Bogat glazbeni program

Tridesetdvogodišnji maestro Ivan Repušić postao je najmlađi ravnatelj glazbenoga programa u šest desetljeća dugoj povijesti Dubrovačkih ljetnih igara. Unatoč mladosti, taj iznimno daroviti operni i simfonijski dirigent već je stekao zavidno iskustvo u uspješnom organizacijskom i umjetničkom vođenju Opere HNK-a u Splitu i festivala Splitsko ljeto, a to će mu itekako biti od koristi u oblikovanju glazbene ponude dubrovačkoga festivala. Iako će temom našeg razgovora biti koncepcija glazbenog programa 61. igara, u ovome vas uvodu želimo posebno upozoriti na najnovije inozemne uspjehe maestra Repušića, koji uvijek zdušno promiče projekte od općeg značenja, ali zato s primjetnom nelagodom i tek škrto progovara o osobnim umjetničkim postignućima.

U studenome 2008. i travnju ove godine maestro Repušić je u Državnoj operi u Hannoveru ravnao repertoarnim izvedbama Puccinijeve La Boheme, odnosno Verdijeva Rigoletta. Oduševljenju hannoverske publike i svih članova tamošnjega golemog opernog ansambla više se negoli uvjerljivo pridružila i uprava te ugledne njemačke operne kuće, koja je mladom hrvatskom dirigentu promptno povjerila glazbeno vodstvo dvaju premijernih naslova u svojoj novoj sezoni (o tome smo vas već kratko izvijestili u našem listu), a pritom su posrijedi itekako zahtjevna djela: Mozartova Otmica iz saraja (2. listopada 2010) i Verdijev Falstaff (29. siječnja 2011). Koliko je snažan dojam Repušić ostavio u glazbenome Hannoveru, ukazuje podatak kako su u tijeku ozbiljni pregovori o njegovu imenovanju na dužnost prvog dirigenta tamošnje Državne opere. Ako je pak suditi po kritičkom panegiriku iz pera Stefana Maußa (Hannoverische Allgemeine, 4. svibnja), Repušićevo imenovanje još je jedino pitanje pukih formalnosti: „Za pultom dobro raspoložena Državnog orkestra izvrsno je koordinirao zbivanje novoodređeni prvi dirigent Ivan Repušić. Apsolutno jasnom gestom gotovo je savršeno usklađivao izvođače na pozornici s onima u orkestru. Orkestralni su glazbenici u potpunosti primali njegove poticaje i tijekom večeri pokazivali sve veću spremnost na rizik i radost muziciranja. Taj je Verdi glazbeno upravo gorio. Publika je ovacijama zahvalila na toj izvanrednoj opernoj večeri.“

Maestro Repušić, koji je nesklon samohvali, s oduševljenjem nam je međutim govorio o glazbenim sadržajima ovoljetnog Dubrovnika, koji će – usprkos recesijskim vremenima – zasigurno biti na razini ponajboljih godišta našega najstarijeg i najvećeg festivala.

Maestro Repušić, prije nepuna četiri mjeseca povjerena vam je odgovorna funkcija. O kakvu je zapravo izazovu riječ i koliko će vas to novo zaduženje udaljiti od vaše primarne, dirigentske djelatnosti?

Svoju novu dužnost doživljavam kao veliku čast, jer ne smijemo zaboraviti da su moji zaslužni prethodnici u ovome odgovornom poslu među inima bili i neki od najvećih, odreda međunarodno priznatih hrvatskih glazbenika. Za razliku od prethodnih godina, kada sam se kao direktor Splitske opere i Splitskog ljeta bio primoran baviti raznoraznim administrativnim poslovima, u Dubrovniku ću svu energiju moći usmjeriti na umjetničko oblikovanje festivala. To će biti moguće zbog izvrsne suradnje s dugogodišnjim intendantom Ivicom Prlenderom i ravnateljicom dramskog programa Dorom Ruždjak Podolski, koji su okupili ekipu vrlo profesionalnih operativnih suradnika. Zahvaljujući tomu ovaj moj angažman neće ići na račun moga dirigentskog rada; štoviše, ovoga ću ljeta u Dubrovniku izravno sudjelovati u realizaciji nekoliko koncerata, što je zapravo samo logičan nastavak moje poprilično bogate dosadašnje suradnje s dubrovačkim festivalom.

Za kreiranje glazbenog programa ovogodišnjeg festivala imali ste na raspolaganju samo tri mjeseca. Koliko ste zadovoljni zacrtanim programom?

Kao i u prethodnim splitskim iskustvima, jako sam sretan što mogu promišljati ovako velik glazbeni program, koji se nikad ne smije svesti na puko pabirčenje onoga što nam u gotovim paketima nude raznorazni menadžeri. Dobro sročen program mora odražavati i slavnu tradiciju festivala i iznimno kulturno-povijesno značenje grada u kojem se održava, ali on ujedno mora zrcaliti aktualni trenutak na hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj sceni. Pored toga, ja osobito nastojim da na festivalu bude što zastupljenija hrvatska glazba, i to u široku rasponu od baštine do praizvedbi netom nastalih skladbi. Uspijemo li pritom izvedbe naših partitura povjeriti uglednim inozemnim ansamblima, učinili smo dodatni korak naprijed. Ovoga će ljeta u Dubrovniku tako biti praizvedene nove skladbe Krešimira Seletkovića (Leipziški gudački kvartet, 3. kolovoza) i Srećka Bradića (Ansambl Cantus, 16. kolovoza), dok će ugledni orkestar Wiener Concert Verein s Radovanom Vlatkovićem izvesti sve Mozartove koncerte za rog, ali i sve simfonije Luke Sorkočevića (19. i 20. kolovoza).

Nastavljajući hvalevrijednu tradiciju angažiranja najuglednijih hrvatskih izvođača (od kojih su mnogi dobitnici nagrade Orlando), snažno ste naglasili nastupe naših ponajboljih mladih glazbenika. Zašto?

Zagrebački solisti i Trio Orlando, Zagrebačka filharmonija i Dubrovački simfonijski orkestar, Valter Dešpalj i Radovan Vlatković – to su ansambli i solisti koji su uvelike pisali povijest Dubrovačkih ljetnih igara, ali uz njih ne smijemo zaboraviti ni one naše glazbenike koji su trenutno u svom umjetničkom zenitu, poput: kontratenora Maxa Emanuela Cenčića, sopranistice Valentine Fijačko, sopranistice Martine Zadro, basa Giorgija Suriana, violista Aleksandra Miloševa, kontrabasista Bože Paradžika, violončelistice Monike Leskovar, pijanistice Martine Filjak…Kad već imamo sjajnu generaciju mladih glazbenika, s kojom bismo se mogli ponositi na bilo kojoj međunarodnoj sceni, to se posebno radujem što ćemo nekolicinu ponajboljih dostojno predstaviti na svečanom završnom koncertu uz pratnju Dubrovačkoga simfonijskog orkestra (25. kolovoza). Ponosan sam što će festivalski barjak na Orlandovu stupu ove godine spustiti ti vrlo mladi glazbenici koji će sljedećih desetljeća zasigurno nositi barjak našega glazbenog izvodilaštva; to su: marimbist Filip Merčep, violinist Marin Maras, violončelist Luka Šulić, gitarist Srđan Bulat, sopranistica Marija Kuhar Šoša i pijanist Bruno Vlahek. Na tom će se koncertu Dubrovčanima prvi put predstaviti mladi ruski pijanist Denis Kozhukhin, koji je aktualni pobjednik Natjecanja kraljice Elisabethe u Bruxellesu. Dubrovački violončelist Luka Šulić nastupit će i kao solist svjetski ugledna Australskoga komornog orkestra (23. kolovoza). Doista sanjam o tome da Dubrovačke ljetne igre postanu uzbudljivim mjestom umjetničke suradnje istinskih velikana glazbene scene i onih koji tek na nju stupaju, a pritom dakako nastojim da naši solisti i skladbe hrvatskih autora – kad god je to moguće! – dobiju konkretan umjetnički supotpis najuglednijih inozemnih ansambala.

Ovoga nas ljeta u Dubrovniku očekuje dojmljiv niz klavirskih recitala, na kojima će nam se, pored glasovitih pijanista, predstaviti i mlade uzdanice kako hrvatskog tako i svjetskog pijanizma…

U atriju Kneževa dvora održat će recitale dvojica planetarno slavnih ruskih pijanista. Nikolaj Luganski izvodit će skladbe Chopina i Rahmanjinova (30. srpnja), dok će se Boris Berezovski upustiti u nesvakidašnji pothvat integralne izvedbe Lisztovih Transcendentalnih etuda (11. kolovoza). Uz Dubrovački simfonijski orkestar 21. srpnja nastupit će troje mlađih pijanista zavidne međunarodne karijere; to su: Rus Alexander Ghindin, Austrijanac Gottlieb Wallisch i naša Martina Filjak. Podjednako je dojmljiva i lista drugih instrumentalnih solista, kao što su: violinist Stefan Milenković i gitarist Edin Karamazov (17. srpnja), violončelisti Monika Leskovar i Giovanni Sollima uz ansambl Cellomania pod vodstvom Valtera Dešpalja (25. srpnja), osebujni violinist Gilles Apap uz Zagrebačke soliste (1. kolovoza), flautist Roberto Frabriciani uz Cantus Ansambl (16. kolovoza) te kontrabasist Božo Paradžik uz Dubrovački simfonijski orkestar (18. kolovoza).

Ljubitelji vokalne umjetnosti ovoga će ljeta u Dubrovniku također doći na svoje, zar ne?

Bez velikih pjevačkih imena gotovo je nemoguće zamisliti ijedan ambijentalno zasnovan ljetni festival. Glazbeni program 61. igara započet ćemo s Orffovom kantatom Carmina burana u kojoj će pjevati i slavni slovački bariton Dalibor Jenis (11. srpnja), a ono što me posebno veseli jest nastup našeg Maxa Emanuela Cenčića – jednog od najvećih kontratenora današnjice. Uz ansambl I Barocchisti on će izvesti reprezentativan program arija iz raritetnih opera Händela, Albinonija i Vivaldija (13. srpnja). Dubrovačkoj će se publici 22. srpnja prvi put predstaviti i izvanredna kineska sopranistica Hui He, koja je aktualna veronska Aida i Cio-Cio-San, a nedavno je debitirala i na pozornici njujorške Metropolitan opere. Poklonike opere osobito će zaintrigirati scenska izvedba Pergolesijeve Služavke gospodarice s redateljskim potpisom Krešimira Dolenčića i neupitnim pjevačkim dvojcem Valentina Fijačko – Giorgio Surian (5. i 6. kolovoza), a istovjetno će zanimanje zacijelo pobuditi i recital proslavljenoga tenora Zorana Todorovicha, koji će uz klavirsku pratnju izvesti niz gotovo nepoznatih komornih arija Verdija i Puccinija (13. kolovoza). Vokalni dio programa ovogodišnjih Igara bitno će upotpuniti scenska izvedba Renarda Igora Stravinskog, koju će uz Ansambl Cantus pod vodstvom Berislava Šipuša ostvariti kvartet mladih pjevača koji obećava: Stjepan Franetović, Domagoj Dorotić, Marko Mimica i Goran Jurić (16. kolovoza).

U upravo idealnoj akustici atrija Kneževa dvora muzicirat će niz odličnih komornih ansambala, od kojih nam neke još niste spomenuli...

Zagrebački kvartet saksofona fenomen je svoje vrste. Pored skladbi Bacha i Ligetija, oni će sa svojim gostima izvesti intrigantnu obradu Slika s izložbe M. P. Musorgskog (15. srpnja), dok će 28. srpnja Trio Mercelli – Brlek – Canino prirediti zanimljivu večer francuske komorne glazbe (Debussy, Poulenc i Saint-Saëns). Među najveće umjetničke dosege predstojećeg festivala unaprijed mogu uvrstiti koncerte Leipziškog gudačkog kvarteta (3. kolovoza) i jednako čuvenog Quatuor Ysa˙e (8. kolovoza). Tako raznolik i bogat program klasične glazbe kontrastno ćemo upotpuniti dobrodošlim iskoracima u jazz (Jacky Terrasson Trio i Tomatito Sextet) i izvorni hrvatski folklor (ansambli Lado i Linđo). Zadovoljan sam ovime što smo zacrtali, jer ovogodišnja dubrovačka glazbena škrinja – recesiji usprkos! – doista obiluje raznolikim stilskim, žanrovskim i izvedbenim dragocjenostima.

Prenapučenost i buka ljetnoga Dubrovnika odavna već nije primjerena sredina za delikatne glazbene izvedbe… Može li se taj problem, ako ne i riješiti, a ono barem ublažiti?

Nesnosna buka svakovrsnih večernjih zabava jednako ugrožava i glazbene i dramske izvedbe. Dubrovnik je nekad bio vrlo miran grad. Ta idilična prošlost prohujala je u nepovrat, a sadašnjost je služnički podređena zakonima turističke industrije. Posljednje mirno utočište koje nam je još preostalo jest atrij Kneževa dvora, ali taj magični i neveliki prostor ne može fizički opslužiti velike izvođačke formacije. Dubrovnik bi morao početi ozbiljno razmišljati o izgradnju višenamjenske festivalske dvorane. Sadašnja financijska kriza nikako nam ne bi smjela biti pokrićem za nebrigu glede budućnosti festivala koji je zašao u sedmo desetljeće. Umjesto da – ne čineći ništa?! – čekamo bolja vremena, mudrije bi nam bilo da se već sada pozabavimo barem izborom lokacije i idejnim projektom, a potom i raspisivanjem arhitektonskoga natječaja. Od materijalnog siromaštva pogubnije je siromaštvo vizija i volje. Većina inozemnih ljetnih festivala ima na raspolaganju itekako primjerene dvorane, jer to je jedini način da se zaštitite od vremenskih nepogoda, ali i zvučnih nepogoda suvremenoga načina života. U bezizglednom dubrovačkom suživotu turističke industrije i vrhunske kulture druga će uvijek biti žrtvom, a pritom – što je zapravo najstrašnije – ni sam Grad neće proći neoštećen.

Zlatko Madžar