Mali raj i velike prijevare

U galerijskom prostoru Matice hrvatske održava se izložba Ane Schaub ironično nazvana Mali raj, prema radu koji umjetnica razvija i dorađuje četiri godine, koristeći se u početku slikarstvom i fotografijama (fotomontaže), potom elementima ilustracije, grafita, videoartom i animacijom te na kraju ambijentalnom instalacijom. Svojstveno vremenu u kojemu živi, mlada se umjetnica bavi odnosom medija i stvarnosti, odnosno brisanjem granica među njima.

Razigrano, primamljivo, no uvijek na granici banalnosti potencirane samim načinom izvedbe, umjetnica prikazuje stvarnost koja nas okružuje, onu stvarnost koju su za nas skrojili mediji i kapital, koja nas ne opterećuje previše, no upravo dovoljno da stvori umjetnu potrebu, time što nikada niti zadovoljava niti generira istinsku želju. U izvedbi Ane Shaub taj je svijet prikazan vlastitim sredstvima, obojen vlastitim bojama, zavodljiv, lijen i neuvjerljiv, drugim riječima, umjetnica se koristi upravo njegovim karakteristikama i strategijama da bi potencirala ono što kritizira.

Ušavši u galeriju, posjetitelj se nalazi u agresivno veselu prostoru, živa kolorita, nestvarnih, idiličnih ambijenata i opuštenih ljudi u njima. Pravi mali raj, raj malo manje masovnog turizma. Uživajte, opustite se, budite svoji i, naravno, zaboravite. Podsjeća na ulazak u ekran televizora ili računala.

S jedne strane djeca u tom prostoru bezbrižno plivaju, plutaju na madracima, rone, dok s druge jato ružičastih ždralova (koji su lajtmotiv i na slikama postavljenim na zidove galerije) leti prostorom te tako posjetitelj biva uvučen u tu apsurdnu i ironijsku idilu koja nas može zadiviti očitom trivijalnošću.

U središnjem dijelu galerije smještena je hrpa naslikanih dolara koje okružuju ždralovi i djeca u vodi. Pozicioniranjem novca u središte galerije umjetnica podcrtava lažnost ambijenta namjerno prikazana u obliku gotovo naivno naslikane, odnosno umjetno kreirane, lažne idile. Umetanjem novca, tog paklenskog pokretača svijeta, unutar dopadljivog, ilustrativnog ambijenta koji pomalo podsjeća na eskapističke prostore idile ili bojanku za dijete u osnovnoj školi, umjetnica daje do znanja da je riječ o varci, još jednom mamcu sa svrhom proizvođenja stvarnosti koja u nama budi želju za bijegom na takve tirkizne obale načičkane palmama.

Na zidovima galerije smještene su idilične slike atraktivnih odredišta iz novinskih reklama. Palme, more, pijesak, ždralovi. Umjetnica na zanimljiv način gradi sliku oko novinskih isječaka egzotičnih destinacija koje lijepi na platno, a zatim doslikava ambijent u koji smješta i članove vlastite obitelji. Uz novine, na luftiću, na biciklu s tri kotača, oni uživaju, nestvarni. Ironizirana, no ipak želja za bijegom u lažno i simulirano utočište. Ponekad, simulirani raj izlazi iz okvira platna i nastavlja se na velikim formatima papira, gdje umjetnica ostavlja dojam nedovršenosti rada. Rupe u virtualnoj stvarnosti? System flaw? Čak ni umjetni raj nije savršen i prijeti mu opasnost nedovršenosti.

Konstruirana klišeizirana idila i novac u središnjem dijelu zapravo ne čine opoziciju.

Njih umjetnica ironično spaja i na slikama mrtve prirode, voća koje je postavljeno na računima. Novac i egzistencijalna frustracija, svaki na svoj način, zapravo tradicionalno grade slike idile.

Izložba me podsjetila na omiljeni crtež iz New York Timesa. Dva kauboja jašu u suton. Kaktusi, kamenje. Sve nalikuje klasičnom junačkom prizoru, sve dok se jedan od kauboja ne zabije u veliko sunce koje zalazi iza brijega. Dolje piše: “The embarrassment of riding into false sunset”.