Magična snaga krhkosti

piše Snježana Samac

Umjetnička galerija Dubrovnik vrlo uspješno nastavlja organizirati izložbe autora svjetskih razmjera. U proteklih nekoliko godina, uz standardno uspješne izložbe domaćih autora, dubrovačka Galerija predstavila je niz međunarodno respektabilnih izložbi na kojima su bili predstavljeni radovi mnogih istaknutih umjetnika (Pablo Picasso, Američka grafika od 1960. do danas, Jan Fabre). U tom slijedu 26. lipnja otvorena je i izložba jednog od velikih umjetnika 20. stoljeća – Alberta Giacomettija. Umjetnik švicarskoga podrijetla poznat je široj javnosti najvećim dijelom po istanjenim figurama, toliko dojmljivim da ih je jednostavno nemoguće zaboraviti! U 65 godina života Alberto Giacometti ostvario je zavidan opus, osmislio unikatni način izražavanja, realizirao pozamašan broj djela koja se čuvaju u gotovo svim svjetskim galerijama ili muzejima.

U baru „Chez Adrien”

Dubrovačka izložba nastala je u suradnji s Fundacijom Alberto Giacometti, Kunsthausom iz Züricha te Bündner Kunstmuseumom iz Chura (kustosica izložbe Franziska Lentzsch, Kunsthaus iz Züricha). Najveći dio izložbe čine grafike, litografije, crteži čija tematika oslikava jednostavno – najvažnije prizore iz svakodnevnoga života umjetnika – njemu najdraža mjesta, osobe, ulomke eksterijera domaće atmosfere ili isječke s ulice dok sjedi u jednoj od omiljenih mu pariških kavana. Slično poznatoj nam nemirnoj, titravoj površini njegovih igličastih ljudi, i crteži odaju isti ishitreni duh umjetnika: nemirna ruka koja jedva prati brzinu kojom Giacometti zapaža svijet, kojom želi oteti trenutak atmosfere ulice, zalediti vlastitu predodžbu stvarnosti o mjestu što mu se u tom trenutku ukazalo kao zanimljiva vizura. Sve je to izmiješano s toplinom planinskoga doma u kojemu su sačuvana sjećanja na djetinjstvo, obitelj, oca, majku, kamin, luster, stolac...

Diego koji sijedi, 1964-1965.

Crteži nastali u naletu nadahnuća ostavljaju izravan dojam na promatrača sigurnošću, rafiniranom perspektivom, neupitnom kompozicijom i gradacijom detalja. Atmosfera ambijenta kavane, uobičajenoga doručka, pogleda u prazno ili igličastog pješaka koji prelazi ulicu karakteriziraju Giacomettija i kao vješta crtača. Iz tih se crteža dadu naslutiti i elementi koji će diktirati posebnosti njegova trodimenzionalnoga djela koja su vjerojatno i nastala kao reduciranje mnogolikosti što je bila u radijusu Giacomettijeve pažnje.

Čovjek koji prelazi trg u sunčano jutro, 1950.

Rođen je 1901. u talijanskom dijelu Švicarske, u obitelji koja je naginjala primijenjenoj umjetnosti, gdje prednjači otac, vrlo vješt stolar, što je vjerojatno neizravno i utjecalo na ono što će Alberto Giacometti izabrati kao zvanje. Mnogo manje poznat kao slikar, Giacometti se umjetnički oblikovao po europskim metropolama. Na putu su bili Ženeva, Rim, Pariz. Tad najvećim dijelom slika, i to do razdoblja ekspanzije nadrealizma, koji Giacometti vrlo jasno prihvaća kao način kojim bi jasno mogao ilustrirati vlastitu ekspresivnost. Tako nastaje reprezentativan dio njegove umjetničke ostavštine; od sredine tridesetih godina prošlog stoljeća do kraja života ostaje vjeran jedinstvenoj likovnoj retorici.

Ernst Scheidegger, Alberto na jutarnjoj kavi, oko 1951.

Od 169 izložaka u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik na tri etaže samo su četiri skulpture. Malobrojne, ali dostatne da zadrže pažnju posjetitelja, moglo bi se reći, zauvijek. Te minijature, visine tek nekoliko desetaka centimetara (od 20 do maksimalno 60 cm) odaju neopisivu snagu. Jednako ih se po impresiji može usporediti s grandioznosti nekih javnih spomenika, bez obzira koliko to apsurdno zvučalo. Čovjek koji prelazi trg u sunčano jutro, iz serije popularnih pješaka koji se svako malo mogu zapaziti kao samostalna tema ili kao dio nekog od izloženih crteža u Dubrovniku, jednostavno oduzimaju dah suptilnošću umjetničke izvedbe. S obzirom na gotovo ne-volumen, tako specifičan za Giacomettijeve skulpture kojima je snažno utjecao na mnoge umjetnike u Hrvatskoj i svijetu, masivna postolja izrađena od bronce jednako kao i figure sublimiraju sve elemente u imaginarni kubični prostor. Valjda se na takvim primjerima može vjerno prostudirati su-igra volumena i prostora, dvaju jednakopravno važnih elemenata bez kojih se ne bi moglo definirati nijedno prostorno tijelo. Kontrast monolita na kojem su smještene figure, koje formom podsjećaju na figure umjetnosti prahistorijskoga čovjeka, ima jednako takav magijski karakter: paraliziranje gledatelja. Još je znakovitija ta napomena kad proučite površinu skulptura koja je istovjetno i pomno tretirana na svim mjestima iako su neka debljine gotovo samo jednog centimetra. Svi koji su se ikad susreli s Giacomettijevim skulpturama imaju jednak sud o izvrsnosti njegovih djela: genijalno!

Druga od četiri skulpture na izložbi jest ženski akt, smješten na prvom katu galerije neposredno prije Čovjeka koji prelazi trg u sunčano jutro. Mnogi će, pri što vjernijem opisu umjetnikovih skulptura, kao najprimjereniji atribut upotrijebiti riječ utvara. Kako onda objasniti gracilnost gole ženske figure s ustaljenim opisom umjetnikova djela i reći da je prelijepa, a da ne zvuči apsurdno!? No upravo fragilnost Giacometijevih radova razmjerna je njihovoj snazi. Nerazmjer koji za učinak ima začudnost, bezvremensko, neprocjenjivo!

Isto se može osjetiti i kroz staklom zaštićeno ulje na platnu – ženski akt u prostoriji na drugom katu, uz koje su izložena još dva ulja, crtež i dvije skulpture. Crtež i dvije bronce predstavljaju Diega, Albertova brata. Skulpture iz te prostorije konkretnijeg su volumena, zatvorenije, monolitnije, a opet tipične za Giacomettija. Nemirnom teksturom površine privukle bi impresioniste kako bi po njoj rasuli sunce. Diego je uz Annette, Albertovu ženu, vrlo čest sadržaj umjetnikovih radova. Čak i kad nije imenovan, čovjek bez kose (Diego) podsvijest je Giacomettijevih djela, iako je umjetnik imao još jednoga brata i sestru. Možda je presudan bio zajednički život Alberta i Diega u Parizu. Zanimljiv je i postav autoportreta i portreta Diega u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku. Smješteni na prvom i drugom katu nalaze se točno jedan iznad drugog u odijeljenim prostorima.

Mnogo toga može se saznati i iz niza fotografija izloženih na posljednjem katu. Autor fotografija je Ernst Scheidegger, vjerni Giacomettijev pratitelj koji je u dugogodišnjem sljedbeništvu imao mogućnosti dokumentirati mnoge faze umjetnikova života. Na fotografijama se vidi planinski dom Giacomettijevih, atelijer, faze rada i kreativnog nereda u kojem su nastajala genijalna umjetnička djela.

Uvid u život i djelo Alberta Giacomettija dokumentiran je i dugometražnim filmom, koji je također dio izložbe u Galeriji, gdje se iz duljeg intervjua s umjetnikom mogu saznati zanimljivi detalji iz njegova života.

Izložba Alberto Giacometti – kipar duše 20. stoljeća vrijedan je javni događaj ne samo za Dubrovnik nego i za cijelu Hrvatsku. Iako s naglaskom na crtežima, koji su možda važniji za uži krug domaće kulturne javnosti – jer za širu publiku mnogo su atraktivnija skulpturalna ostvarenja umjetnika – Umjetnička galerija Dubrovnik cijelo će ljeto moći ponosno držati širom otvorena vrata. Vrlo korektnim postavom pregledno su prezentirana i djela i dokumentiran život, za svjetsku povijest, neizmjerno važna umjetnika.