Zavidna rekonstrukcija

„Osumnjičeni za proizvodnju Brechtova efekta na sceni HNK-a Osijek!“ i „Što je ubojstvo jednog čovjeka prema zapošljavanju jednog čovjeka“ (parafraza u tekstualnim didaskalijama pomoćnika redatelja Berislava Cimermana, u prologu knjižice) – u duhu tih slogana doživjeli smo novu premijeru Brecht-Weillove Opere za tri groša na osječkoj sceni. Predstava je 18. lipnja izvedena u integralnoj verziji, prvi put u Hrvatskoj. Svijet – polusvijet, mračno – razgaljeno, kontrasti nošeni efektima iznenađenja: to je unutarnja struktura koja je poput motora nosila tekst i ovog uprizorenja na osječkoj sceni.

Prizor iz opere

Opera za tri groša Bertolta Brechta i Kurta Weilla zajednički je, čak možemo reći, megaprojekt HNK Osijek i studenata glume i lutkarstva osječke Umjetničke akademije. Na scenu osječkoga kazališta djelo je uprizorio redatelj Željko Vukmirica uz pomoć Berislava Cimermana, asistenta. Dirigirao je maestro Berislav Šipuš iskazujući da poznaje i osjeća formu lakšega glazbenog žanra odnosno kabarea. U uprizorenju na osječku scenu sudjelovali su prevoditelj Ivan Ivica Krajač, dramaturg Davor Špišić, scenografkinja Tanja Lacko, kostimografkinja Jasmina Pacek, koreografkinja Maja Đurinović i koreograf predigre Vuk Ognjenović. U cijelosti gledano, uprizorenje je imalo homogenu boju, kako po pitanju scene tako i sjajno odabranih, izrazito karakternih, kostima.

U realizaciji predstave Opera za tri groša nastupila je kombinirana dramsko-glazbena i umjetničko-studentska ekipa protagonista (odnosno, profesionalna i studentska). Od profesionalnih umjetnika izdvajamo karakterno i vokalno dominantnog Ladislava Vrgoča kao Macneatha, vokalno nadmoćna Berislava Puškarića u ulozi Jonathana Peachuma, odlično uprizorenu njegovu ženu Celiju Peachum – Ljiljane Čokljat, izvrsnu naratoricu (uloga Jenny) Sandre Lončarić Tankosić, vokalno i scenski zanimljivu mladu Antoniju Pintarić (kao Polly) te glumački izražajna Vjekoslava Jankovića kao prosjaka Filcha uz ostale. Preneseni su nam tako svjetovi i polusvjetovi: dojmljivi su bili Milenko Ognjenović (policijski narednik Smith), Predrag Stojić (ulični razbojnik Matija) te Davor Panić (Pastor Kimbal).

U Vukmiričinoj rekonstrukciji Brecht-Weillove Opere za tri groša, od studenatskog dijela sudionika dobar su dojam ostavili Miroslav Čabraja (Walter), Peđa Gvozdić (Jakov), Aljoša Čepl (Jimmy), Jakov Gavran (Eddy) te Ivan Čačić (Robert).

Zasebnu dimenziju u ovoj ispričanoj mračnoj priči imali su likovi iz polusvijeta: profilirani svjetovi razbojnika, uličnih kriminalaca i osoba s dna morala. Tako je Svijet kurvi realistično uprizoren: kostimografski i scenski ipak je bio okrenut prema pozitivi i svjetlu.

Orkestar je bio neformalnoga sastava (složen atraktivno i u jazz-maniri, instrumentarij je činilo desetak i više netipičnih glazbala, što je između ostalog pridonijelo šarmu orkestralnog zvuka: mnogo različitih udaraljki, pravi klavir, jazz-doboš, tom-tom, Glockenspiel uz jedno violončelo, flautu i fagot od tradicionalnog instrumentarija. Označili bismo ga kao „prijelaz prema neformalnim sastavima jazz-glazbe“, uz izvrstan izbor glazbenika (sjajna flauta, odličan fagotist, muzikalni harmonikaš, temperamentni klavirist). Sve je to bilo „homogeno i heterogeno“, prozračno i zajedno te je dalo specifičnu zvučnu boju predstavi.

Zbor, iako nevelik, bio je dobro uvježban i scenski angažiran. Iskorištene su tako sve mogućnosti otvorene ambijentalne akustike kazališnog prostora i epskog teatra, ako hoćete (didaskalije, primjerice).

Ono što osim toga karakterizira ovo uprizorenje naglašen su efekti izražajnosti u konačnom uprizorenju (groteska, persiflaža). Pjevači su progovorili, a glumci propjevali – što je bio Vukmiričin cilj, koji je i ostvario. Doživjeli smo tako zavidnu rekonstrukciju Brecht-Weillove Opere za tri groša na osječkoj sceni. I sjajno uprizorenje koje potpisuje redatelj Željko Vukmirica, odnosno cijela osječka glumačka i pjevačka ekipa.