bilosnić recenzijom monografije o Anti Orliću Zdenka Tonkovića (Dok postoji križ nema posrnulog čovjeka) i Zvjezdana Timet prikazom predstava Dolina ruža i Peer Gynt zagrebačkog DK Gavella (Petar i Peer odmaraju). Broj je zaključen travanjskom Kronikom Društva hrvatskih književnika.