Splitski likovni preporod

piše Barbara Gaj

Proteklih se mjeseci Split mogao pohvaliti brojnim kulturnim i umjetničkim događanjima; od predstavljanja najnovijih radova lokalnih autora pa sve do velikih gostujućih izložbi svjetskog glasa. Za svojevrstan preporod splitske likovnoumjetničke scene svakako je zaslužna adaptacija stare splitske bolnice sredinom prošle godine za potrebe Galerije umjetnina i otvaranje novoga stalnog postava te prostora velikog kapaciteta namijenjena temporalnoj izlagačkoj djelatnosti, ali i pridonijelo preseljenje Multimedijalnoga kulturnog centra u prostore Doma mladih prije dvije godine.

U ožujku su tako posjetitelji MKC-a mogli vidjeti izložbu Odabir / Selected multimedijalne umjetnice Kate Mijatović koji su obuhvatili videoradove i videozapise performansa ove umjetnice u periodu od 2004–09. uključujući i najnoviji pod naslovom Zbor, izveden na Danima otvaranja nove zgrade zagrebačkog MSU-a. Travanj je obilježila još jedna multimedijalna umjetnica, Sandre Sterle, izložbom Re: Re: Re: Re: Re:, koja se sastojala od pet cjelina zasnovanih na ideji reizvedbe i reinterpretacije umjetničkog rada te odnosima autorstva i originala, dok je u svibnju bila postavljena izložba radova studenata kiparstva Umjetničke akademije u Splitu i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu pod zajedničkim naslovom Identitet.

Ines Vidović, Kompozicija u kompoziciji, 2009.

Najzanimljiviji događaj ove sezone u Multimedijalnom centru novomedijska je izložba She_story, zamišljena kao niz radova domaćih i stranih umjetnika/ca, koji koristeći se različitim medijima obrađuju svijet viđen očima žene. Većina su radova videozapisi već izvedenih performansa ili interaktivne instalacije. Iako autori/ce imaju različite pristupe; referiranjem na rad ili život drugih umjetnica poput Fride Kahlo i Carolee Schneemann (Cry me Francesce Fini, She Did it Borisa Kadina), propitivanjem odnosa tijela i digitalnog tijela, realnog i virtualnog svijeta (Urging Absence Stine Pehrsdotter, Blind Hands Aleksandre Acić), ili istraživanje položaja žene u različitim kontekstima (Parto Diane Arosio, Lovemaking Vienne Chan, Being a Woman Tihane Menđušić), ono što ih objedinjuje jest zajednička tema – žena.

Novi izlagački prostor

Potkraj prošle godine splitski su umjetnici, pogotovo oni mlađi, postali bogatiji za još jedan izlagački prostor u Info zoni na Šperunu u Varošu. Naime, Info zona informativni je centar za mlade, nastao kao projekt Studentskog informacijskog centra (SIC) i udruge za promociju mladih splitski.portal., koji pored brojnih edukativnih i kulturnih djelatnosti poput predavanja, tribina, projekcija, koncerata, predstava i radionica, odnedavno organizira i izložbe diplomanata Odsjeka za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu (UMAS). Među njima posebno su se istaknule Kompozicija u kompoziciji Ines Vidović i serija grafika Mashinerija Aide Tosuni.

Vezano uz izlagačku aktivnost Galerije umjetnina, nakon izložbe Academia moderna koja je obilježila posljednje dane prosinca i početak siječnja, uslijedila je u ožujku Prva dalmatinska umjetnička izložba – Split 1908. Bio je to pokušaj rekonstruiranja velike smotre dalmatinskih umjetnika postavljene u tadašnjem Hrvatskom domu prije 102 godine, koja je okupila dvadeset i osam slikara i kipara s više od 160 djela, među kojima i djela Bukovca, Vidovića, Meštrovića, Medovića, Rendića i Deškovića.

Travanj u Galeriji umjetnina protekao je u znaku Francisca Goye odnosne izložbe Goyinih grafika ostvarene u suradnji sa zbirkom ETH iz iz Züricha, kojoj je bila posvećena tema 421. broja Vijenca. Ova iznimno vrijedna izložba najvažniji je kulturni i umjetnički događaj ove sezone u Splitu i nije ostavila nijednoga posjetitelja ravnodušnim.

Još jedna od zapaženijih i zanimljivijih izložbi ove sezone bila je izložba radova profesora Umjetničke akademije u Splitu, održana u Gradskoj vijećnici pod naslovom Participacija, ne simulacija. Radove raznorodnih tema i medija koji dolaze iz različitih područja likovnog izražavanja kustos i autor izložbe Dalibor Prančević objedinio je konceptom promišljanja o sustavu edukacije temeljinih na teoretskim postavkama austrijskog filozofa Ivana Illicha i njegova kritičkog diskursa o školovanju Deschooling society (1971) te djelu francuskog teoretičara Jacquesa Ranciérea, Le Maître ignorant (1987) prema čijoj je maksimi Participacija, ne simulacija i nazvana izložba.

Izložba koja je nezasluženo dobila premalo medijske pozornosti retrospektiva je Bahrama Hajoua, slikara kurdskoga podrijetla, postavljena sredinom svibnja na dvije lokacije, u Palači Milesi i Galeriji Kula, gdje su posjetitelji mogli vidjeti djela tog neoekspresionističkog umjetnika svjetskoga glasa nedovoljno poznata hrvatskoj javnosti. Njegovi figure i aktovi, često prenaglašene seksualnosti, bave se emocijama, stanjima otuđenosti i odnosima između partnera, a nerijetki su i prikazi parova homoseksualne orijentacije.

Sredinom svibnja, u izlogu Salona Galić u Marmontovoj ulici, mogli su se vidjeti izloženi objekti i instalacije dviju mladih splitskih umjetnica, Nataše Pavlov i Sanje Burazin. Njihova izložba nazvana svjesnoST / BUĐENJE, postavljena u najfrekventijem splitskom galerijskom i gradskom prostoru, svakako je zaintrigirala brojne prolaznike i posjetitelje. Te angažirane umjetnice već su u svojim dosadašnjim radovima propitivale osviještenost postmodernog čovjeka s obzirom na današnji način života, kulturni prostor i društvene interakcije posredovane i dehumanizirane elektronskim medijima, a bavile su se i pitanjima diskursa postmodernističkoga feminizma i rodnim teorijama.

Tijekom proljeća istočni su podrumima Dioklecijanove palače ugostili nekoliko zanimljivih kiparskih izložbi; Skulpture-objekte Petre Kovačić, Postaje križnog puta Nikole Džaje, Ciklus Viktorije Miletić te ambijentalnu audio-vizualnu instalaciju Sklonište Antonije Čačić, koja na vrlo nelagodan način progovara o krvarenju (ratničkom i menstrualnom) u različitim kontekstima, od PTSP-a pa do čina diskriminacije, kako bi proizvela snažan dojam i potaknula promatrača na razmišljanje o besmislenosti nasilja, ratovanja i ponižavanja.

Izložba koja je odskakala, više koncepcijom nego samom vizualnom izvedbom, izložba je Emila Trutanića Kud plovi ovaj brod, otvorena 24. svibnja. Mladi akademski kipar ovaj nam se put predstavio u novom svjetlu. Odmičući se od tradicionalnih tehnika i materijala koje je dosad istraživao te motiva vezanih uz more i zavičaj, Trutanić je napravio iskorak u drukčiji likovni izričaj, postajući time kritičar svakodnevnog života i sveopće situacije u zemlji.

Na taj isti dan održana je i promocija kataloga 36. splitskog salona u Salonu Galić. Sam salon bio je osmišljen i postavljen kao dvije tematski potpuno odvojene izložbe posvećene skulpturi te je stoga i katalog tiskan u dva dijela. Prvi dio kataloga obuhvatio je radove s prvoga dijela izložbe, održane u Multimedijalnom kulturnom centru i Akvarijumu na Bačvicama, koju je autor, odnosno selektor izložbe Dalibor Prančević, nazvao (s)kul(p)tura: ready made – rukotvorina – igračka – fetiš, dok je drugi dio Razmišljanja o Skulpturi posvećen drugoj izložbi salona postavljenoj u Dioklecijanovim podrumima i kojem je, prema riječima selektora Tonija Horvatića namjera bila „potaknuti razmišljanja unutar: značenjskog, predstavljačkog, doživljajnog, usvojenog, fizičkog i metafizičkog hipervarijabilnog prostora medija skulpture“.

Salon podijelio kritiku

Posljednji Splitski salon izazvao je podijeljena mišljenja kritike, ponajviše pristupom i odmakom od uobičajenoga kolokvijalnog značenja i shvaćanje skulpture te izlaženjem iz zadanih okvira samim izborom kiparstva kao teme. Prvi put organiziran na tri veće lokacije, okupio je razne autore i raznorodne medije, od ready madea pa do fotografije i digitalne umjetnosti, bez obzira na to što je ishodište bila skulptura.

Početkom lipnja Gloria je Oreb izložbom Drugo nebo konačno dovršila svoj ciklus započet prije tri godine, koji zajedno s Aurumom i Iluminacijama sačinjava trilogiju. Autorica kroz svoje stvaralaštvo problematizira estetiku claritasa i upotrebljava zlato, najsjajniji i najdragocjeniji metal koji znači sjaj, svjetlost, ali ne običnu svjetlost, već metafizičku, svjetlost koja je uzvišena i transcendentalna, tajnovita i hermetična. Rad, nadahnut nasljeđem ikonostasa, Gloria Oreb smjestila je u zapadno krilo podruma i ambijentalno ga integrirala s prostorom dvorane čiji bazilikalni tlocrt sa središnjim brodom i upisanom kružnom apsidom daje dojam svetišta.

Mladen Čulić digitalnim je slikama dotaknuo vrlo važnu i bezvremensku temu odnosa ljubavi i mržnje između dvoje ljudi te vječnih traganja za cjelovitošću i drugom polovicom nadahnut poglavljem knjige Eckharta Tollea Odnosi ljubavi i mržnje, prema kojem je i nazvao svoju izložbu, otvorenu u Salonu Galić sredinom lipnja. Time nastavlja istraživanje mogućnosti koji pruža digitalna umjetnost i računalno slikanje započeto u prethodnom ciklusu, koji je izložio prošle godine u Galeriji Matice hrvatske. Ovaj put mnogo više eksperimentira s raznim modalitetima tekstura zadržavajući impresionistički senzibilitet koji je svojstven i svim njegovim dosadašnjim radovima nastalim uporabom tradicionalnih slikarskih tehnika.

Razdoblje od 28. lipnja do 2. srpnja predviđeno je za Dane otvorenog performansa ili DOPUST, čiji se program izvodi u uglavnom u prostoru Akvarija na Bačvicama, ali i u širem javnom gradskom prostoru, odnosno urbanoj jezgri Splita rezerviranom za umjetničke ulične akcije. U sklopu petodnevnoga programa DOPUST-a održat će se i različiti glazbeni performansi s eksperimentalnim DJ i VJ live bandovima, dok će se edukativni dio programa s predavanjima gostujućih autora, profesora, teoretičara s projekcijama i javnim raspravama odvijati u prostorijama Multimedijalnoga kulturnog centra. Za organizaciju i koncepciju programa zaslužan je Marko Marković, mladi Osječanin sa splitskom adresom, koji je završio slikarstvo na UMAS-u i došao na ideju za osnivanje DOPUST-a uvidjevši kako je performativna umjetnost te performans kao medij uglavnom marginaliziran na splitskoj umjetničkoj sceni. Nedosljednost selekcije i kvalitete pojedinih izvedbi te poneki propusti u organizaciji samoa događaja mogu se opravdati time što je program još u povojima, bez dovoljne financijske potpore te zasnovan uglavnom na velikom entuzijazmu mlađe generacije splitskih umjetnika.

Tema je ovogodišnjega DOPUST-a, trećeg po redu, Upravo sada, što ukazuje na to kako se sadašnjost i njezini događaji trebaju tretirati kao uzrok za buduća zbivanja i gledati unaprijed, vezano uz aktualna pitanja i probleme društva u kojem živimo; od političkih, ekonomskih, gospodarskih pa sve do ekoloških i kulturnih problema, koje će putem medija performansa propitivati i interpretirati autori poput Dalibora Martinisa, Željka Marovića, Vanje Pagara, Alemke Đivoja.