Met – nogomet – izmet

Daleko od toga da navedene imenice svodim na onu treću, premda je za netom završeno svjetsko nogometno prvenstvo (u Južnoafričkoj Republici 2010. godine) sportski novinar Tomislav Židak, slažući se s nogometnim trenerom Ottom Barićem, izjavio da je „sve to skupa drek“. No u svim ovim riječima nalazi se isti element – met, pa su mi već i stoga bile zanimljive. Nogomet i izmet, vidjet će se, jezično i jesu dubinski povezani, a prva riječ s njima nema nikakve etimološke veze. No kako je zvukovna sličnost neprijeporna, razmotrit ću i nju, to više što dotiče moje nekoć drago (hobističko) područje – operu.

Svi ljubitelji opere (i oni koji će to postati) znaju za Met, što je skraćeno od Metropolitan Opera House, glavno operno kazalište u New Yorku, a to znači i u cijelom SAD-u, pa onda i u svijetu. Stara je zgrada svečano otvorena 22. listopada 1883. Gounodovim Faustom, a zatvorena je 7. svibnja 1966. S odlaskom stare zgrade u povijest otišla je i naša proslavljena sopranistica Zinka Kunc-Milanov, koja je u toj zgradi nastupala od 1937. godine, a od publike se oprostila 13. travnja 1966. operom André Chénier Umberta Giordana. Nakon toga opera djeluje u sklopu Lincolnova centra. Danas je „običan“ svijet upućeniji u metro nego u Metropolitan, no i jedna i druga riječ zapravo izviru iz istoga vrela. Ono što imaju mnogi veliki gradovi – podzemnu željeznicu – neki zovu metro, neki U-Bahn, neki metropolitana, neki subway, neki tube, neki underground. Francuska sintagma chemin de fer métropolitain, skraćeno metro, doslovno znači prijestolnička željeznica, željeznica glavnoga grada, što je složenica od chemin de fer, željeznica (doslovno željezna cesta) + métropolitain, prijestolnički. U njemačkoj riječi U-Bahn, Untergrundbahn, i u engleskoj subway, brit. engl. underground, naglašeno je da je ta željeznica podzemna, a u talijanskom, metropolitana, i u francuskom, chemin de fer métropolitain, da se ta željeznica odnosi na metropolu, glavni grad. Ta željeznica glavnoga grada (prva je bila puštena u promet u Parizu bez ikakve pompe 19. srpnja 1900, prilikom Svjetske izložbe), koja povezuje gradsko središte s periferijom, suprotstavlja se međugradskim željeznicama, koje povezuju gradove. Dugačak izraz koji u imenu uključuje podzemlje (u pravom, a ne u prenesenom značenju) obično se skraćuje ili na podzemna ili, češće, na metro (u hrvatskom je metro imenica muškoga roda).

Spomenuh glavni grad – metropolu – i evo nas već u grčko-rimskoj sferi. Naime, metropola je u staroj Grčkoj bio naziv države grada, koji se i time razlikovao od naselja (kolonija) što ih je taj grad osnovao u inozemstvu. Odatle (grč. mçtrópolis, lat. metropolis, glavni grad) riječ je otputovala u njem. Metropole, franc. métropole i u mnoge druge europske jezike. Bio mi je vrlo zanimljiv jedan – mislila sam – turističko-propagandni slogan kad sam (sada sve češće treba reći: davne) 1972. godine došla raditi u Prag. Grad je krasio slogan Praha – matka mĕst (Prag – mati svih drugih, čeških, gradova). A slogan je samo slijedio značenja riječi sastavnica u metropoli – grč. méter, mati + pólis, grad. Dakle, glavni je grad matični grad. Zašto se npr. reklo mati, a ne otac (poznajemo tolike očeve – domovine, hrvatske književnosti i sl.)? Zato što je polis u grčkom ženskoga roda. Iz grčkoga polisa, grada države, silnice vuku prema još starijem ie. *pelH-, puniti, liti, valjda i zato što su se širenjem gradova u njih slijevale sve veće mase ljudi. Mi današnji, s otuđenim megapolisima, to slijevanje gomila možemo lako razumjeti.

A kako se u te polise, metropole, megapolise uklapa jedna obična napolitanka? I opet preko polisa. Naime, ta slastica dobila je ime po Napulju, no kako je Napulj hrvatska inačica toga grada iz kojega se teško nazire objašnjenje, valja nam posegnuti za nekima stranima. Ni njem. Neapel neće biti od neke pomoći, no tal. Napoli već bi mogao biti. Upravo je tal. naziv Napoli izveden iz lat. Neâpolis, a ovo iz grč. Neaˉ´polis, što je doslovno značilo novi grad (neaˉ´, nova + pólis, grad). Napolitanke (u austrijskom njemačkom Neapolitaner) prvotno su se između dvije oblatne nadijevale kremom od lješnjaka (danas se tako zovu i one nadjevene voćnim punilima i sl.), a ti su se lješnjaci uvozili upravo iz okolice Napulja. Naravno, nemojte ih žvakati u Metropolitanu (smeta izvođačima), u metrou već i možete (svi ionako već jedu po ulici), a ni na nogometu neće nikomu smetati, jer se na stadionima između redova tako i tako nudi kojekakva hrana, piće i „zanimacija“ (kokice, koštice, grickalice i raznorazni šrot).

No vratimo se, ah, tom toliko preštimavanom nogometu! I on sadrži spomenuti dio -met u svojem nazivu. No nema nikakve veze s prethodnim metovima – ni opernim ni prijestolničko-prometnim. U vrijeme kad su k nama dolazili razni sportovi, nastojali smo ih prevesti i tako prilagoditi hrvatskom jeziku (a i učiniti ih razumljivijima našem puku, ako je moguće). Tako je njem. Handball postao rukomet, Fußball nogomet itd., jer je tada (19. stoljeće i početak 20. st.) njemački bio jezik posrednik (u uvozu stranih riječi u hrvatski). Zanimljivo je pritom da zapravo nismo pribjegli kalku (doslovnoj prevedenici), jer da jesmo, trebalo je onaj Ball prevesti kao lopta, a ne kao met. No jesmo li pogriješili? Nismo. Glagol met-ti, što je dalo mesti (ali najprije u značenju mete snijeg, zameo je snijeg), a od praslavenskoga u svim slavenskim jezicima suženo znači (i) čistiti (kuću, ulicu, dvorište i sl.), prvotno je značio bacati, što se u hrvatskom izgubilo. No tu i tamo ispliva na površinu, kao npr. u ribarskom terminu met, mjestu gdje se baca mreža, a u slovenskom još je vrlo živ i u suvremenom jeziku. Ondje se standardno kaže: danes so na sporedu meti (danas su na rasporedu bacanja) – met diska, kladiva i sl.; zmagati v metu koplja (pobijediti u bacanju koplja); met na koš (bacanje prema košu, na koš); prosti met, slobodno bacanje i sl. Met dolazi od glagola metati (ometati, nametati i sl.), koji je u prijevojnim vezama s glagolima mesti, mutiti, pa i motati, a sve te glagole povezuje elementarna radnja rukom. Imenica met u značenju bacanja, izbacivanja i sl. vrlo je produktivna, poglavito u novotvorenicama, kao što su već spomenute – nogomet, rukomet, ali i puškomet, topomet, vatromet, domet, pomet (mećava), premet (motka za vješanje haljina), promet, odmetnik, smet, zamet (pa onda i lokalitet Zamet), Prgomet i sl.

Nogomet smo uglavnom apsolvirali – on je, dakle, udaranje, bacanje lopte nogom; rukomet je bacanje, udaranje lopte rukom, a glavometa hrvatski rječnici uglavnom nemaju (npr. Rječnik dviju matica, Šonjin Rječnik hrvatskoga jezika). Valjda kao dječja igra u kojoj se lopta udara glavom, glavomet nije bio „dostojan“ da uniđe pod krov njihov. Ima ga, srećom, Anić u svojim rječnicima. Sada kad su nam jasni(ji) i smetovi snijega (nabacani na hrpu), i zameti, i dometi (dokle tko može dobaciti, dosegnuti), jasan je i izmet – nešto što se izbacuje iz organizma kao nepotrebno. Nakupine takvih tvari odlažu se na smetlišta, a često se i ljude bez časti „časti“ izrazima smeće jedno, izmet, govno i sl. Naoko bi bilo teško povezati izmet i metak, no veza ipak postoji; i ona je, dakako, etimološka. Valja se sjetiti već spomenutoga glagola metati, pa će nam biti jasno da je metak nešto što se umeće u cijev i onda ispaljuje. Pred metkom (brz kao metak, juri kao metak) mnogi je jadnik istom brzinom izbacio i izmet. Nije mu zamjeriti.