Matica i duhovna Hrvatska su jedno!

U subotu, 19. lipnja, u Čitluku, u Republici Bosni i Hercegovini, održana je Glavna skupština Matice hrvatske, na kojoj se svake četiri godine biraju članovi njezinih upravnih tijela. U 168 godina postojanja Matice hrvatske najveći Matičin skup po prvi je put održan izvan državnih granica, i time je ova skupština ušla u povijest i prije no što su bili objavljeni izborni rezultati. Odlukom da svoju izbornu skupštinu održi upravo u Bosni i Hercegovini u trenutku u kojem je položaj Hrvata u toj zemlji izrazito politički ugrožen Matičino rukovodstvo poslalo je snažnu poruku potpore Hrvatima u BiH da ustraju u borbi za prava koja im kao autohtonom i konstitutivnom narodu u toj zemlji pripadaju. Matica hrvatska tim je postupkom pokazala da su državne granice realna činjenica koja se ne može ignorirati, ali i da one ne smiju priječiti kulturno i duhovno povezivanje Hrvata, s koje god se strane granice oni nalazili.

U Čitluku, na sjednici koja je uz prekide trajala gotovo jedanaest sati, ponovno je izabrano rukovodstvo koje je i u proteklome mandatu vodilo Maticu hrvatsku. Za predsjednika je potvrđen Igor Zidić, dvadeset i treći predsjednik Matice hrvatske, kojemu je ovo treći mandat, čime je ušao u odabrano društvo pet Matičinih predsjednika koji su uglednu ustanovu vodili dulje od deset godina (ostali su Ivan Mažuranić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Filip Lukas i Jakša Ravlić). U predsjedništvo Matice hrvatske izabrani su čelnici koji su i dosad djelovali u istom sastavu, pri čemu je došlo do neznatne rotacije: Tonko Maroević izabran je za književnoga tajnika, a Ante Stamać, koji je funkciju književnoga tajnika obnašao u proteklom mandatu, izabran je za potpredsjednika Matice hrvatske. Promjena je naizgled neznatna, no u samim je izborima otvorila mogućnost ulaska nove osobe na potpredsjedničku funkciju (bilo je više kandidata od funkcija), ali Ivana Burđelez, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, zasad nije postala prva žena potpredsjednica Matice hrvatske, premda je osvojila iznadpolovičnu većinu glasova (ostali kandidati osvojili su više).¸

Predsjedništvo Matice hrvatske: Damir Zorić, Stjepan Sučić, Zorislav Lukić, Igor Zidić, Tonko Maroević, Ante Stamać i Stjepan Damjanović

Maticu hrvatsku u sljedeće će četiri godine voditi: Igor Zidić (predsjednik), Stjepan Damjanović (potpredsjednik), Stjepan Sučić (potpredsjednik), Ante Stamać (potpredsjednik), Tonko Maroević (književni tajnik), Damir Zorić (gospodarski tajnik) i Zorislav Lukić (glavni tajnik). Ponovni izbor dosadašnjega rukovodstva potvrda je njegova dobra rada u proteklome razdoblju. Odluke koje je donosilo u protekle četiri godine dana dovele su do važnih promjena u unutrašnjem strukturiranju i funkcioniranju Matice hrvatske, pa im je ovim putem omogućeno da započete projekte dovedu do kraja, i to u nešto mirnijem ozračju.

Metaforična domovina

Skupština je započela himnom Lijepa naša i intoniranjem bosanskohercegovačke himne, nakon čega su zastupnike i uzvanike pozdravili predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić te glavni tajnik Zorislav Lukić. Nakon izbora zastupnika u tijela Provjerbenog povjerenstva, Izbornoga odbora te na dužnost ovjerovitelja zapisnika, nužnih za pravovaljano funkcioniranje Skupštine, zastupnicima se obratio domaćin, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku Andrija Stojić.

Stojić je u svom kratkom govoru istaknuo gospodarski razvoj Čitluka i općine Brotnjo u proteklih nekoliko godina, razvoj kojemu je u kulturnom smislu uvelike pridonio Ogranak Matice hrvatske bogatom nakladničkom djelatnošću. Ona ne uključuje samo tiskanje knjiga nego i časopisa, pri čemu valja posebno istaknuti list za djecu Cvitak, čija je naklada od 10.000 primjeraka dojmljiva brojka i za hrvatske prilike.

Nakon Stojića zastupnicima i uzvanicima obratio se predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić govorom naslovljenim Što nam je činiti? Odgovornost i budućnost, koji će čitatelji moći u cijelosti pročitati u sljedećem broju Vijenca. Zidićevim govorom dominirala je misao o demetropolizaciji Hrvatske kao pretpostavci za živo jedinstvo naroda, jedinstvo onih koji žive u državi s onima koji žive izvan njezinih granica kako bi se oblikovala cjelina, i to imaginarna ali i stvarna cjelina duhovne domovine, čije su granice jedino granice materinjeg jezika.

Nazočnima su se zatim obratili neki od uzvanika. Tonči Stančić, veleposlanik Republike Hrvatske u BiH, istaknuo je važnost poruke koju je Matica poslala dolaskom u Hercegovinu. Budući da su Hrvati kao autohtoni i konstitutivni narod u BiH u ovome trenutku u izrazito nepovoljnu položaju, važno je pridonijeti opstanku, ostanku i održavanju položaja Hrvata u BiH onakvim kakav je nekad bio. Velimir Pleša, generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru, nadovezao se na misli prethodnika rekavši da Matica djelovanjem pokazuje kako nema kontradikcije između širine duha europskog intelektualizma i iskrenih nastojanja vlastitog naroda. „To je posebno važno danas, kada jačanje kulture i svijesti svakog europskog naroda omogućuje rast Europe kao cjeline“, istaknuo je Pleša. Srećko Boras, premijer Vlade Hercegovačko-neretljanske županije, također je čestitao Matici na izlasku iz Republike Hrvatske, a zastupnike i uzvanike pozdravili su i Ivo Jerkić, načelnik općine Čitluk, te Vjekoslav Čember, u ime premijera zapadnohercegovačke županije g. Zvonka Jurišića.

Pisma čestitke poslali su predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Milan Moguš i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

Dokaz velike važnosti održavanja Glavne skupštine Matice hrvatske u Čitluku jest i činjenica da je Hrvatska pošta Mostar tim povodom otisnula posebnu poštansku marku Matice hrvatske. Marka je rad mlade dizajnerice Ane Zorko, a na dan održavanja Skupštine puštena je u promet. Nazočnima ju je u ime Hrvatske pošte Mostar predstavila Željka Šaravanja.

Nakon pozdravnih govora gostiju glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić zastupnicima je podnio izvješće o radu u protekle dvije godine. Lukić je napomenuo da je po broju zastupnika čitlučka Skupština najveća dosad, usprkos tome što se održava više od 500 km izvan Zagreba – što je samo po sebi velik uspjeh. Zastupnicima su zatim pušteni isječci iz dvaju dokumentarnih filmova u produkciji Matice hrvatske. Lukić je objasnio da je usprkos smanjenju dotacija iz državnoga proračuna, a zahvaljujući unutarnjem restrukturiranju Matičinih programa te pronalaženju unutarnjih financijskih rezervi, došlo do okretanja Matičine proizvodnje novim medijima – dokumentarnim filmovima. Zasad je u potpunosti realiziran jedan film, Matica hrvatska 2010, a snimljen je materijal za još dva – jedan o ograncima Matice hrvatske i jedan o izložbi Vlaha Bukovca u Haagu, koji će biti završeni do kraja godine. Preorijentacija na nove medije, istaknuo je Lukić, nije učinjena na štetu temeljne Matičine djelatnosti, one nakladničke. U protekle dvije godine objavljeni su svi naslovi knjiga i svi brojevi novina i časopisa, što je omogućeno homogenizacijom Matičinih snaga usprkos financijski izrazito nepovoljnu vremenu. Glavni tajnik osvrnuo se i na izbor nove glavne urednice Matičinih izdanja Romane Horvat, izbor koje je omogućio kontinuirani prijelaz u Matičinu izdavaštvu nakon odlaska u mirovinu znamenite Jelene Hekman. Također, najavio je, do kraja godine na Matičinim će internetskim stranicama biti objavljeno četrdesetak kvalitetnih naslova. „Time će Matica postati jednom od rijetkih hrvatskih institucija s tolikim brojem elektronskih izdanja u slobodnom pristupu“, zaključio je Lukić.

Nakon glavnoga tajnika riječ je preuzeo predsjednik Nadzornoga odbora Ivan Paštar i podnio izvješće o financijskom poslovanju u protekle dvije godine. Stvari su se, napomenuo je Paštar, od Skupštine u Poreču promijenile na gore, i to zbog ekonomske krize koja je dovela do drastična smanjenja sredstava iz državnog proračuna i od MZOŠ-a. Matica je u protekle dvije godine dobila otprilike milijun i pol kuna manje no prethodnih godina te je tako 2008. završila u gubitku od 734.000 kuna, dok je 2009. u minusu 1.022.000,00 kuna, što je manjak manji od očekivanoga. U 2010. zbog donesenih mjera štednje i stečajnog postupka iz Nakladnog zavoda nakon kojega je došlo 600.000 kuna, Matica pozitivno posluje i nije u dugovima. Paštar je na kraju podsjetio na nužnost donošenja Zakona o Matici hrvatskoj jer će jedino takav zakon osiguravati sredstva redovitog financiranja. Ako bude donesen, takav bi dokument obvezivao i jedinice lokalne samouprave na financiranje ogranaka, čime bi se nesmetano mogla razviti puna Matičina djelatnost. Nakon Paštara riječ je preuzeo predsjednik Časnog suda Antun Onsea, koji izvijestio da u proteklome razdoblju Časni sud nije primio ni jedan zahtjev za stegovni postupak.

Dugotrajna rasprava

Nakon izvještaja o radu uslijedila je rasprava o podnesenome. Za riječ se javilo čak dvadeset i troje zastupnika, od kojih ćemo ovdje zbog prostorne ograničenosti spomenuti samo neke. Ante Stamać, književni tajnik, dao je podrobnije podatke o Matičinoj nakladničkoj djelatnosti u rasponu od temeljnih knjiga Središnjice do izdanja ogranaka. Stjepan Sučić, potpredsjednik i Matičin tajnik za ogranke, dao je kratak presjek razvoja ogranaka Matice hrvatske. Podsjetio je na razdoblje pedesetih godina prošloga stoljeća i 110. obljetnicu Matičina osnutka na kojoj je Petar Šegedin predložio ponovno osnivanje Matičinih pododbora u mjestima poharanim fašističkom okupacijom. Od tada su u Splitu, Zadru, Rijeci, Puli i drugdje procvali ogranci, a zanimljivo je da u izvješću iz 1968. stoji da je ukupno 21 Matičin ogranak objavio 12 knjiga. Godine 1971. broj ogranaka drastično se povećao, bilo ih je 57, dok ih danas ima 132, a izvješće o njihovu radu i nakladničkoj djelatnosti obaseže više od dvije stotine stranica.

Tonko Maroević podrobnije se osvrnuo na ediciju Stoljeća hrvatske književnosti. Dao je kraći komentar na promjenu uredništva rekavši da predsjedništvo „iz vlastite stručne i materijalne odgovornosti nije moglo dopustiti činjenicu da se događaju velike greške u izdanjima te da se izdaje jedina knjiga godišnje“. Istaknuo je nastavak pozitivnih vrijednosti biblioteke, koja se najbolje vidi u produžetku rada nekih od bivših članova uredništva. U pogledu koncepcije Maroević je istaknuo da bi ediciju trebalo uređivati s više odgovornosti, stručnosti i estetskih kriterija. Također, napomenuo je, novo uredništvo zapalo je da kodificira iskustva neposrednih prethodnika. „Sada je potrebno da beatificirani kao hrvatski klasici postanu pisci starije generacije, poput Slamniga, Šoljana, Horvatića“.

Mirko Peti, jezikoslovac i pročelnik Odjela za jezik Matice hrvatske, u svom se obraćanju dotaknuo osjetljiva problema – jezika Hrvata u Bosni i Hercegovini. Skrb o jeziku, tumači Peti, temeljna je zadaća Matice hrvatske. Ona zbog toga dolazi u Hercegovinu u trenutku kad je hrvatski jezik politički najugroženiji ne kao politička ili stranačka institucija, nego kao njegov legitimni svjedok. Hrvati su se u BiH javno odlučili za hrvatski standardni jezik. Prijepor ipak postoji, napominje Peti, u tome što bi trebao biti pravi sadržaj takva jezika: bi li to trebao biti već izgrađeni hrvatski standard ili jezik koji kao hrvatsku bosanskohercegovačku posebnost tek treba izgrađivati? Peti naglašava kako jedno nije u suprotnosti s drugima, jer su i standardni i razgovorni jezik potrebni za komunikacijsku uspješnost neke zajednice. Dakle, zaključuje Peti, „Hrvatima u BiH se prihvaćanjem hrvatskoga standardnoga jezika ne dokida mogućnost izgrađivanja i neke vrste vlastitoga jezičnog standarda. To je, čak za njih i za jezik, poželjno kako bi se uspostavio stvaralački odnos između standardnoga jezika i razgovornog jezika sredine u kojoj žive njezini govornici“.

Nakon rasprave o izvještajima započelo je kandidiranje za odbornike i dužnosnike Matice hrvatske. Riječ su ovdje uzeli kandidati za funkciju glavnoga tajnika, gospođa Nataša Bašić Kosić i gospodin Zorislav Lukić.

Nataša Bašić Kosić u govoru je zastupnicima izložila svoju viziju rada Matice hrvatske. Istaknula je kako smatra da se Matica mora osloboditi unutarnjeg redukcionizma te da ne bi trebala skrbiti samo u kulturnom i narodnom identitetu, nego i o njegovu subjektivitetu. Također je napomenula kako bi Matica hrvatska morala posebnu pozornost posvetiti kulturi političkoga djelovanja.

Glavni tajnik Matice hrvatske u protekla dva mandata Zorislav Lukić u svome je govoru izdvojio konkretne projekte koji su pred završetkom, a čija realizacija znači puno ispunjenje Matičine uloge u hrvatskom društvu. Najavio je tako dotisak Hrvatskoga pravopisa, kojemu bi uskoro trebalo izići i treće izdanje, te sedmosveščani projekt Hrvatske povijesti koji se nalazi u završnoj fazi. Osvrnuo se i na važnost donošenja Zakona o Matici hrvatskoj te naveo primjere institucija u inozemstvu koje država obilno financira, a koji u svojim društvima obnašaju ulogu srodnu Matičinoj.

Nakon kandidatura uslijedilo je glasanje, a zatim su dodijeljena odličja i povelje Matice hrvatske. Odličje Janko Drašković za velik prinos razvoju hrvatske kulture dobio je akademik Radoslav Katičić, i sam nekadašnji dužnosnik Matice hrvatske, koji je izjavio da je svojim radom, slijedeći unutarnje impulse, bez namjere slijedio i programske smjernice Matičina djelovanja. Odličje je akademiku Katičiću uručio predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić.

Zlatne i srebrne povelje Matice hrvatske dodijeljene su izdanjima Matičinih ogranaka koja izvrsnošću zaslužuju da ih se posebno izdvoji u kontekstu cjelokupne Matičine produkcije.

Dodjela povelja prekinuta je u jednom trenutku kako bi se proglasili rezultati izbora.

Suradnja sa srodnim institucijama

U završnoj raspravi o programima Matice hrvatske sudjelovalo je petero zastupnika, među kojima valja izdvojiti riječi potpredsjednika Matice hrvatske akademika Stjepana Damjanovića. Akademik Damjanović govorio je o važnosti osjećaja slobode što ga svaki član Matice hrvatske mora imati, i koji svakome omogućuje da bez straha kaže ono što misli. Takva metoda stvarnoga dijaloga, pri čemu svatko mora imati na umu da rješenje nekog problema drugi mogu vidjeti i drukčije, jedini je način da se problemi koji se javljaju riješe na korist Matičina djelovanja. Takav međusobni odnos, smatra Damjanović, omogućio bi Matici hrvatskoj i dobru poziciju u razgovoru s predstavnicima drugih društvenih institucija o problemima koji se javljaju u društvu. Na kraju je izrazio uvjerenje da će na sveučilištima, i u HAZU, i u Hrvatskom filološkom društvu i u drugim srodnim ustanovama ojačati uvjerenje da je s Maticom potrebno više i bolje surađivati, pa u tom pogledu ne bi trebala, smatra akademik, izostati ni pripravnost same Matice na suradnju.

Pomlađivanje Matice

Glavna i izborna skupština Matice hrvatske 2010. pokazala je želju za očuvanjem kontinuiteta i stvaranjem okruženja koje će omogućiti dalji razvitak projekata započetih u prethodnome mandatu novoga/staroga rukovodstva. Ako ta skupština u tom smislu i nije donijela značajnih novina, ući će u povijest kao prvi najveći Matičin skup održan izvan državnih granica, i to u zemlji u kojoj je položaj Hrvata izrazito ugrožen. Matičin dolazak snažan je znak kulturne, duhovne i moralne potpore Hrvatima u BiH da ustraju u svojim nastojanjima, kao i poruke da u borbi za svoja prava nisu odcijepljeni od matice zemlje i od Matice hrvatske.

Sljedeća Glavna skupština održat će se za dvije godine u Osijeku, no ona nije izborna nego izvještajna – prilika za podvlačenje crte i pružanje uvida u stupanj realizacije projekata najavljenih u Čitluku. No izborna skupština 2014, po svemu sudeći, mogla bi donijeti važne novine. Prije svega može se očekivati da će u upravna tijela pa možda i na vodeće pozicije doći ljudi mlađeg ili srednjeg naraštaja. Prvi put od obnove Matice hrvatske 1990. u tom bi slučaju najstariju hrvatsku kulturnu ustanovu vodili ljudi koji nisu izravno sudjelovali u zbivanjima 1971, što je bio slučaj s njezinim dosadašnjim čelnicima. Bit će zanimljivo pratiti hoće li se to i dogoditi jer je predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić u završnom obraćanju istaknuo nužnost pomlađivanja. Iz toga se može zaključiti da će priprema prijelaza biti jedna od temeljnih zadaća Predsjedništva u sljedećem mandatu.