Vijenac 427

Glazba

Koncerti komorne glazbe u Zagrebu u sezoni 2009/2010.

Traži se kompaktnost i domišljatost ideje

Mirta Špoljarić

Protekla koncertna sezona obilovala je mnoštvom koncerata komorne glazbe, bilo da je riječ o događajima u okviru festivala, sastavnim dijelovima redovitih ciklusa ili zasebnim projektima. Ipak, iz toga mnoštva izdvojili su se oni koji su uspjeli postići kompaktnost, zaokruženost i domišljatost ideje, objediniti te elemente izvođačkom i programskom kvalitetom te učiniti korak naprijed. Prečesto se događa da određeni ansambl zapadne u rutinu uobičajenoga ciklusa, rasporeda u koji je teško uklopiti nešto novo, što za posljedicu ima gubitak zanimanja slušateljstva. No da bi se privukli slušatelji nije potrebno činiti radikalne populističke poteze. Potrebno je samo imati dobru ideju i znati joj podariti lice i naličje.


slika Ansambl Cantus


Chopin, Bersa, Bach


Zbog toga je potrebno prije svega istaknuti tri važna projekta. Kronološkim slijedom (a ne prema važnosti, jer svaki od njih počiva na posve različitim koncepcijama) prvo je bio projekt 24 sata Chopina u Hrvatskome glazbenom zavodu, kada su Društvo Fryderyka Chopina i Muzička akademija u Zagrebu u suradnji s HGZ-om obilježili Chopinov rođendan 22. veljače nizom koncerata i događanja. Proslava Chopinove obljetnice počela je 21. veljače koncertom iz ciklusa Virtuoso, zatim su muzicirali sadašnji i bivši studenti te profesori Muzičke akademije u Zagrebu, tijekom noći reproducirane su snimke Chopinove glazbe. Ujutro 22. veljače prikazivan je kratki film o Chopinu, svirali su učenici glazbenih škola iz Zagrebačke županije, popodne je slijedila smotra studenata klavira, a kruna je bio večernji nastup Društvenog orkestra HGZ-a pod ravnanjem Zorana Juranića te s pijanistima Aljošom Jurinićem i Dženanom Šehanović, koji su izveli dva Chopinova koncerta za klavir i orkestar.


slika Pavao Mašić


Drugi važan društveno-kulturni događaj vezan je uz integralno objavljivanje sveukupne stvaralačke ostavštine Blagoja Berse, koje vodi Hrvatski glazbeni zavod, a prvi rezultati toga višegodišnjeg projekta bili su knjiga Dnevnik i Uspomene te notni svezak Djela za klavir. U povodu objavljivanja ovih publikacija HGZ je organizirao niz događanja koja su u obliku pomno i stručno osmišljene akcije pratila izlazak tih izdanja. Započelo je koncertom Bersa i krug 14. veljače, na kojemu su Danijel Detoni, Martina Gojčeta Silić te članovi Gudačkog kvarteta Porin ozvučili odabrane Bersine komorne opuse okružene ranim opusima dvojice njegovih suvremenika Gustava Mahlera i Aleksandra Zemlinskog. A kulminiralo je 18. travnja na Dan HGZ-a koncertima Društvenoga komornog ansambla, orkestra i zbora HGZ-a, s izvedbama slabo ili nikako poznatih djela iz Bersina opusa, među kojima su tri djela tom prilikom doživjela svoju prvu suvremenu izvedbu.


slika Borivoj Martinčić Jerčić


Kao treći projekt treba izdvojiti jedan koji je tek počeo – riječ je o glazbenom pothvatu mladih orguljaša Pavla Mašića i Ante Knešaureka, koji su trima dosadašnjim nastupima otpočeli ciklus integralne izvedbe djela za orgulje Johanna Sebastiana Bacha, a okrunit će ga s ukupno sedamnaest tematski smišljenih koncerata u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu sve do siječnja 2012. Tri dosadašnja koncerta pokazala su da je riječ o visoko profesionalno pripremljenu ciklusu, a izvrsnost dvojice orguljaša jamči njihov dalji uspjeh.

Festivali komorne glazbe


Tri raznolika festivala usredotočena na komornu glazbu privukla su publiku u tri različita glazbena prostora – 4. zagrebački međunarodni festival komorne glazbe u jesen 2009. u HGZ-u, 12. festival sv. Marka u proljeće ove godine u Crkvi sv. Marka te 2. festival Musica Maxima u svibnju u Muzeju Mimara. Sva tri njeguju komorno muziciranje, ali počivaju na posve drukčijim premisama, što je vrlo pozitivno, jer otvara mogućnost publici da se odluči za različitost. Musica Maxima tek je na početku, a u temeljima očituje nešto veću okrenutost ruskomu glazbenom i glazbeničkom svijetu (što nije neobično, s obzirom da je violinist Maxim Fedotov umjetnički voditelj festivala). Korisno je pružanje prostora Zagrebačkom komornom orkestru da razvija svoje potencijale, a festival će imati priliku još se unaprijediti.

S druge je strane Festival sv. Marka, koji je čvrsto zakoračio u drugo desetljeće održavanja, a koji glavninom pozivanih glazbenika naginje germanskom kulturnom krugu. Ove godine festival je ponudio niz probranih komornih programa. Posebno su srdačno pozdravljeni nastupi Trija Berlin i Dubrovačkoga gitarskog trija, a vrhunac festivala bila je završna večer 8. svibnja, u kojoj su Zagrebački solisti te dvoje već stalnih festivalskih gostiju – Marjana Lipovšek i Alfred Burgstaller – priredili izvrstan program u Zagrebu rijetko izvođenih glazbenih bisera, među kojima je Lipovšek pjevala kantatu Arijadna na Naksosu Josepha Haydna.

Treću stranu komorno-festivalskog trolista čini Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe, koji je od 10. do 17. listopada 2009. obuhvatio sedam tematski koncipiranih koncertnih večeri, najviše dosad. Festival okuplja i taloži u sebi najviše entuzijazma i poleta, što se osjeća u svakom ponuđenom programu, kao i u atmosferi koja u danima održavanja festivala zrači oko HGZ-a. Među najdojmljivijim ostvarenjima bili su izvedba Stravinskijeve Priče o vojniku, „jednokratni“ trio Stefana Milenkovića, Anni Aznavoorian i Petrita Çekua, uvijek simpatična nedjeljna matineja s Mozartom, ali i festivalska novina – koncert u opuštenom ozračju barskog ugođaja, s izvedbama djela suvremenih skladatelja.

Od baroka do suvremenosti


Među ansamblima s redovitim ciklusima u Zagrebu korake naprijed ove su sezone učinili ansambl Cantus, Hrvatski barokni ansambl i Zagrebački solisti. Ansambl Cantus i ove je sezone praizveo mnogo novih djela, domaćih i stranih autora, nastavio je povezivanje s inozemnim ansamblima slične koncepcije (što Berislav Šipuš naziva stvaranjem mreže za Novu glazbu), a ove godine bio je to ansambl Zeitfluss iz Graza. Posebno je važan Cantusov iskorak oblicima glazbene scene, koji je počeo izvedbom Foretićeve Melusine, a kulminirao 8. veljače projektom nazvanim Theater Cantus, pri čemu su kantusovci kroz oblike instrumentalnoga teatra iz pera Mauricija Kagela, Luciana Berija, Silvija Foretića i Dubravka Detonija mogli iskazati sve svoje sviračko/glasovno/glumačko/plesno umijeće. Dašak toga nastavljen je i u Stravinskijevoj burleski Lija (Renard), izvedenoj u režiji Marija Kovača na posljednjem ovosezonskom Cantusovu koncertu.

Hrvatski barokni ansambl obilježio je desetu obljetnicu postojanja i potvrdio da je stabilni ansambl rastuće kvalitete, s izvrsnom programskom koncepcijom kojom osvajaju velik dio baroknoga repertoara. I oni su učinili pomak ka glazbenoj sceni, odnosno izvedbama baroknih opera. U suradnji s HNK iz Zagreba prvo je to bio Monteverdijev Orfej prije dvije godine, a ove sezone Lullyjev Građanin plemić. A čak i na osobit način realizacija Händelova oratorija Mesija, prvo na Varaždinskim baroknim večerima, zatim u Dvorani Lisinski, pa na gostovanju u Slavonskom Brodu, a ovoga ljeta izvedbu će ponoviti i u Zadru. Što se tiče ansamblova ciklusa u HGZ-u, u kojemu se trude pozivati kvalitetne inozemne goste, posebno će ostati zapamćen koncert s kontratenorom Christopherom Lowreyjem iz Velike Britanije.

Dotaknimo se, dakako, i Zagrebačkih solista, koji pod sigurnim vodstvom Borivoja Martinića Jerčića iskazuju pozitivan rad na kvaliteti ansambla. Aktivirali su se u naručivanju novih djela, pa su tako ove sezone praizveli djela hrvatskih autora Berislava Šipuša i Silvija Glojnarića, a ustrajavanje na redovitom sudjelovanju mladih glazbenika unutar ansambla i mladih solista kao gostiju donosi Solistima traženu svježinu i poletnost. Najdojmljiviji od ovosezonskih koncerata Zagrebačkih solista u HGZ-u bio je 28. travnja, i to zbog zajedničkoga muziciranja s gitaristom Petritom Çekuom, trenutno našim najistaknutijim mladim instrumentalistom. Veselje i užitak u muziciranju koje Çeku donosi na scenu, potkrijepljeno vrhunskom kvalitetom, nešto je iz čega bi svi mogli učiti.


Vijenac 427

427 - 15. srpnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak