Otello za sva vremena

U nizu opernih uspješnica koje je u više od pola stoljeća postojanja producirao naš ponajprije ljetni operni festival, Splitsko ljeto, ova posljednja, upravo u tijeku lokalnih kulturnih turbulencija i globalne financijske recesije, suprotno od očekivanog, sasvim je u skladu s visokim svjetskim standardima. Ravnateljica Splitske opere Maja Žarković dosjetila se međunarodne kazališne suradnje koja nikako da zaživi ni u našim domaćim okvirima unatoč činjenici da u četiri hrvatske, ne odveć udaljene nacionalne kazališne kuće, ima mogućnosti za razmjenu predstava, scenografija, kostima i ansambala. Praksa kazališnih koprodukcija sve je uobičajenija među velikim svjetskim kućama, od čega ne profitiraju samo organizatori, nego i publika, jer to štedi novac, a omogućuje veći i raznolikiji repertoar. Primjerice, u lipnju je u Pariškoj operi Garnier premijerno izvedena produkcija Rossinijeve opere Žena s jezera (La donna di lago), koja se ostvaruje u suradnji s milanskom Scalom i londonskim Covent Gardenom, gdje će se izvesti tijekom nadolazeće sezone. U tom je smislu Splitska opera na otvaranju Splitskog festivala bila posve na tragu svjetskih trendova, koji bi napokon mogli postati običaj i na hrvatskoj opernoj sceni. Za suradnju je odabran tršćanski Teatro Verdi, koji je novu produkciju Otella postavio na kraju svoje sezone, potkraj svibnja i u lipnju. Kreatori vizualnog identiteta imali su u vidu da se predstava iz zatvorene, tradicionalne kazališne kuće u splitskoj inačici iznosi na otvoreni prostor Prokurativa, a još gostuje i u sasvim suvremeno opremljenu kazalištu španjolskoga grada La Coruna u sklopu tamošnjega festivala.

U našim se opernim inscenacijama rijetko viđa klasično redateljsko viđenje razrađeno do filmskih detalja kakvo je osmislio talijanski redatelj Giulio Ciabatti pruživši gledateljstvu dinamičnu dramaturgiju šekspirijanske tragedije, temeljenu na trajnim, najiskonskijim ljudskim osobinama. Scenograf Pier Paolo Bisleri u monumentalnoj je konstrukciji slijedio antičke slojeve Splita, dok je raskošne povijesne, ali vremenski neodredljive kostime romantiziranoga doživljaja 15. stoljeća osmislila Chiara Barichello. S talijanskim je trojcem u gostima na otvorenoj ljetnoj sceni splitskih Prokurativa skladno surađivao golemi izvođački aparat predvođen iskusnim maestrom Nikšom Barezom, koji se ovom prigodom na poziv Maje Žarković, nakon osam ljeta izbivanja, vratio pred splitski operni ansambl. U rukama pravoga majstora, koji se kao verdijanski dirigent dokazao na mnogim europskim pozornicama, najzahtjevnija i najdulja Verdijeva opera zvučala je u idealnom izdanju bez slabih točaka. Maestro Bareza najprije je skupio pozamašni orkestralni ansambl pozvavši na suradnju glazbenike iz svih hrvatskih orkestara, stvorivši čvrstu osnovu za dobru interpretaciju. Najveći orkestar u jednom verdijanskom opernom djelu koji ne bi stao ni u jednu orkestralnu rupu u Hrvatskoj pod njegovim je vodstvom zvučao skladno, ujednačeno i razrađeno, što je vjerno prenosio i razglas nuždan za otvorenu pozornicu bez prirodne akustike po kakvoj je poznat splitski Peristil, inače poprište slavnih opernih izvedbi Splitskoga ljeta koji je iz restauratorskih razloga do daljega isključen kao izvođački prostor.

Poveznik s tršćanskom izvedbom Otella bio je interpret Jaga, talijanski bariton Paolo Rumetz, kojega hrvatska publika poznaje po višestrukim gostovanjima u Riječkoj i Zagrebačkoj operi, a koji je ovim likom krenuo u spretnu pustolovinu razrađivanja dramskog glasovnog profila. Verdijev Otello rijetko se izvodi jer je na svjetskoj opernoj sceni malo pjevača kadrih pjevati naslovni lik, glasovno najzahtjevniju ulogu cjelokupnoga opernog repertoara koju su u stanju iznijeti tek tenori iznimnoga prirodnoga dara i vrhunske pjevačke tehnike. Splitska je opera imala sreće da je u produkciju privukla prvaka moskovskog Boljšoj teatra, gruzijskog tenora Badrija Maisuradzea, koji Otella pjeva po raznim kazalištima diljem svijeta, premda je u karijeri prošao dug put od uloga lirskih tenora do te najdramskije inačice glasovnog faha. Osobno je bio više koncentriran na glas te je često zanemarivao scenske momente razvoja Otellova unutarnjeg rasapa i tragedije. Svi ostali protagonisti bili su odabrani od ponajboljih mladih hrvatskih pjevača.

Nakon desetljeća intenzivne pjevačke karijere (te početka na koncertu Muzičke akademije za Verdijevu godinu 2001, kada je privukla pozornost publike prekrasnom interpretacijom Dezdemonine molitve) napokon se i u cijeloj ulozi ostvarila sopranistica Valentina Fijačko, prvakinja Splitske opere kojoj je to prva verdijanska uloga. Njezin je noseći i fleksibilni glas osvjetljivao tamno ozračje teške neizbježne drame kojom prevladavaju muški glasovi, a promišljena i iskreno proživljena kreacija Dezdemone ostat će zabilježena u antologijama Splitskog ljeta. Nadamo se da će joj se ubrzo otvoriti i vrata svjetskih pozornica, što svakako zaslužuje. Ostali likovi Verdijeva Otella u kojemu je Shakespeareovu tragediju vjerno na talijanski prepjevao i malo skratio njegov kolega i suradnik Arrigo Boito, ubacivši tek dvije arije, Jagov Credo okrutnom bogu i Dezdemoninu molitvu Ave Maria, tek su epizodne uloge koje je maestro Bareza pomno podijelio među zvjezdanom hrvatskom opernom reprezentacijom. Vjerojatno najmanje uloge u karijeri tumačila su čak dvojica bas-baritona prvaka – nacionalni prvak Ivica Čikeš dostojno je predstavljao venecijanskoga veleposlanika Lodovica, dok je novi prvak Zagrebačke opere Luciano Batinić raskošno grmio u dijelovima koje donosi Otellov prethodnik na mjestu ciparskoga guvernera Montano. Novost za opernu publiku bio je tumač mladića Cassija – mladi tenor lirskih odlika Marko Cvetko, zasad član zbora Zagrebačke opere kojega bismo u budućnosti rado vidjeli u drugim verdijanskim ulogama. Boje splitskog opernog ansambla branili su tenor svijetle boje Špiro Boban kao Roderigo i reski mezzosopran Žane Marendić Bučević. Poseban je element izvedbe donio i sjajan Splitski operni zbor, dokazavši se i pod novim vodstvom (pripremio ga je mladi hrvatski dirigent Domeniko Briški) kao najbolje profesionalno pjevačko tijelo u Hrvatskoj koje zdušno i strastveno prihvaća sve izazove. Nadajmo se da će odlična predstava Verdijeva Otella za sva vremena utjecati na mirno rješenje smjena koje se trenutačno odvijaju u vodstvu splitskoga HNK.