Vijenac 427

Kazalište, Naslovnica

HNK U SPLITU: U TJESNACU IZMEĐU ESTRADIZACIJE I ZABAVE

Sezona između Scile i Haribde

piše Jasen Boko

Protekla dramska sezona splitskog HNK gotovo od sama početka obilježena je natječajem za novog intendanta i svim onim što se cijelu sezonu događalo iza kulisa, a ne na samoj pozornici. Srušen je prvi objavljeni natječaj, nakon toga smijenjeno je i Kazališno vijeće, koje se pokazalo neposlušnim gradskoj vlasti, a ulaz estrade na velika vrata HNK, i to u obliku izbora intendanta Duška Mucala, zasjenio je ono što se događalo na sceni. No iako je sezona završila, cijela priča, nakon odbijanja ministra Biškupića da zbog nedostatna programa prihvati Duška Mucala, još nije dobila svoj epilog. Tako je splitski HNK završio jednu sezonu, a da nitko ne zna kako će izgledati sljedeća i tko će pod vršiteljem dužnosti Mucalom – čije se postavljanje očekuje dok ovo pišem – uopće biti ravnatelji Drame, Opere i Baleta.


slika Jedina uspješnica protekle sezone: Hamlet u režiji Aleksandra Ogarjova


Protekle sezone splitski je HNK imao šest dramskih premijera, od čega samo tri na velikoj sceni, što znači da ni ove godine HNK nije ispunio kriterije koje mu određuje osnivač i vlasnik grad Split, a koji zahtijevaju četiri premijere u sezoni na velikoj sceni. I broj izvedbi rekordno je nizak. Drama je u cijeloj sezoni odigrala svega 35 izvedbi vlastitih produkcija na velikoj sceni i 40 na drugim (manjim) scenama što pokazuje ozbiljnu organizacijsku disfunkcionalnost Drame. HNK je i u protekloj sezoni ostao bez ozbiljnih nagrada i priznanja na domaćoj dramskoj sceni, a na inozemne – osim jednim gostovanjem u Rusiji – nije ni pristupio, tako da nije teško zaključiti da splitska Drama nastavlja proživljavati ozbiljnu krizu. Nakon godina smanjivanja dramskog ansambla ove je sezone Split konačno u angažman uzeo nekoliko mladih glumaca, što bi, kad bi Drama imala nekakvu strategiju i ozbiljan repertoar, moglo najaviti bolje dane.

Najbolje što se dogodilo u sezoni sigurno je Hamlet u režiji Aleksandra Ogarjova, o kojem sam već pisao u Vijencu. Hamlet je potvrdio Ogarjova kao jednog od najozbiljnijih redatelja što režiraju na našim scenama, čovjeka snažne vizije, koji odlično poznaje rad s glumcem i ne nedostaje mu hrabrosti da se upusti u smjelu pustolovinu istraživanja klasika. Ovaj je Hamlet manje komad o osveti, a više drama o ljubavi, pa nad produkcijom kao da lebdi duh Romea i Julije. Hamlet kojega možda nismo očekivali, ali nam je zasigurno bio jako potreban, donio je i nekoliko odličnih glumačkih kreacija, prije svega Mije Jurišića u naslovnoj ulozi, Anastasije Jankovske (Ofelija) i Trpimira Jurkića (Polonije).

Prije sna Lade Kaštelan u režiji Ivice Boban premijera koja je dug iz prethodne sezone, otvorila je ovu, ali nakon zagrebačke praizvedbe nije ponudila razlog novom čitanju tog teksta poznate hrvatske dramatičarke.

Moličreova Škola za žene u režiji kod nas nepoznata poljskog redatelja Andrzeja Sadowskog produkcija je koja je pokazala kvalitetnog redatelja i dobar ansambl (Frane Perišin, Andrea Mladinić, Bruna Bebić, Goran Marković...), ali nije predstava koja bi označila sezonu ili išta značila izvan matične pozornice.

U foyeru HNK praizvedena je Podvala ludosti koju je „prema Pohvali ludosti Erazma Rotterdamskog, Adamu i Evi, Kraljevu, Baladama Petrice Kerempuha, Hrvatskom bogu Marsu, Tisuću i jednoj smrti i drugim djelima Miroslava Krleže, Zatvorenim vratima Jean-Paula Sartrea te još ponekoj scenskoj klaustrofobiji“ sastavio Boris Senker. U režiji Georgija Para i izvedbi Ksenije Prohaska i Trpimira Jurkića ta zamorna rasprava na sceni nije imala što reći publici, niti je uspjela ponuditi razlog zašto je uopće odigrana.

Još dvije predstave na komornoj sceni Hübnerova Gretica, str. 89. u režiji Dražena Ferenčine i Elling Simona Benta redatelja Jasmina Novljakovića zaokružile su neuvjerljivu sezonu simbolično naslovljenu Smijehom između Scile i Haribde. Pa iako je razloga za smijeh u dramskoj sezoni bilo jako malo, splitski se HNK kao malokad zaista našao između nimalo smiješnih Scile i Haribde. Sezona je gotova, ali opasni tjesnac između estradizacije i zabave, koju je kao osnovu programa najavio vršilac dužnosti intendanta, još prijeti.


Vijenac 427

427 - 15. srpnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak