Ocvala diva

Posljednji klasični koncert ove sezone u Koncertnoj dvorani bio je nastup Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom Mladena Tarbuka u ciklusu Forte Fortisimo Koncertne direkcije Zagreb, koji je obilježio nastup kontroverzne umjetnice Marianne Faithfull. Nekadašnja muza britanskoga rock’n’rolla, simbol pokreta Swinging London iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, pri svojem je prvom nastupu u Zagrebu iznenadila mnoge ljubitelje svojih albuma koji su se 17. lipnja okupili na koncertu u ionako ne prepunoj dvorani. U trećem zamahu svoje kontroverzne kantautorske i glumačke karijere kojim se, sada u šezdesetim godinama života, vratila na svjetsku glazbenu scenu, umjetnica izvodi glavnu pjevačku dionicu u baletu s pjevanjem u prologu, sedam slika i epilogu Sedam smrtnih grijeha legendarnoga skladateljsko-libretističkog tandema Kurt Weill – Bertolt Brecht.

Dok je u prvim taktovima njezin prepoznatljivi promuklo-zvonki glas zvučao šarmantno kabaretistički i obećavao zanimljivu dramatizaciju predloška, kasnija jednolična izvedba zahvalne glazbene građe, koja je tek slutila dramaturški potencijal, izazvala je zamor u gledateljstvu, zbog čega su mnogi još i tijekom izvedbe napuštali dvoranu, što se rijetko događa na koncertima u Hrvatskoj. Dok se od nje kao glumice moglo više očekivati na scenskom planu, u čisto glazbenoj supstanci te rijetko izvođene partiture oduševili su izvrsni glasovi američkoga muškog vokalnog kvarteta Hudson Shad, koji su specijalizirani za repertoar iz tridesetih godina proteklog stoljeća i nadamo se da će ubrzo u Zagrebu prirediti i samostalni program. Njihovi pojedinačno izvrsni glasovi i ujednačeni skupni zapjevi držali su pod nadzorom neurednu i odveć opuštenu interpretaciju Marianne Faithfull. Bez neke izraženije umjetničke vizije, umjetnica je povremeno čak gubila konce zaboravljajući tekst i kasneći za taktom Tarbukova dirigentskog štapića. Tim je više maestro imao težu zadaću pratiti solisticu, vješto vodeći simfoničare koji su u raznim karakterima stavaka iskazali dobar osjećaj za salonski kabaretski zvuk. Dobar je potez organizatora da je nastup Marianne Faithfull smjestio u drugi dio večeri, kako bi onima koji dođu nju slušati predstavio i ozbiljniji repertoar. Tako da je njezina publika koja inače ne pohađa često orkestralne koncerte razočaranje izvedbom Marianne Faithfull ublažila pozitivnim doživljajem dviju efektnih i sjajno izvedenih orkestralnih skladbi u uvodu, iz dva različita kuta 20. stoljeća. Nasuprot ocvaloj divi pravi primjerci profesionalnosti u izvođačkoj umjetnosti bili su orkestar i dirigent, koji su blistali u zahtjevnim ritmičnim skladbama prvoga djela večeri: u moćnoj minimalističkoj partituri bogata simfonijskog zvuka hrvatskoga skladatelja Srđana Dedića iz njegovih studentskih dana Beat On i u šarolikoj glazbenoj razglednici iz Meksika iz tridesetih godina prošlog stoljeća (El salon Mexico) Amerikanca Aarona Coplanda.