Kazališni globus

OSIJEK – Jasminka Mesarić, predsjednica Organizacijskog odbora ovogodišnjeg, desetog, Osječkog ljeta kulture, odlučila je da će ga 29. lipnja otvoriti najveća produkcija tamošnjega Hrvatskog narodnog kazališta Opera za tri groša u režiji Željka Vukmirice. Slijedi balet Grk Zorba, koji je u Slovenskom narodnom gledališču Maribor redatelj Lorca Massina postavio prema partituri Mikisa Theodorakisa, što je samo početak niza gostovanja. Staro kazalište Karola Spišaka iz slovačke Nitre dolazi s lutkarskom Andersenovom Palčicom u režiji Ivana Martinke te Dječje kazalište Subotica s predstavom Rite Kiš Čovječuljak. Na programu su još rumunjski Pinocchio, srpski RazBoynici, kao i ambijentalna premijera produkcije Dječaci Pavlove ulice, koprodukcije Dječjega kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku i Hrvatskoga kazališta Pečuh u režiji Janosa Szikore. U sklopu festivala likovnim ili izvedbenim radovima predstavit će se i studenti Umjetničke akademije u Osijeku.

PUF

PULA – Uzdanica kazališne neovisnosti i alternative, pulski festival PUF, dogurao je do svoje 16. godine. Od 1. do 5. srpnja tako će, na različitim lokacijama, ponovno izvoditi grupe i pojedinci iz Poljske, Češke, Španjolske, Izraela, Francuske i Hrvatske. Kao i uvijek, festival prvoga dana na programu ima i novu posvetu godini, nastavak stalnoga projekta Anno Domini, ovaj put ostvaren u suradnji s izraelskim umjetnicima.

Zlatni lav

UMAG – Jedanaesto izdanje Međunarodnoga festivala komornog teatra Zlatni lav u Umag od 2. do 11. srpnja dovodi deset predstava iz Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Hrvatske. Po izboru osnivača i umjetničkoga ravnatelja Damira Zlatara Freya, Zlatni lav ove godine otvara

Balet Slovenskoga narodnog gledališča iz Maribora s projektom Edwarda Cluga i Mirka Lazara Watching others ili Gledajući druge. U ostatku programa su Evita u režiji Senke Bulić,

Ona, on i vi Carole Fréchette koje izvode Jasna Bilušić i Zijah A. Sokolović, autorski rad Ivane Sajko Rose is a rose... i još mnogo toga.

***

Cirkus se okliznuo na bananu

New York – Banana Shpeel, nova produkcija poznatoga Cirque du Soleil, neslavno je završila brodvejsku karijeru. Predstava koja je koštala 20 milijuna dolara bila je prvi pokušaj poznate grupe koja kombinira cirkus i kazalište da se probije u slavni svijet komercijalnoga kazališta. Sada, svega šest tjedana nakon premijere, produkcija se gasi, što je osim financijskoga gubitka poznatoj grupi i prvi put da doživi (komercijalni) neuspjeh. Cirque du Soleil poznat je upravo po isplativosti predstava, od kojih su napravili multinacionalni biznis s velikim prihodom pa je logična posljedica takva poslovanja bio i pokušaj ulaska u natjecanje sa svijetom komercijalnoga kazališta, kojim dominiraju mjuzikli. Projekt ipak nije uspio – što se dalo naslutiti i po probnim izvedbama u Chicagu šest mjeseci prije koje su dobile jako loše kritike – pa će šefovi poznatoga cirkusa, koji je postao svjetski brend s godišnjom zaradom od 700 milijuna dolara, dobro promisliti prije nego što ponovno pokušaju nešto slično.

Australcima ne ide

Melbourne – Ili su australski kritičari prestrogi ili tamošnji teatar ne uspijeva napraviti kvalitetnu dramsku produkciju. Takav se zaključak nameće nakon dvije posljednje premijere nastale po poznatim tekstovima američkih dramatičara Neila LaButea (Fat Pig) i Davida Mameta (Boston Marriage). Obje produkcije, jedna u Melbourneu, druga u Brisbaneu, u najpoznatijim tamošnjim kazalištima izazvale su mlake kritike, koje najviše prigovora imaju na redateljski rad. LaButeu i Mametu, kao ni većini glumaca, kritike nisu našle mnogo zamjerki, ali produkcije su dobile osrednje ocjene.

Što je nama Ostrovski

Moskva – Konstantnin Raikin, poznati ruski redatelj, još se jednom, četvri put u posljednjih nekoliko godina, odlučio pozabaviti dramskim djelom Aleksandra Ostrovskog. U njegovoj režiji i produkciji kazališta Satirikon poznata drama Siromaštvo nije porok, danas naslovljena Novac, govori o suvremenoj Rusiji, a ono što je fasciniralo kritiku jest činjenica koliko je Ostrovski aktualan i u novoj, tranzicijskoj Rusiji. Kombinacija društvene satire, komedije situacije i krvavog trilera mnoge je podsjetila da se pozicija maloga čovjeka u Rusiji – a vjerojatno i u cijelom svijetu – u posljednjih 130 godina, otkad je komad napisan, zapravo – nije promijenila!