Raskošna posveta papi koji je iz temelja promijenio Rim

Kupola Crkve svetoga Petra

Svaki grad, veliki ili mali, atraktivan ili ne, uvijek i nužno posjeduje vlastito urbano tkivo. O gradovima, zapravo, valja razmišljati kao o izrazito složenim organizmima čija uspješnost i šarm ponajprije ovise o uzajamnoj usklađenosti, funkcionalnosti i estetskoj vrsnoći njihovih najosnovnijih elemenata poput ulica, trgova, šetališta, parkova ili najrazličitijih arhitektonskih zdanja odnosno kompleksa. Gradovi, dakle, nipošto nisu tek jednostavan zbroj raznorodnih sastavnica; njihov rast/razvoj mora biti postupan i ponajprije logičan. A to pak podrazumijeva poštivanje i smisleno nadograđivanje već postojećeg urbanog tkiva. Ali i čuvena urbana tkiva morala su jednom zadobiti osnovne obrise! Tada je, dakako, riječ o fundamentalnim i nerijetko više nego smionim arhitektonsko-urbanističkim zahvatima koje – idejno i financijski – predvode razni vizionari-moćnici, a realizacija njihovih ambicija gotovo iz temelja bi mijenjala strukturu toga grada. U slučaju protomodernog – a to znači baroknoga – Rima takvu je ulogu potkraj 16. stoljeća nedvojbeno odigrao papa Siksto V. Istaknuti istraživač i teoretičar urbanizma Siegfried Giedion u kultnoj knjizi Prostor, vrijeme, arhitektura na jednom ga mjestu decidirano naziva prvim modernim urbanistom, a nekoliko poglavlja prije ukazuje i na njegovo dalmatinsko podrijetlo. Upravo će te dvije Giedionove tvrdnje potaknuti našeg uglednog arhitekta i povjesničara/teoretičara arhitekture Andriju Mutnjakovića da svoje plodne znanstvene interese usmjeri prema životu i nadasve opsežnoj građevinsko-urbanističkoj ostavštini jedinoga pape hrvatskoga podrijetla, pape Felicea Perettija, koji je svoj pontifikat odstolovao pod imenom Siksto V. Istraživanja akademika Mutnjakovića bila su, dakako, temeljita i višegodišnja, pa njihov doista impozantan rezultat nikomu od upućenih ne bi trebao biti iznenađenje. Knjiga Arhitektonika pape Siksta V u zajedničkom izdanju Art studija Azinović i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti raskošno je opremljena izvrsnim likovnim materijalom sačinjenim od recentno nastalih fotografija i tlocrta pojedinih lokaliteta, ali i reprodukcija originalnih odnosno starih slika, skica, crteža ili pak grafika. Sve pohvale mogu se uputiti i pomalo konzervativnom – ipak se kao suizdavač javlja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – ali posve primjerenu i preglednu grafičkom dizajnu knjige.

Dakako, najvažniji je ipak tekst. Dvojezičan je (hrvatski i engleski) i podijeljen u trinaest logično osmišljenih poglavlja: Prolog, Ideacija, Podrijetlo, Villa Montalto, Revitalizacija Rima, Lateranska palača, Kvirinalska palača, Vatikanska palača, Rimski obelisci, Vatikanska biblioteka, Kupola crkve Svetog Petra, Crkva Svetog Jeronima i Epilog. Već se iz samih naslova poglavlja može nazrijeti koliko je Siksto V. bio važan za Rim kakav danas doživljavamo. Mutnjaković teze razlaže sustavno i razumljivo, a stil mu je sve prije nego suhoparan. Papini biografski podaci, naime, na zanimljiv način nadopunjuju stručne arhitektonsko-urbanističke analize, a nijednoga trenutka ne gubi se iz vida ni važan povijesni kontekst. Čitanjem knjige čitatelj je u mogućnosti mnogo toga doznati i naučiti, a da pritom i nije svjestan vlastitoga učenja. Upravo zbog toga valja je podjednako preporučiti i studentima arhitekture odnosno povijesti umjetnosti i zainteresiranim laicima. Nedostaci? Zasigurno cijena zbog koje će svima, a osobito prvospomenutima, pristup knjizi biti znatno otežan.