O medijima i kulturi

Posljednjega dana i ove, 12. škole medijske kulture, koja od prije dvije godine nosi ime po svom najvažnijem utemeljitelju, nažalost pokojnom velikom filmologu i pedagogu Anti Peterliću, na najbolji su se mogući način očitovale važnost održavanja Škole, kao i nužnost neprekidna i ustrajna obrazovno-pedagoškog rada u kod nas nažalost trajno zanemarenu području medijske kulture. Tog su dana, naime, trosatnom prezentacijom velikog broja kakvoćom ujednačenih sadržaja i programa realiziranih u okviru Škole, koja se ovog ljeta prvi put održala u Čakovcu, još jednom do izražaja došli ne samo raznorodnost interesa i nerijetko neobični kreativni potencijali polaznika svjesnih važnosti temeljita i sustavna obrazovanja o medijskoj kulturi i filmu, već i njihov vrlo ohrabrujući entuzijazam u želji za usavršavanjem i stjecanjem dopunskih znanja i vještina koje će im pružiti mogućnosti sveobuhvatnijeg i stručnijeg rada na sve širim i sve plodnijim poljima medijske teorije i prakse. Poljima koja, unatoč činjenici što živimo u vremenu u kojem masovni mediji trajnom, neraskidivom i obostranom interakcijom s društvom ne samo oslikavaju (turobno) stanje u njemu nego ga i presudno formiraju, u domaćem školstvu ostaju gotovo posve zapuštena, neobrađivana i prepuštena zarastanju u korov tromih, zastarjelih i arhaičnih nastavnih programa u kojima praktički ne postoji nimalo sluha ni razumijevanja za strelovito brze i zapravo revolucionarne svakodnevne promjene u medijskoj sferi.

Škola razvija stvaralačke potencijale učenika

Dakako, u osnovama su nastavnih programa ambiciozna projekta organizirana u okviru Hrvatskoga filmskog saveza film i televizija kao najstariji vizualni mediji, premda uza sve savršenije digitalne sprave i tehnički superiorne gadgete do izražaja neizbježno dolaze i novi mediji poput interneta.

A na završnoj prezentaciji radova i nastavnih programa ostvarenih u okvirima prvog (osnovnog) stupnja, realizirana nizom seminara i predavanja, potom prvoga radioničkog programa sastavljena od pet segmenata, zatim specijaliziranoga šestodjelnog radioničkog programa namijenjena proširivanju znanja iz filmske, televizijske, radijske i fotografske produkcije te napokon popratnih sadržaja s projekcijama odabranih filmskih, televizijskih i videoostvarenja te ključnih igranih i dokumentarnih naslova iz domaće i svjetske filmske baštine (bunkerirani hrvatski dokumentarci, Lisinski, Breza, Vuk samotnjak, Slatki život, Gigi, Blade Runner...), do izražaja je došla i nužnost stručnog, iscrpnog, promišljenog i zaokruženog pristupa u koncipiranju nastavnog i pedagoškog procesa u području medijske kulture. Takav je proces ovoga proljeća, nadajmo se, konačno i nepovratno definiran u Nacionalnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, dokumentu koji donosi radikalno izmijenjenu obrazovnu politiku usmjerenu na razvijanje kreativnih mogućnosti, organizacijskih sposobnosti, samopouzdanja u javnim nastupima i drugih stvaralačkih potencijala učenika. Kako spomenuti Kurikulum predviđa od školske godine 2012/2013. uvođenje dodatne nastave, među ostalim i iz kolegija filmske kulture, dramskog odgoja i kulturne baštine, razvidno je da projekt kakav je Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić, s uglednim predavačima među kojima su i sveučilišni profesori Midhat Ajanović, Nikica Gilić, Bruno Kragić, Krešimir Mikić, Irena Paulus, Hrvoje Turković i Marina Zlatarić, potom dokumentaristi Damir Čučić i Petar Krelja te brojni drugi filmolozi, snimatelji, filmski kritičari i profesionalci vezani uz film i medije, u tom kontekstu dodatno dobiva na značaju.

Oni koji su posljednjega dana ovogodišnje Škole imali priliku odgledati vrlo solidan osmominutni film Mamina djeca, dosta spretno sročenu obiteljsku krimi-dramu realiziranu u sklopu radionice za igrani film pod vodstvom Snježane Tribuson, a prema jednom od scenarija napisanih tijekom prošlogodišnje radionice za filmski scenarij voditelja Gorana Tribusona, dobili su odličan uvid u ozbiljnost i predanost kojima se, unatoč lagodnu ozračju i svojevrsnim prijateljskim odnosima između predavača i polaznika, pristupa u radu Škole. Isto vrijedi i za odlične reportaže Prvi peron i Zlato moje snimljene u okrilju radionice za TV-reportažu voditelja Dražena Ilinčića, duhovite storije o prvoj željezničkoj pruzi u Hrvatskoj, onoj između Kotoribe i Čakovca sagrađenoj prije stoljeće i pol, odnosno o neumornim tragačima za zlatom na rijeci Dravi, što je tema koja nudi mogućnost snimanja tuzemne inačice vesterna koje bismo mogli nazvati nordernima. Ovaj tekst prekratak je za detaljnije opisivanje svih djela ostvarenih na ovoljetnoj Školi, od dojmljive 6-minutne vježbe Dežđ noću i za kišna vremena snimljene u okviru radionice za kameru i snimanje pod vodstvom Borisa Poljaka, preko impresivno ozvučenih naslova Pozadina i Priče jednog stabla nastalih u radionici za postprodukciju zvuka Dubravke Premar, potom četiri efektne vježbe realizirane u radionici za montažu Ivane Fumić, pa niza inventivnih i zabavnih kratkih crtića ostvarenih u radionici za animirani film Ede Lukmana, sjajnih fotki koje su izradili polaznici radionice za digitalnu fotografiju mentora Darija Petkovića, do sugestivne reportaže Zvučna razglednica Čakovca, koju je s polaznicama radionice za radijsku reportažu snimila voditeljica Višnja Biti, i zgodnih radiodrama Pupoljci i Strašna priča realiziranih u radionici radioigre za djecu Vedrane Vrhovnik.

A kao šlag na torti u završnici je prikazan dokumentarac Od A do Z voditelja radionice za dokumentarni film Damira Čučića, intiman, neposredan, emotivan, sjetan i ganutljiv podsjetnik na likove i djela Ante Peterlića i Zorana Tadića, utemeljitelja i sjajnih predavača koji su presudno obilježili Školu i hrvatski film u cjelini. Bolja preporuka za dolazak na 13. školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić uistinu nije potrebna.