Peti za pet

Već pet godina početak ljetnih glazbenih radosti priređuje nam INmusic festival, iako ove godine ljeto baš i ne sliči sebi. Kao i proteklih godina, i ove je kiša opasno prijetila prva dva dana, no dobra glazba i vibracije rastjerale su oblake, a blato smo nekako i podnijeli. Nakon jednodnevnoga (na početku), ovogodišnji INmusic se produžio na čak tri dana, s tim da je taj prvi nazvan nultim, tj. neslužbenim početkom, ali s očitom namjerom organizatora da već od iduće godine festival preraste u trodnevnu glazbenu manifestaciju.

Prošle godine INmusic je proglašavan jednim od dvadeset najboljih festivala takve vrste u Europi, a ovogodišnje izdanje samo ga je još više učvrstilo na toj europskoj karti glazbenih zbivanja.

Nastup Billyja Idola na INmusic festivalu

Čast da otvore ovogodišnji festival, koji se nultog dana odvijao samo na glavnoj pozornici, imali su domaći sastavi Popeye, Kawasaki 3p, The Beat Fleat i zvijezde večeri Alice In Chains. Bila je to na neki način sjajna uvertira glavnoga dijela programa, koji se sljedeća dva dana rasprostro na čak šest raznovrsnih i po ponudi glazbeno raznolikih pozornica. Uz standardno dobre nastupe domaćih snaga, od kojih je najzanimljiviji bio onaj tibiefovaca, vrhunac večeri svakako je bio koncert kultne grunge skupine iz Seattlea, Alice In Chains, uz Nirvanu i Pearl Jam, jedne od najutjecajnijih američkih rock-grupa ‘90-ih. Hrvatskoj, ali i brojnoj inozemnoj publici, na Jarunu su se predstavili u obnovljenom izdanju i s novim pjevačem Williamom Du Wallom, koji se pokazao kao dostojna zamjena za preminuloga Lanea Stanleyja. Nakon njegove smrti i kraće stanke grupa se na scenu vratila prošle godine objavljenim novim albumom Black Gives to Blue, koji je dobio i dosta dobre kritike, a na tom tragu bio je i njihov koncert. Bio je to energičan, uvjerljiv i ujednačen nastup koji nas je podsjetio na Alice In Chains iz najboljih dana i koji je, oduševivši desetak tisuća okupljenih, na sjajan način najavio sljedeća dva festivalska dana.

Kada na jednom mjestu u samo nekoliko sati imate prilike, na tri pozornice, slušati Morcheebu, LCD Soundsystem, Billya Idola, !!!(Chk Chk Chk), Audio Bullys, Rise Against i Pendulum, onda je samo pitanje kako nešto ne propustiti i kako stići na sve. Odgovor je nikako, barem kada govorimo o cjelokupnom užitku, jer pojedini nastupi preklapali su se, što i jest slučaj na ovakvim festivalima, tako da htjeli ili ne, nešto morate i propustiti. Petnaestak tisuća posjetitelja prve službene večeri INmusica dobro se rasporedilo, tako da nijedan od izvođača nije svirao pred praznom livadom. Najviše su privukli oni koji su nastupili na glavnoj pozornici.

Euforija je krenula s Morcheebom, kojoj se vratila sjajna pjevačica Sky Edwards, potvrdivši da s njom i bez nje taj bend jednostavno nije isti. Pružili su dojmljiv nastup podsjetivši na najveće uspješnice, ali predstavivši i pjesme s nedavno objavljena novog albuma. Nakon njih bio je užitak slušati trenutno jedan od najaktualnijih svjetskih sastava LCD Soundsystem, koji je svojim live performansom i izvrsnom mješavinom dancea i punka dobro ugrijao i rasplesao okupljeno mnoštvo. Slušajući ih imate dojam da su se isprepleli Talking Heads i Kraftwerk, što u konačnici kod njih daje izvrstan rezultat, izvrsnu glazbu. Bez obzira što se najviše očekivao nastup Billyja Idola, LCD Soundsystem bili su vrhunac prve večeri, a jasno Billy je i privukao najviše publike, no mnoge i razočarao nastupom. Ne može se tu naći neka velika zamjerka, no bio je to nastup koji nas je podsjetio na nekadašnju zvijezdu osamdesetih i dio hitova, poput Sweet Sixteen, Mony Mony, Flesh For Fantasy, White Wedding ili Dancing With Myself, koji su obilježili i njega i mlade generacije toga doba. Jasno osvrćući se na taj prvi službeni dan ovogodišnjeg INmusica ne bi bilo korektno ne spomenuti sjajne nastupe sisačkih surf rockera Bambi Molestersa, zatim tzv. spasitelja britanske dance scene Audio Bullys, raspoloženih Australaca Pendulum i nabrijanih kalifornijskih alter rockera Chk Chk Chk, koji su na svom drugom nastupu na INmusicu, nakon 2007, ponovno oduševili i osvojili publiku.

Vrhunac ovogodišnjega festivala označio je, prije svega, nastup kultnih američkih rockera The Flaming Lips. Nazvali to psihodeličnim ili alter rockom ili nekako drukčije, nakon što ih vidite i čujete, nije ni bitno. Spektakl koji su nam momci iz Oklahome priuštili zasjenio je sve ostalo na festivalu, bez obzira koliko bilo dobro i hvaljeno.

Od sama pojavljivanja benda i pjevača Waynea Coynea u balonu u kojem je hodao po publici, stvorena je atmosfera koju je bend svojim psihodeličnim, art-izvedbama samo podizao, a milijuni konfeta, plesači, svjetlosni efekti dodatno su upotpunili koncert The Flaming Lips. Tijekom devedesetominutne svirke bend je prošao svojom dvadesetpetogodišnjom karijerom pruživši nam istinski glazbeni užitak i vizualni spektakl. Inače posljednji dan festivala obasjalo je i sunce, vidjele su se zvijezde, tako da se i vrijeme napokon smilovalo.

Na glavnoj pozornici program je otvorila nekadašnja Trickyjeva suradnica Martina Topley Bird, a u nastavku su slijedili odlični kanadski indie rockeri Broken Social Scene, predstavivši ujedno i novi album objavljen nakon gotovo petogodišnje stanke. U sjajnu završnu večer svojim su se nastupima uklopili i njihovi zemljaci Caribou te londonski kvartet New Young Pony Club, koji su svirali na drugoj pozornici te veseli i razdragani Flogging Molly, koje je bez obzira što su nastupali istodobno kada i Massive Attack pratilo nekoliko tisuća raspjevanih i rasplesanih obožavatelja. Spomenuti Massive Attack ostavljeni su za sâm kraj ovogodišnjeg izdanja INmusica i bez obzira što imaju vjernu i brojnu publiku kod nas, svojim trip-hopom ovaj put i nisu zadivili.

Peti po redu INmusic festival u tri dana okupio je više od trideset tisuća ljudi, predstavio sjajne bendove i ovogodišnjim izdanjem samo učvrstio svoje visoko mjesto na europskoj karti open air festivala.