Neprolazno vrijeme utopije

Vjerojatno ste već čuli antibajku prema kojoj se svako se dijete rodi kao kraljević i kraljevna, a oa ga oni oko njega i društvo u cjelini malo-pomalo, ali sigurno pretvaraju u žabu krastaču. Pristojnije rečeno: u odraslu osobu povezanu sa sebi sličnima u obezličeno tragikomično i jadno klupko, kakvo smo ovih dana mogli vidjeti na 50. jubilarnom dječjem festivalu u Šibeniku u predstavi Mali princ Antoinea de Saint-Exupérya (u režiji Dražena Ferenčine) s kojom je nastupilo Kazalište Virovitica.

Isto ste tako morali čuti da postoji grad i pozornica gdje svaka kazališna predstava i umjetničko djelo okrenuto najmlađoj publici postaje barem za nijansu bolje, življe, prijemljivije. Tu nijansu dodaje najdobronamjernije iščekivanje uvijek prepunjenih gledališta jer šibenska djeca cijelu godinu nestrpljivo iščekuju i sanjaju svoje godišnje doba radosti, kako je osmogodišnja Antea Malenica, polaznica festivalske novinarske radionice, u dnevnom biltenu djece za djecu nazvala dječji festival. Njezine riječi poslužile su urednici Grozdani Cvitan kao naslov monografije, važne knjige izdane u povodu pedesete obljetnice festivala.

OplasTeatro iz Umbertide, predstava Sjene

I u glasilu šibenske župe sv. Jakova Glas katedrale prisjećaju se početaka „najstarije multimedijalne kulturne manifestacije takve vrste u svijetu“ riječima navodeći kako je osnivanje takve manifestacije „Nekima tada vjerojatno zvučilo utopistički…“. Srećom nije akademskom slikaru Josipu Roci koji se ovih dana poletno pojavio na jubilarnom festivalu u rodnome gradu. Taj je umjetnik i pedagog prije pola stoljeća iz Zagreba ondašnjim gradskim vlastima u Šibenik poslao na desetak gusto tipkanih stranica pismo s prijedlogom da se u ljetnim mjesecima organizira manifestacija čije bi sve djelatnosti bile usmjerene djetetu. Uz brzi odaziv društva Naša djeca, svih hrvatskih kazališta za djecu, Škole za ritmiku i ples te pojedinih književnika, pedagoga, likovnih i glazbenih umjetnika, uz festivalsku himnu koju je skladao također Šibenčanin Lovro Županović rodio se festival. Već prva njegova manifestacija 1958. sadržava osobine koje će festival u sebi poslije razvijati. Poljski lutkari iz Lodza prvi su strani sudionici na festivalu, koji postupno postaje međunarodni i stječe ugled u svijetu umjetnosti za djecu kao privlačna točka okupljanja i dijaloga. Nekadašnji direktor festivala, a današnji savjetnik Ante Pulić, svjedoči o teškim danima Domovinskoga rata u kojima se festival odvijao u podrumima, pa u drugim hrvatskim gradovima, a najvjerniji su mu prijatelji dolazili osobno iskazati solidarnost i ohrabrenje i s drugih kontinenata.

Dok se dometi festivalskih prestava iz godine u godinu razlikuju ovisno o aktualnom stanju i mogućnostima, odnosno o trenutnoj ponudi domaćih kao i o dostupnosti izbora sudionika iz inozemstva, djelatnosti rođene u Šibenika poput likovnih i radioničkih najvidnije napreduju. Uz desetu obljetnicu uvrštavanja šibenske katedrale na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine redovita je godišnja izložba dječjih radova hrvatskih osnovnih škola Djeca svijeta bila nadahnuta skulpturama Jurja Dalmatinca, a na natječaj je pristiglo oko dvije i pol tisuće radova iz 166 škola iz cijele Hrvatske, čiji je izbor izložen u Studiju Galerije Svetog Krševana.

Jubilarni festival pokazuje se u stanovitom smislu prekretničkim. Najavila je to i svečanost otvaranja na kojoj je u sezoni svoje nove profesionalizacije Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku na ljetnoj pozornici izvelo premijeru Buratino s tekstom Marijane Nola prema A. N. Tolstoju, koja će bez dvojbe dugo poživjeti i u redovnom repertoaru. S Majom Kovač u ulozi Buratina, Matom Gulinom kao drvodjelcem Karlom, Franom Perišinom kao Karabasom Barabasom i uigranim glumačkim ansamblom redateljica Nina Kleflin u suradnji sa scenografom Brankom Lovrićem Caparinom, kostimografkinjom Sarom Lovrić Caparin i drugim suuradnicima stvorila je predstavu nedvojbenog umjetničkog dometa i svježine. Nastojeći okupiti u programu jubilarnoga festivala najbolje sudionike iz prethodnih sezona, organizatori su ponudili publici niz izvanrednih doživljaja. Jedan od takvih bila je i predstava Uvertira kazališta Batida iz Kopenhagena u kojoj neodoljivim humorom devetorica glumaca u ulogama glazbenih klaunova izvode zgode i nezgode iz života najslikovitije karikiranoga orkestra kojega odlikuju neiscrpna invencija, suptilna komika i vrhunske glazbene vještine. Kazalište Batida očekuje suradnja sa svjetski poznatom akrobatskom trupom iz Šangaja u predstavi Shakespereove Oluje s premijerom u listopadu u Kini i danskom turnejom. Umjetnici na hoduljama OplasTeatro iz Umbertide u Italiji plesnom predstavom Sjene oduševili su vrhunskim majstorstvom i izražajnošću. Među plesnim predstavama, koje ovoga ljeta prevladavaju, zasluženo je najburnije pozdravljena Večer irskog plesa u izvedbi škole iz Dublina. Iz Tirane je stigla mladenačka trupa Siera film s izvrsnom satirički intoniranom plesnom predstavom u kojoj smo mogli vidjeti i parodiju nekadašnjih omladinskih sletova. Od domaćih na ljetnoj pozornici s uspjehom je nastavljena tradicija nastupa dječjih folklornih skupina Otoče volim te.

Redatelj danske predstave Batida Giacomo Ravicchio koautor je teksta poznate uspješnice zgrebačkoga Kazališta Trešnja, predstave Ne, prijatelj koju su bučno pozdravljana od dječje publike u Šibeniku izvela braća Saša i Živko Anočić u režiji Renea Medvešeka. Na priznanja puna razumijevanja naišla je i poučna predstava Kazališta Mala scena Anice Tomić i Jelene Kovačić Ana i Mia, koju su izvele mlade glumice Nika Mišković i Mia Biondić. Kazalište Žar ptica nastupilo je s predstavom bugarskoga redatelja Sunnija Sunninskog Bilo jednom jedno vrijeme. S velikim zanimanjem dočekane su lutkarske predstave: iz Zagreba Ježeva kućica Branka Ćopića u režiji Božidara Violića, iz Zadra Matovilka prema braći Grimm u režiji Aide Bukvić sa scenografijom i lutkama Mojmira Mihatova te Zlatkom Koštom i Irenom Bausović kao animatorima najuspjelije lutke – Konja. Noviji dio festivalskoga programa, koncert klasične glazbe u jubilarnoj je sezoni pod naslovom Mladi glazbeni talenti predstavio Filipa Merčepa i mlade glazbenike iz Kotora i Šibenika.

Već spomenuti Glas katedrale uz čestitke iznosi i želju: „valjalo bi ponovo smisliti nešto slično, nešto tako vrijedno i jako u bilo kojoj sferi našega života, što će na neki način unijeti preporod i novi vjetar u pomalo letargičnu bonacu našeg društvenog i inog života“. Nastojati duh i klimu dvaju ljetnih festivalskih tjedana pronijeti kroz ostalih pedeset tjedana u godini.